Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Jethro Tull
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 1972
Ocjena: 5/5
Nakon klasika “Aqualung” (1971.), koji je Jethro Tull iz kultnog benda pretvorio u bend svjetskog formata, mnogobrojne oči (prog) rock svijeta bile su uperene u Iana Andersona i njegovu prekaljenu družinu glazbenih perfekcionista i inovatora. Oni ni na trenutak nisu počivali na lovorikama, nego su pripremili još jedno posebno iznenađenje koje je svojom ambicioznošću, veličanstvenošću i dubinom šokiralo glazbeni svijet. Kako nadmašiti remek-djelo poput “Aqualunga”? Ništa lakše za glazbenog genija kao što je Ian Anderson i njegovo bradato i brkato društvo: stvoriti ultra kompleksan, a istodobno šaljiv i provokativan album kakav svijet rocka do tada nije vidio, albumom kojim su se Jethro Tull definitivno upisali u klub najvećih imena progresivnog rocka, iako se i sami nisu baš previše obazirali na tu etiketu.
“Thick As A Brick” je njihov prvi pravi konceptualni album. Iako neki mnoge tragove koncepta primjećuju već na “Aqualungu”, prema Ianovim riječima on nikada nije imao koncept. Štoviše, prema Ianovim riječima “Thick As A Brick” nastao je kao odgovor na za njega posve neopravdane priče o navodnom konceptu “Auqalunga”. Zato mu je glavni cilj bio da napokon stvori “majku svih konceptualnih albuma” i svim špekulantima zatvori usta jednom zauvijek. Ni ovaj put postava s prethodnog albuma nije ostala u cijelosti, jer je došlo do važne promjene za bubnjevima. Originalnog bubnjara Clivea Bunkera zamijenio je odlični Barrimore Barlow, bivši glazbeni drugar Iana Andersona još iz vremena prije nastanka Jethro Tull, koji je sa sobom donio još više jazzovske dinamike, kao i brzine i energičnosti. “Thick As a Brick” je vjerojatno najbolji trenutak klavijaturista Johna Evansa jer njegove raznolike solaže na klavijaturama i aranžmani ispunjavaju cijeli album. Najviše oduševljava upravo njihova raznolikost. Vječno previđeni Martin Barre i ovaj je put majstor gitarskih finesa, domišljatih rifova i takta. Čudesni svirač flaute, multiinstrumentalist i još mnogo toga, Ian Anderson, naravno, vodi cijeli šou i spaja jedan kraj s drugim. Njegovi izuzetno inteligentni i sarkastični tekstovi ovdje su dosegnuli svoj vrhunac. Naravno, prepoznatljivi, folkom začinjeni zvuk benda stalno je prisutan bez ograničenja, i na flauti i u akustičnim pasažama. Ova se postava pokazala jednom od njihovih najstabilnijih, ako ne i najboljom.
Priča “Thick As a Brick” prvorazredna je društvena satira (prije svega britanskog društva) koja se vrti oko osmogodišnjeg, natprosječno inteligentnog dječaka Geralda “Little Miltona” Bostocka, koji je svojim društveno kritičnim tekstovima, što se (imaginarno, naravno) nalaze u zbirci unutar ovog albuma, pobijedio na prestižnom natjecanju u pisanju dječjih pjesama. No nakon iznimno kontroverzne odluke konzervativni mu je žiri nagradu oduzeo. Tekstove za “Thick As A Brick” proglasio je “opskurnima i pohotljivima” za društveni moral. Konceptualni ne-koncept osnovna je šala koja stoji iza koncepta “Thick As A Brick” i još jednom dokazuje Ianov izniman osjećaj za inteligentnu pronicljivost i satiru, koja je često na razini britanskih crnih komedija tipa Monty Python. Bend je tako uspio premostiti jaz između umjetnosti i komedije, između dojmljive i estetske demonstracije glazbenih ideja oko osnovne teme i samosatire. Ianov podsmijeh i bezgranični cinizam prema već poslovičnom licemjerju i raslojenosti britanskog društva, ponajprije prema višem sloju, zorno prikazuju i pojedini novinski članci u knjižici, koji su gotovo bez iznimke iznimno groteskni. Koncept otkriva i odlična naslovnica s novinskim isječkom “The St. Cleve Chronicle”, koja prikazuje središnji događaj, kad žiri Bostocku oduzima nagradu. Ta naslovnica ostaje jedan od najoriginalnijih omota svih vremena.
“Thick As A Brick” je suita podijeljena na dva dijela i već time nagovještava posve drukčiji pristup u odnosu na prethodni album, koji je sadržavao niz uglavnom kraćih skladbi. Na dva dijela, odnosno dvije strane, podijeljena je ponajprije zbog tadašnjih vremenskih ograničenja vinila. Unatoč tome što na njoj prevladava visoka kompleksnost s brojnim izmjenama dionica i aranžmana, cjelokupno je ozračje “Thick As A Brick” iznimno lagano, melodično i tečno, a slušatelj uopće ne primijeti kad se album odjednom okrene. Uvodni dio, koji se otvara akustičnom gitarom i flautom, gotovo je akustičan i iznimno spokojan. Zatim nastupa udarni dio, koji se u suiti još nekoliko puta ponavlja (stih “See there, a new son in born”) s odličnim bubnjanjem (koje je inače na zavidnoj razini kroz cijeli album), udarnim i naelektriziranim gitarskim rifom, basom te odličnom solažom na orguljama i saksofonu. Slijedi prvorazredna gitarska solaža u najboljoj Barreovoj režiji, koji je u svoj način sviranja uključio još više dinamike i osjećaja za varijacije. Potom nastupa nova središnja tema, građena na flauti, orguljama i udaraljkama. Ovdje su u prvom planu prije svega orgulje, koje još jednom potvrđuju koliko je John Evans dobar, a istodobno podcijenjen klavijaturist, kao i obilje varijacija i odlična interakcija između gitare, flaute i orgulja. Basist Jeffrey Hammond, koji je inače odličan kroz cijeli album, na ovom mjestu blista punim sjajem. Nakon toga slijedi sjajna instrumentalna dionica, a kroz cijelu temu odvija se prekrasna pasaža između klavira i orgulja, a zatim između orgulja i flaute. Potom se na kraće vrijeme javlja odlična solaža na orguljama i izniman gitarski rif. Glazba tada ponovno dobiva dašak folka, ponajprije zahvaljujući umirenom vokalu, udaraljkama, klaviru i akustičnoj gitari. Već ubrzo nakon toga ponovno nastupa instrumentalna dionica, koja sadrži dobru vezu između klavira, basa i nekoliko ukusnih aranžmana na flauti i akustičnoj gitari. Na tom se mjestu prvi dio suite (prva strana vinila) završava krajnje neobičnim rifom, koji nadopunjuju bubnjevi i orgulje.
Drugi se dio otvara flautom i orguljama, sve do nastupa središnje teme (“See there, a new son is born”). Taj dio sadrži odličnu pasažu na hammondicama , mističan dašak i dojmljivu bubnjarsku solažu, koja slušatelju prenosi izniman tempo Barriea Barlowa. Zatim dolazi onaj burleskni, zafrkantski dio u kojem instrumenti čak triput idu do kraja (violina, gitara, orgulje, itd.). Ianovo je pjevanje ovdje iznimno neobično, zvuči gotovo kao posveta likovima britanskih crnih komedija. Kad te kraće komedije nestane, folkovska strana benda ponovno stupa u prvi plan s opsežnom uporabom akustične gitare i flaute, kao i orgulja, a ponajprije prekrasnih aranžmana na akustičnoj gitari i mandolini. Ovdje oduševljava i Ianovo iznimno emocionalno pjevanje. Potom slijedi pasaža na flauti i orguljama, odlični gitarski rifovi i obilje varijacija. Nastupa još jedna instrumentalna dionica, koju resi flauta, sjajno bubnjanje, gitara i čembalo, nakon čega slijede varijacije na orguljama i flauti. Za kraj bend vraća posljednju dionicu prvog dijela, u kojoj se ovaj put nalazi nova varijacija s orguljama i lijepim aranžmanima na violinama. Remek-djelo završava središnjim refrenom iz prve dionice (“So you ride yourself all over the fields…”).
Na reizdanju se nalazi i odlična koncertna verzija (skraćena, naravno) “Thick As A Brick” iz 1978., snimljena u Madison Square Gardenu (New York), te intervju s Ianom Andersonom, Martinom Barreom i Jeffreyjem Hammondom, koji je obavljen u vrijeme izlaska albuma.
“Thick As A Brick” je vječno remek-djelo progresivnog rocka, koje je i nakon svih ovih godina izdržalo test vremena i još danas ostaje nedostižan standard za mnoge kreativne glazbenike koji bi se htjeli približiti visokim standardima koje su tada postavili Jethro Tull. Eklektičnom mješavinom hard rocka, britanske folk glazbe s klasičnim utjecajima te inteligentnim tekstovima Jethro Tull stvorili su remek-djelo koje slušatelja pri svakom slušanju odnese do sedmog neba. “Thick As A Brick” je zato bez sumnje najbolje djelo u povijesti benda, koje će još dugo sjati među najboljim albumima žanra i zato je nezaobilazan dio svake zbirke svakog pravog ljubitelja rock glazbe. Vrijedi spomenuti i da se po izlasku album u tren oka probio na prvo mjesto američke ljestvice i peto mjesto britanske, što je svojevrsna manifestacija vremena u kojem je nastao (zlatno doba progresivnog rocka i kreativne rock glazbe uopće). Može li si danas uopće itko predočiti da bi se na vrhu glazbenih ljestvica slučajno našao komad od više od 40 minuta međusobno povezane, iznimno kompleksne i imaginativne glazbe? Album je bio i ostaje jedna od prekretnica u povijesti rock glazbe.
Postava
Ian Anderson – vokal, flauta, akustična gitara, violina, saksofon, truba
Martin Barre električna gitara, lutnja
Jeffrey Hammond – Hammond – bas, naracija
John Evans – orgulje, klavir, čembalo
Barriemore Barlow – bubnjevi, timpani, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
David Palmer – orkestralni aranžmani
Produkcija
Ian Anderson
Popis skladbi
1. Thick As A Brick – Part 1 (22:39)
2. Thick As A Brick – Part 2 (21:05)
Trajanje albuma: 43:44
Bonus skladbe na reizdanju (1998.):
3. Thick as A Brick (live at Madison Square Garden 1978) (11:48)
4. Interview with Ian Anderson, Martin Barre and Jeffrey Hammond (16:28)
