Izdavač: Chrysalis Records
Datum izlaska: 3. 3. 1972
Produkcija: Ian Anderson & Terry Ellis
Trajanje albuma: 43.46 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 10/10
Nakon klasika “Aqualung” (1971), koji je Jethro Tull iz kultnog benda katapultirao u bend svjetskog formata, mnoge su oči (prog) rock svijeta bile uprte u Iana Andersona i njegovu drsku družinu glazbenih perfekcionista i inovatora. Oni ni na trenutak nisu počivali na lovorikama, nego su pripremili još jedno posebno iznenađenje koje je svojom ambicioznošću, veličanstvenošću i dubinom šokiralo glazbeni svijet. Kako nadmašiti remek-djelo kakvo je bio “Aqualung”? Ništa lakše za glazbenog genija poput Iana Andersona i njegovu bradatu i brkatu ekipu: stvoriti ultra kompleksan, a ujedno šaljiv i provokativan album kakvog rock svijet dotad nije vidio i kojim su se Jethro Tull definitivno upisali u klub velikana progresivnog rocka, iako se sami nisu previše obazirali na tu etiketu.
“Thick As A Brick” njihov je prvi pravi konceptualni album. Iako neki mnoge tragove koncepta prepoznaju već na “Aqualung”, prema Ianovim riječima taj album nikad nije imao koncept. Štoviše, prema Ianovim riječima, “Thick As A Brick” nastao je kao odgovor na glasine o navodnom konceptu “Auqalung”, koje su se njemu činile potpuno neopravdanima. Zato mu je glavna namjera bila da napokon stvori “majku svih konceptualnih albuma” i svim špekulantima zatvori usta jednom zauvijek. Ni ovaj put postava s prethodnog albuma nije ostala netaknuta, jer je došlo do važne promjene na bubnjarskoj stolici. Originalnog bubnjara Clivea Bunkera zamijenio je odlični Barrimore Barlow, nekadašnji glazbeni drug Iana Andersona još iz vremena prije nastanka Jethro Tull, koji je sa sobom donio još više jazzovske dinamike, kao i brzine i energičnosti. “Thick As a Brick” vjerojatno je najbolji trenutak klavijaturista Johna Evansa jer njegove raznolike dionice na klavijaturama i aranžmani ispunjavaju cijeli album. Najviše oduševljava upravo njihova raznolikost. Vječno previđeni Martin Barre i ovaj je put majstor gitarskih finesa, domišljatih rifova i takta. Čudesni svirač, multiinstrumentalist i još štošta više, Ian Anderson, naravno vodi cijelu predstavu i spaja jedno s drugim. Njegovi iznimno inteligentni i sarkastični tekstovi ovdje su dosegnuli vrhunac. Naravno, prepoznatljiv, folkom začinjen zvuk benda stalno je prisutan, bez ograničenja, i na flauti i u akustičnim dionicama. Ova se postava pokazala jednom od njihovih najstabilnijih, ako ne i najboljom.
Priča “Thick As a Brick” prvorazredna je društvena satira (prije svega britanskog društva) koja se vrti oko osmogodišnjeg, natprosječno inteligentnog dječaka Geralda “Little Miltona” Bostocka, koji je svojim društveno kritičnim tekstovima, a oni se (zamišljeno, naravno) nalaze u zbirci unutar ovog albuma, pobijedio na prestižnom natječaju u pisanju dječjih pjesama. No nakon iznimno kontroverzne odluke konzervativni mu je žiri to priznanje oduzeo. Tekstove za “Thick As A Brick” proglasio je “opskurnima i zlokobnima” po društveni moral. Konceptualni ne-koncept osnovna je šala koja stoji iza koncepta “Thick As A Brick” i još jednom dokazuje Ianov izniman osjećaj za inteligentnu pronicljivost i satiru, koja je često na razini britanskih crnih komedija tipa Monty Python. Bendu je tako uspjelo premostiti jaz između umjetnosti i komedije, između impresivne i estetske demonstracije glazbenih ideja oko osnovne teme i samosatire. Ianov podsmijeh i bezgranični cinizam prema već poslovičnom licemjerju i raslojenosti britanskog društva, ponajprije prema višem sloju, zorno prikazuju i pojedini novinski članci u knjižici, koji su gotovo bez iznimke krajnje groteskni. Koncept otkriva i odlična naslovnica s novinskim izrezkom “The St. Cleve Chronicle”, koja prikazuje središnji događaj u kojem žiri Bostocku oduzima nagradu. Ta naslovnica ostaje jedan od najoriginalnijih omota svih vremena.
“Thick As A Brick” suita je podijeljena na dva dijela i već time nagovještava potpuno drukčiji pristup u odnosu na prethodni album, koji je sadržavao niz uglavnom kraćih skladbi. Na dva dijela, odnosno dvije strane, podijeljena je prije svega zbog tadašnjih vremenskih ograničenja vinila. Iako na njoj prevladava visoka kompleksnost s brojnim izmjenama sekcija i aranžmana, cjelokupno je ozračje “Thick As A Brick” iznimno lagano, melodično i tečno, pa slušatelj uopće ne primijeti kad se album odjednom okrene. Uvodni dio, koji se otvara akustičnom gitarom i flautom, gotovo je akustičan i iznimno spokojan. Zatim nastupa udarni dio koji se u suiti još nekoliko puta ponavlja (stih “See there, a new son in born”) s odličnim bubnjanjem (ono je inače na zavidnoj razini kroz cijeli album), udarnim i naelektriziranim gitarskim rifom, basom te odličnim solom na orguljama i saksofonu. Slijedi prvorazredni gitarski solo u najboljoj Barreovoj režiji, koji je u svoj način sviranja uključio još više dinamike i osjećaja za varijacije. Potom nastupa nova središnja tema, građena na flauti, orguljama i udaraljkama. Ovdje su u prvom planu ponajprije orgulje, koje još jednom potvrđuju kako je John Evans dobar, a istodobno podcijenjen klavijaturist, kao i obilje varijacija te odlična interakcija između gitare, flaute i orgulja. Basist Jeffrey Hammond, koji je inače odličan kroz cijeli album, na ovom mjestu blista punim sjajem. Nakon toga nastupa sjajna instrumentalna sekcija, a kroz cijelu temu odvija se prelijepa dionica između klavira i orgulja te zatim između orgulja i flaute. Nakon toga na kraće vrijeme nastupa odličan solo na orguljama i izniman gitarski rif. Glazba tada opet dobiva prizvuk folka, ponajviše zahvaljujući umirenom vokalu, udaraljkama, klaviru i akustičnoj gitari. Već ubrzo nakon toga ponovno nastupa instrumentalna sekcija koja sadrži dobru povezanost klavira i basa te nekoliko ukusnih aranžmana na flauti i akustičnoj gitari. Na tom se mjestu prvi dio suite (prva strana vinila) zaključuje vrlo neobičnim rifom, koji nadopunjuju bubnjevi i orgulje.
Drugi se dio otvara na flauti i orguljama, sve do nastupa središnje teme (“See there, a new son is born”). Taj dio sadrži odličnu dionicu na hammondicama, mističan prizvuk i impresivan bubnjarski solo koji slušatelju prenosi izvanrednu brzinu Barriea Barlowa. Zatim dolazi onaj burleskni, zafrkantski dio u kojem instrumenti čak triput idu u izlet (violina, gitara, orgulje itd.). Ianovo je pjevanje ovdje iznimno neobično, zvuči gotovo kao posveta likovima britanskih crnih komedija. Kad te kraće komedije nestane, folk strana benda ponovno izlazi u prvi plan s opsežnom uporabom akustične gitare i flaute, kao i orgulja, a ponajviše prelijepim aranžmanima na akustičnoj gitari i mandolini. Ovdje oduševljava i Ianovo iznimno emotivno pjevanje. Zatim slijedi dionica na flauti i orguljama, odlični gitarski rifovi i obilje varijacija. Nastupa još jedna instrumentalna sekcija, koju krase flauta, sjajno bubnjanje, gitara i čembalo, a nakon njih slijede varijacije na orguljama i flauti. Za kraj bend vraća posljednju sekciju prvog dijela, u kojoj se ovaj put nalazi nova varijacija s orguljama i lijepim aranžmanima na violinama. Remek-djelo završava središnjim refrenom iz prve sekcije (“So you ride yourself all over the fields…”).
Na reizdanju se nalazi i odlična koncertna verzija (skraćena, naravno) “Thick As A Brick” iz 1978., snimljena u Madison Square Gardenu (New York), te intervju s Ianom Andersonom, Martinom Barreom i Jeffreyjem Hammondom, obavljen u vrijeme izlaska albuma.
“Thick As A Brick” je vječno remek-djelo progresivnog rocka koje je i nakon svih ovih godina izdržalo test vremena i još uvijek ostaje nedostižan standard za mnoge kreativne glazbenike koji bi se htjeli približiti visokim standardima koje su tada postavili Jethro Tull. Eklektičnom mješavinom hard rocka, britanske folk glazbe s klasičnim utjecajima i inteligentnih tekstova Jethro Tull stvorili su remek-djelo koje slušatelja pri svakom slušanju odnese do sedmog neba. “Thick As A Brick” stoga je bez sumnje najbolje djelo u povijesti benda, koje će još dugo sjati među najboljim albumima žanra i zato je nezaobilazan dio zbirke svakog pravog ljubitelja rock glazbe. Vrijedi spomenuti i da se po izlasku album u trenu probio na prvo mjesto američke glazbene ljestvice i peto mjesto britanske, što je svojevrsna manifestacija vremena u kojem je nastao (zlatno doba progresivnog rocka i kreativne rock glazbe općenito). Može li si danas uopće itko predočiti da bi se na vrhu glazbenih ljestvica slučajno našao komad od više od 40 minuta međusobno povezane, iznimno kompleksne i maštovite glazbe? Album je bio i ostaje jedan od prekretnica u povijesti rock glazbe.
Autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Thick As A Brick – Part 1 (22:39)
2. Thick As A Brick – Part 2 (21:05)
Bonus skladbe na reizdanju (1998):
3. Thick as A Brick (live at Madison Square Garden 1978) (11:48)
4. Interview with Ian Anderson, Martin Barre and Jeffrey Hammond (16:28)
Postava:
Ian Anderson – vokal, flauta, akustična gitara, violina, saksofon, truba
Martin Barre električna gitara, lutnja
Jeffrey Hammond – Hammond – bas, naracija
John Evans – orgulje, klavir, čembalo
Barriemore Barlow – bubnjevi, timpani, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
David Palmer – orkestralni aranžmani
