Izvođač: Hopesfall
Izdavačka kuća: Trustkill Records
Izdanje: 2001
Davne 2001. godine Hopesfall su nam nakon prvijenca The Frailty Of Words, koji je izašao 1999. godine, poslužili objavljenim EP-jem No Wings To Speak Of. Samo četiri komada, s kojih je još posljednji put vrištao (i tek malo pjevao) glas Douga Venablea, bila su odskočna daska da dečki postanu etablirano glazbeno ime. Teško je reći da su se nabrijači u to vrijeme uvukli u srca tinejdžerica, ali bez sumnje su ih kao odličan bend prihvatili mnogi kritičari s internetskih stranica, a još više oduševljenja njihovom glazbom pokazali su kritičari iz dobro čitanih glazbenih časopisa diljem svijeta. Prije spomenuti uradak trebao je izaći kod izdavačke kuće Takehold records, no u zadnji čas prije izlaska ploče potpisali su ugovor s novom kućom – Trustkill records, s kojom surađuju i danas, doduše u donekle promijenjenoj postavi banda. Teško bih mogla usporediti s prvom pločom, jer je ne poznajem, ali izdani EP mogu usporediti s novijim albumima. Bez sumnje mogu reći da je najudarniji od svih koje poznajem. U svim komadima isprepliću se pjevanje, vrištanje i nabrijavanje, što mogu izjednačiti s glazbom bendova kao što su Underoath, Poison The Well ili čak s glazbom mladih Blessthefall. Zato je mog oduševljenja bilo ogromno već na početku. Pila u emo core stilu, a isto tako i pjevanje i vrištanje. Stvarno žestoko!
Cijela priča albuma počinje komadom OPEN HANDS TO THE WIND, koji me odmah osvojio. Pomalo tih početak, koji se prvih sekundi uopće ne čuje, ubrzo se pretvara u nemilosrdno i bučno pilanje, a najviše je vrištanja. Nakon dobre polovice pjesme sve se umiri i dobijemo osjećaj da smo upali u posve drugu skladbu. Sljedeća pjesma APRIL LEFT WITH SILENCE opet me u cijelosti očarala. Pomalo spor početak, pa još jedna promjena koja komad lagano mijenja. Uopće nema smisla gubiti riječi, jer sve ispadne vrhunski! THE END OF AN ERA pak je moj najdraži komad s ovog uratka. Doduše, stvarno je najduži, ali tih slabih 7 minuta prođe prebrzo! Opet ima sva svojstva koja su po mom mišljenju potrebna za dobru pjesmu i moram priznati da sam kod Hopesfall prvi put ostala bez riječi, jer je komad stvarno fenomenalan! Testirajte sami. Posljednja, četvrta pjesma je THE FAR PAVILIONS, u kojoj se opet miješaju brzina i smirenost, a kao u svim komadima s ove ploče, tu su i rifovi tipični za emo core. Još posljednji put: ODLIČNO!!!!
Hopesfall su me ovaj put stvarno osvojili i moram priznati da ih želim natrag u ovakvom izdanju, u kakvom su nam svirali na ovom uratku. Sa svim pozitivnim mišljenjima o izdanom EP-u svakako se slažem, jer su dečki izdali stvarno album vrijedan slušanja i time već na početku karijere dokazali da su u svakom pogledu odličan bend. Sama pak kao fanica usuđujem se tvrditi i da je ovo njihov najbolji album do sada i stvarno šteta što na njemu ima samo 4 komada! Istinitost mojih riječi provjerite sami!!!!!!!
Postava
DOUG: vokal
RYAN: gitara, vokal
JOSH: gitara
PAT: bas
ADAM: bubnjevi
Produkcija
Mark Miley
Popis skladbi
1. Open Hands To The Wind
2. April Left With Silence
3. The End Of An Era
4. The Far Pavilions
TRAJANJE ALBUMA: 19:37
