Autor: Peter Podbrežnik
Datum intervjua: 30.11.2007
Fisha, karizmatične pjevačke ikone progresivnog rocka, kojemu je nadimak donijelo pretjerano izležavanje u kadi dok je čitao knjige, čitateljima Rocklinea nije više potrebno posebno predstavljati jer je o njemu na našoj stranici već dosta napisano. Prvi put smo se s njim susreli još prošle godine u Augsburgu, gdje smo uz reportažu obavili i jedan od prvih intervjua za Rockline. Fish nas se odmah sjetio te se posebno obradovao kad smo mu za dar donijeli kraški teran, čija će kapljica ljubitelju i istraživaču različitih kultura nedvojbeno prijati. Ovaj je put naš u početku vidno umorni i pomalo pospani sugovornik odgovarao na pitanja koja su se većinom doticala prošlih i aktualnih dosega njegova glazbenog puta. Unatoč početnoj suzdržanosti kasnije se razgovorio i ponovno se pokazao kao ljubazan, ali i nadasve duhovit sugovornik koji bi o pojedinom pitanju bio spreman govoriti i po dva sata, da mu okolnosti to dopuštaju.
Rockline: Nedavno si izdao novi album “13th Star”. Možeš li nam reći nešto više o pozadini njegova nastanka?
Fish: Album smo počeli snimati prošlog studenog. U jednom mi je trenutku prišao moj basist Steve Vantis i ponudio da sudjeluje u pisanju glazbe. Kad mi je predstavio svoje ideje, shvatio sam da se dobro uklapaju uz moje tekstove. Za ovaj album tražio sam neki novi smjer. Steve je u glazbu unio razne nove utjecaje bendova poput Porcupine Tree, Nine-Inch Nails, Rammstein i ostalih stvari koje rado sluša. Otprilike u isto vrijeme dok je album nastajao, odlučio sam se za discipliniraniji pristup i doveo odgovarajućeg producenta, koji je albumu dao onu vrstu željene discipline kakvu moji albumi nisu imali već godinama.
Rockline: “13th Star” je konceptualni album. Možeš li nam pojasniti nešto više o njegovu konceptu?
Fish: Riječ je o konceptualnom albumu koji govori o putovanju prema samospoznaji, međusobnim odnosima, vezama, ljubavi, otkrivanju ljubavi, gubitku ljubavi, ponovnom otkrivanju ljubavi…skraćeno, priča je to o putovanju i traženju prave srodne duše, odnosno istinske ljubavi. Na neki se način dotiče mojih vlastitih doživljaja.
Rockline: Koliko si zadovoljan svojim trenutnim bendom?
Fish: Moj je bend fantastičan. Smatram da s ovim bendom trenutačno imam svoju klasičnu, idealnu postavu.
Rockline: Na ovoj turneji slaviš 20. obljetnicu izlaska Marillion klasika “Clutching At Straws”. Koliko si zadovoljan tijekom turneje?
Fish: Za sada ide jako dobro. Moja je namjera bila da ovaj put posjetiteljima ponudim nešto drugačije, a ne samo da na pozornicu donesem uobičajenu teatralnost i predstavim većinu skladbi s novog albuma. Posjetitelji mojih koncerata po mom mišljenju ne bi bili previše oduševljeni da se u izvedbama usmjeravam prvenstveno na predstavljanje novijih radova, koje većina još ne poznaje dobro. Slavlje obljetnice izlaska “Clutching At Straws” pak mi omogućuje da uspješno plovim između starih i novih izvedbi. To je ono što ljudi žele čuti na aktualnoj turneji. Iduće godine, kad ljudi već dovoljno upoznaju album, na nastupima ću se malo više usredotočiti na veći broj izvedbi s “13th Star”.
Rockline: Možemo li očekivati da će neki nastup s ove turneje izaći u obliku koncertnog albuma, odnosno DVD-a, kao što je prošle godine izašao “Return To Childhood”?
Fish: Zasigurno. Ali nekad u budućnosti. Za sada još ne mogu ni približno predvidjeti kada će izaći.
Rockline: Kakvo mjesto zauzima “Clutching At Straws” u tvojoj glazbenoj karijeri?
Fish: To je za mene nedvojbeno bio vrlo važan album. Ujedno je to bio i moj posljednji album s Marillion. Za grupu je predstavljao veliko raskrižje koje je vodilo u dva različita smjera. Skladbe s tog albuma se po mom mišljenju na pozornici jako dobro uklapaju uz izvedbe djela s “13th Star”.
Rockline: Postoji li iza lika Torcha neka dublja pozadina ili je riječ samo o metaforičnom liku?
Fish: Iza njega nema nikakve posebne legende. Riječ je samo o metaforičnom liku, mojem alter egu, s kojim sam izašao na vidjelo tijekom pisanja tekstova za album.
Rockline: Većina najboljih tekstova koje si napisao obično ima prilično mračan prizvuk, što upućuje na to da su nastali u težim razdobljima tvog života. Jesi li ikad pomislio da bi tvoja karijera mogla biti prilično drugačija da se loši trenuci nikad nisu dogodili?
Fish: Da, istina je. Nisam birao takav slijed događaja, niti sam birao ono što se dogodilo ove godine. Sve što sam želio bilo je da budem sretno oženjen muž i da iduće godine imam djecu. Negdje usred tog procesa osoba u koju sam tada bio snažno zaljubljen rekla je da se ne želi udati. To se dogodilo tik prije početka snimanja novog albuma. Osobna katarza koja je proizašla iz tog vremena na kraju je bila vrlo važna za stvaranje koncepta za “13th Star”. Nikad ne biram neugodne događaje. Oni biraju mene.
Rockline: Ako progovorimo još koju riječ o tvojoj samostalnoj karijeri, zanima nas koji ti je od albuma najdraži?
Fish: “13th Star” mi je daleko najdraži. Riječ je o albumu na koji sam doista ponosan. Ali nipošto ne želim još jednom proći kroz emotivni proces koji je rodio koncept tog albuma (smijeh).
Rockline: Koje ti se razdoblje, ako usporedimo 80-e i danas, čini boljim? Mislim, ako usporedimo tvoju glazbenu karijeru, glazbenu scenu i život općenito?
Fish: 80-e su zasigurno bile uspješnije što se tiče moje glazbene karijere. Od tada sam doduše napravio nešto jako dobre glazbe, koja još uvijek čeka da je iznova otkrije i širi krug slušatelja. Možda će “13th Star” jednom doživjeti takvo ponovno otkriće. Što se tiče glazbene scene, sve je potpuno drugačije nego što je bilo u 80-ima. Piratstvo je uvelike promijenilo način pisanja glazbe, način izdavanja i prodaje albuma.
Rockline: Kako gledaš na medijsku oznaku neo progresivni rock kojom se označava većina tvoje glazbe?
Fish: Smatram da se moja glazba može smatrati progresivnom. Ali mislim da je glavni problem kod današnjeg pojma progresivnog rocka to što se njime označavaju prije svega one grupe koje inspiraciju crpe iz 70-ih, što je kod mene posve drugačije. Moja je glazba progresivna jer se stalno mijenja i poprima nove oblike. Novi album tako primjerice obilježava moderna produkcija i vrlo moderan pristup. To je progresivno na način na koji ja želim, i naravno da je progresivno na drugačiji način nego što su progresivni primjerice Genesis.
Rockline: Što misliš o trenutnom stanju u progresivnom rocku?
Fish: Ne bi me moglo manje zanimati. Moje je mišljenje da je tu previše bendova koji kopiraju jedni druge, odnosno stilski su si međusobno previše blizu. Ako, recimo, slušam grupu kao što je PFM, uvijek me iznova oduševi protok atmosfere koji je u odličnoj vezi sa složenošću aranžmana. Dok kod njih glazba lijepo teče, većina modernih prog bendova previše se trudi postići učinke složenosti grupa iz 70-ih, što meni često ispada neprirodno i umjetno. Otprilike onako umjetno i zakrpano kao što je primjerice Frankensteinovo čudovište (smijeh).
Rockline: Možeš li navesti neki noviji bend koji si čuo u zadnje vrijeme i koji ti se učinio zanimljivim?
Fish: Ne, nijedan, iako su mi Nine-Inch Nails razmjerno zanimljivi.
Rockline: Postoji li kakva mogućnost da još jednom ponoviš svoj ovogodišnji gostujući nastup s Marillion?
Fish: Ne (vrlo odlučno)! Iduće pitanje.
Rockline: Kako gledaš na sva ta ponovna okupljanja starih bendova, koja su u zadnje vrijeme očito iznimno popularna?
Fish: Nekima je to zabavno. Ja se pak ne želim više vraćati u prošlost. Nikad više ne bih mogao pjevati neke skladbe sa “Script For A Jester’s Tear” ili “Fugazi”, jer se moj glas od tada priličan promijenio, osobito što se tiče visokih registara, i jer bi to potpuno uništilo izvedbe. U tome ne vidim nikakav pravi smisao. Na kraju krajeva, s Marillion sam snimio samo četiri albuma, a ne deset. I skladbe s “Clutching At Straws” sada izvodim drugačije – pjevam u nižoj poziciji i tome je prilagođen i zvuk klavijatura. Uvijek imam noćne more o nastupu u Italiji s Marillion, jednom 1988., kad mi je glas zbog pretjeranog pjevanja u visokim registrima potpuno nestao. To je bila posljedica toga što ostali članovi tijekom nastupa nisu htjeli sniziti visoki zvuk klavijatura. Ne želim se vraćati unatrag, želim raditi ono što radim ovog trenutka.
Rockline: Postoje li neki poznati i uvaženi glazbenici s kojima bi želio surađivati u budućnosti, kao što si primjerice u prošlosti surađivao s klavijaturistom Genesisa Tonyjem Banksom?
Fish: Da, želio bih surađivati s kojim od poznatih gitarista kao što su primjerice David Gilmour, Jeff Beck ili Steve Lukather, ako bi me netko od njih pozvao da im budem pisac tekstova.
Rockline: A kakva je trenutno situacija s tvojom glumačkom karijerom?
Fish: Ovog trenutka, dok traje turneja, moja je glumačka karijera na “čekanju”. Inače je bilo planirano da sudjelujem u novom filmu braće Wachowski, dobio sam i ponudu za njega, ali su se usput, točnije ljeti, pojavile pripreme za propalo vjenčanje, tako da od toga na kraju nije bilo ništa. Naravno, želim u budućnosti još štogod snimiti, ali je za mene glumljenje u filmovima više neki slobodnovremenski hobi nego karijera.
Rockline: Pri našem prvom susretu rekao si da ti je omiljena slobodna aktivnost vrtlarenje. Kako ide tvoja briga za vrt?
Fish: Da, poznat sam kao veliki sakupljač korova. Kad se nakon šest mjeseci opet vratim s turneje i dođem kući, tamo uvijek iznova naiđem na veliku zbirku korova (smijeh). Sve sadnice u vrtu posadio sam sam, i krumpir. Vrt je zahtjevan projekt za koji je potrebna gotovo religiozna briga i pedantnost, tako da za njega brinem posve sam. Inače nemam ni novca da unajmim vrtlara (smijeh).
Rockline: A kako je tvoja šparoga?
Fish: Lijepo uspijeva. Ova je godina za nju, za razliku od mene, bila vrlo uspješna (smijeh).
Rockline: Jesi li ikad razmišljao da napišeš knjigu?
Fish: Da, već dulje vrijeme želim je napisati. To bi se moglo dogoditi već iduće godine. Vježbu sam do sada, odnosno stjecat ću je i dalje, dobivao svojim prilozima za MySpace i internetskim dnevnicima, ali je knjiga već u ozbiljnom planu. Osobito nakon što je osoba koja uređuje moju web stranicu nakon osam stranica dnevnika koji sam tamo objavio izgubila živce i rekla mi da radije napišem knjigu.
Rockline: Misliš li još uvijek da je ovaj svijet potpuno “Fugazi” (slengovska riječ vijetnamskih veterana za “all fucked up, all screwed up”, koja se nalazi u jednom od Fishevih tekstova, još iz vremena s Marillion)?
Fish: Nedvojbeno.
Rockline: Sjećaš li se još našeg prvog susreta i šetnje po Augsburgu?
Fish: Naravno. Tada smo se doista dobro imali. Ali kao što sam rekao, prošle sam godine radio na albumu i cijelo ljeto bio na turneji, tako da sam propustio mnogo zanimljivih stvari koje nisu bile povezane samo s glazbom. Mnogo je stvari tako nažalost ostalo neostvareno. Ove sam godine pak bio prilično sretan što sam u rujnu napustio kuću i otišao na turneju, jer je osobno gledano bila stvarno loša godina.
Rockline: Imaš li kakvu posebnu poruku za naše čitatelje?
Fish: Jako bih rado došao k vama u Sloveniju, ali vas molim da već jednom organizirate moj koncert. Jako rado putujem i otkrivam različite zemlje, tako da bih rado došao i k vama. Nabavite mi dakle kakvog organizatora koji bi bio spreman organizirati nastup i kontaktirati me. To je glavni problem kad negdje želiš doći, a nitko te ne želi pozvati.
Rockline: Nažalost, kod nas je doista takva beznadna situacija. Na tvoj bi koncert onda možda došlo najviše tak 50 ljudi. Prije svega, riječ je o maloj zemlji s malim tržištem. Ali nadajmo se da će se s idućim generacijama i na tom području štogod promijeniti.
Fish: Glavni je problem po mom mišljenju u radiju i količini puštenih skladbi na radijskim postajama. Ono što se ne vrti na radiju većina ljudi neće doći gledati.
Rockline: Mogao bi doći u Sloveniju barem na odmor.
Fish: Ah, ne. Barem za sada. Trenutačno namjeravam otići na tri tjedna u Vijetnam. Skupljati nova iskustva. Nikakvih veza, nikakvih žena, nikakvih gnjavaža. Ovaj put želim biti posve sam za sebe.
Rockline: Hvala ti najljepša na intervjuu, Fish. Želimo ti uspješan nastup.
Fish: Hvala i sretno i vama. Bilo mi je zadovoljstvo.
Galerija slika
