Izvođač: Quiet Riot
Izdavač: Sony BMG
Izdanje: 1983
Ocjena: 4/5
Oprostila se je još jedna legenda rocka, Kevin DuBrow, ovaj put, za razliku od nedavnih prilično nasilnih trendova (npr. Dimebag), na klasičan način, s prevelikom dozom kokaina. Tako se tiho i gotovo neprimjetno na nebu (ili pak u paklu) pridružio Randyju Rhoadsu s kojim je sredinom sedamdesetih osnovao bend, a sad se vjerojatno obojica pitaju kako su, dovraga, tamo stigli prije Ozzyja.
Randy je nakon dva albuma, koja je bend objavio samo u Japanu, napustio sastav i pridružio se Osbourneu, a Kevin je 1983. s novom postavom snimio Metal health, koji u povijesti rocka ima časno mjesto jer je prvi metal album koji je zauzeo sam vrh na slavnoj Billboardovoj ljestvici. Tamo je u studenom iste godine s prijestolja zbacio The Police i njihov album Synchronicity i iako se na prvom mjestu nije zadržao dulje od tjedan dana, svejedno bismo mogli govoriti o dosegu povijesnih razmjera. Tom je pločom metal na krilima NWOBHM-a i glama iz Europe stigao u Ameriku i utro put svim sličnim bendovima koji su kasnije pridonijeli njegovu propadanju. Quiet riot su doduše vjerojatno utjelovljavali onu danas dosta nepopularnu glam rock paradigmu, ali je njihova uloga u razvoju rocka i metala upravo zbog te ploče vjerojatno ključna.
Zapravo je riječ o krajnje zabavnom i slušljivom pop albumu s navijenim gitarama, za što je uz producenta Spencera Profferja (potpisanog i na drugom albumu W.A.S.P.-a, The Last command) zaslužan vješti Carlos Cavazzo, koji se uz DuBrowa najčešće pojavljuje kao autor pjesama. Cavazzo je temeljito proučio stil svog prethodnika, što je vidljivo ponajprije iz arpeggia u pjesmi Battle axe i drugih svakako natprosječnih solističkih dionica. Album s klasičnom Purpleovskom figurom otvara udarni Metal health, koji je te godine postao svojevrsna srednjoškolska američka himna, a nastavlja ga paradni konj albuma, pjesma Cum on feel the noize, cover hita Sladea iz ’73.Slade, jedan od najpodcijenjenijih glam-rock fenomena iz 70-ih, kojeg su po broju hitova na otoku pretekli samo Beatlesi i koji su ga kao referencu navodile takve veličine kao što su Kiss, Alice Cooper, Oasis, Tom Jones i David Coverdale, bili su početkom 80-ih pred kraj karijere. Nedvojbeno ih je upravo Metal Health potaknuo na to da iste godine snime svoj najbolji uradak u tom desetljeću, The Amazing Kamikaze Syndrome, poznat po uspješnicama Run Runaway i My Oh My. Još potencijalnih hitova može se naći na njegovu nasljedniku, nenadmašnom AOR remek-djelu Rogues Gallery, koje usprkos zavidnoj produkciji i pjevnim refrenima nažalost vrijedi za labuđi pjev glamerskih giganata. Izravan utjecaj Sladea na razvoj rocka tako vjerojatno ne bismo mogli poreći, a sigurno je i da su uz Roda Stewarta i Humble Pie bili jedan od Kevinovih najdražih bendova, što potvrđuje i druga obrada, Mama we’re all crazy now s albuma “Condition Critical”, na kojoj je DuBrowov hrapavi glas već posve nalik onome Noddyja Holdera.
Na Metal health valja spomenuti još pjesme Slick Black Cadillac, koju nalazimo na drugom od prije spomenutih japanskih albuma, te baladu Thunderbird, posvećenu Randyju Rhoadsu, poginulom u zrakoplovnoj nesreći. Riječ je o Kevinovu “hommageu” dobrom prijatelju, koji djeluje puno iskrenije i autentičnije od Ozzyjeva pokušaja s izdanjem albuma Tribute, što bi se moglo okarakterizirati kao tipičan marketinški potez nakon što je njegov album “The Ultimate Sin” iz 1986. dobio poprilične kritike.
Quiet Riot uspjeh svog prvijenca više nikad nisu ponovili. Slijedila su još dva albuma, spomenuti “Condition Critical”, na kojem se uz fenomenalnu i već morbidno sporu naslovnu pjesmu još može naići na nešto zaleta karakterističnog za “Metal Health”, i porazni “QR III”, koji je bendu napravio više štete nego koristi. Pad sredinom osamdesetih obilježili su svađe s izdavačem i producentom Profferjem te Kevinovo verbalno udaranje po tadašnjoj glazbenoj sceni i neprestano naglašavanje da su mu svi metal bendovi koji su u Americi u to vrijeme postali slavni dužnici. Godine 1987. tako mu nakon završene turneje ostali članovi, umorni od njegovih ekscesa, ispod vrata hotelske sobe gurnu avionsku kartu i ostave ga na Havajima. Tako se u dobre tri godine, upravo u vrijeme kad metal u Americi doseže vrhunac, završava bajka o Quiet Riot, čije se posljednje poglavlje tragično zatvorilo točno dvadeset godina kasnije, 25. studenoga 2007., kad su Kevina pronašli mrtvog u njegovu stanu u Las Vegasu. Umro je navodno već tjedan dana prije, a sve to vrijeme zaboravljen je ležao u svom krevetu. Simbolično.
Postava
Kevin DuBrow – vokal
Carlos Cavazo – gitara
Rudy Sarzo – bas-gitara
Frankie Banali – bubnjevi
Produkcija
Spencer Proffer
Popis skladbi
1. Metal Health
2. Cum On Feel the Noize
3. Don’t Wanna Let You Go
4. Slick Black Cadillac
5. Battle Axe
6. Breathless
7. Run For Cover
8. Love’s a Bitch
9. Let’s Get Crazy
10. Thunderbird
Trajanje albuma: 40.56
