Izvođač: Univers Zero
Izdavač: Cuneiform
Izdanje: 1981
Ocjena: 4.7/5
Dvije godine nakon Heresie Univers Zero vratili su se na glazbenu scenu. Rogera Trigauxa više nije bilo među njima; on je u međuvremenu osnovao sastav Present (u kojem mu je na bubnjevima pomagao i Denis). Trigaux je htio stvarati električniju glazbu, dok Denis još nije bio gotov sa stilom koji bismo mogli nazvati komornim avangardom. Kad je Trigaux otišao, Denis je još više preuzeo inicijativu. Napisao je većinu ovog albuma. Najviše mu je pomogao novi član, klavijaturist Andy Kirk, koji se lijepo uklopio u bend.
Stil na ovoj ploči malo je drukčiji nego na prethodne dvije. Skladanje Andyja Kirka konvencionalnije je od Trigauxova, ali i dalje dovoljno zahtjevno. I Denis je za ovaj album malo promijenio način stvaranja glazbe. Manje je naglaska na morbidnim atmosferama i strukturama toliko kompleksnima da bi se gotovo moglo reći da strukture nema. I Denis i Kirk više su se posvetili melodičnom pristupu i svakako su uspjeli pronaći pravu kombinaciju. Ima taman dovoljno sporijih i mračnjačkih dijelova, kao što ima i dovoljno bržih, gotovo pjevnih segmenata. No mislim da ipak nećete baš zviždati neke od njihovih melodija.
Album počinje pjesmom Dense. Promjena se primijeti odmah. Dense je poskočnija i pozitivnija nego što smo navikli, čak i harmonij zvuči prijateljski. I struktura je običnija. Prvih nekoliko minuta vrlo je energično, a onda nastupa sporiji dio i s njim se atmosfera malo mijenja. Sve skupa opet više podsjeća na Heresie i 1313. U tom se sporom dijelu čuje i nova akvizicija – mellotron, koji samo pridonosi mračnom ugođaju. Čak i u tom mirnijem dijelu ima dovoljno zanimljivih stvari da ne postaneš pospan, jer često svaki instrument svira drugu melodiju, a to još bolje pokazuje kvalitetu ovog benda.
Slijedi naizgled jednostavna skladba s tek nekoliko melodija. No kad se udubiš, primijetiš koliko su te melodije razrađene i koliko ima varijacija (slično fugama). Čini se kao da glazbenici često prebacuju u drugi takt, zbog čega je pjesmu prilično teško pratiti, iako teče sporije.
Sljedeća je pjesma otkačenija i gotovo zabavna. Prva je i jedina na ovom albumu za koju bismo mogli reći da je gotovo posve pozitivno nastrojena. Melodije su doduše dosta tipične za Univers Zero, s dosta disonance, ali s manje molskih akorda. Slična je skladba Parade s idućeg albuma – Uzed.
Combat je prva kompozicija na albumu koju nije napisao Denis. Ta je čast pripala novom članu Andyju Kirku. Uz Dense, Combat mi je najdraža skladba na albumu. Ima sve što bi se moglo poželjeti, od gotovo simfonijske uvertire s klavirom, bubnjevima, basom i violinom (gotovo preočekivan dio za njih), do mračnog srednjeg dijela u kojem kraljuje moćni mellotron i stvara iznimno zagušljivu atmosferu koja podsjeća na prethodne albume ovog benda. Na kraju slijedi dramatičan i divlji završetak u kojem se odsvira varijacija na uvodnu temu. Skladba je neobično tečna jer nijedan dio nije predug ni previše razvučen. Njome su se vjerojatno najviše približili tipičnom simfonijskom rocku (neki dijelovi podsjećaju na Gryphon).
Slijedi grupna improvizacija koja je navodno inspirirana djelom pisca H.P. Lovecrafta. No upozorenje: ovo nije nalik jazz ili rock improvizacijama, nego se više gradi na ambijentu, slično kao što su povremeno radili King Crimson na prva dva albuma (The Devil’s Triangle). Mračno, ali ne previše potresno ni zanimljivo, no vidi se na koliko je različitih žanrova utjecao Robert Fripp sa svojom bandom eksperimentatora.
Za La Tête du Corbeau zaslužan je Guy Segers. Tête podsjeća na raniju sliku sastava (Heresie). Tempo je prilično spor, a u pozadini se osjeća tuga, melankolija i ludilo.
Za kraj opet Univers Zero u novijoj verziji. Opet je sve malo melodičnije. Atmosfera je doduše opet sličnija prethodnim dvjema pločama, ali je pjesma općenito ritmički razgibanija i dinamičnija. Na ovoj skladbi sviraju samo Denis, Kirk i Segers. Denis među ostalim posegne i za harmonijem i violinom, a Segers za klarinetom.
Pravo je veselje slušati bend s tako neobičnom postavom i pristupom za rock glazbu. Ovo im je već treći album i svaki zvuči drukčije. To vrijedi i za kasnija ostvarenja. Nakon ovog albuma Denis je raspustio bend i uvukao u njega nove članove. Mislio sam da će zbog toga sljedeća ploča biti slabija, a ispalo je upravo suprotno. Sljedeći album Uzed za mene je njihov vrhunac, a stil opet drukčiji od onoga na Ceux du Dehors. U tom su pogledu Univers Zero slični King Crimson.
Postava
Michel Berckmans: fagot, oboa, engleski rog
Daniel Denis: bubnjevi, udaraljke, harmonij (7)
Patrick Hanappier: viola, violina
Andy Kirk: harmonij, orgulje, klavir, mellotron
Guy Segers: bas, klarinet (7)
Gosti:
Jean Debefve: hurdy-gurdy (2, 5)
Jean-Luc Aime: violina (3)
Ilona Chale: vokal (4)
Thierry Zaboitzeff: violončelo (6)
Produkcija
Univers Zero
Popis skladbi
1. Dense 12:26
2. La Corne du Bois des Pendus 8:42
3. Bonjour Chez Vous 3:52
4. Combat 12:53
5. La Musique d’Erich Zann 3:29
6. La Tête du Corbeau 3:11
7. Triomphe des Mouches 5:36
