Izvođač: IQ
Izdavač: Giant Electric Pea
Izdanje: 1998
Ocjena: 4.4/5
Prije nego što su IQ objavili prvi službeni studijski album, snimili su demo kazetu pod imenom Seven Stories Into Eight. Riječ je o povijesnom snimku koji pokazuje bend u razvoju, još u potrazi za pravim zvukom. Više od petnaest godina kasnije, dečki iz IQ odlučili su to snimiti iznova i popraviti stvari koje su im se činile preslabo dorađenima. U tom su razdoblju IQ bili najaktivniji u karijeri. Od 1997. do 2001. redovito su izbacivali novi materijal (Subterranea, Seven Stories Into 98, The Lost Attic, Subterranea – The Concert, The Seventh House) i u to su vrijeme stvarali i svoju najbolju glazbu.
IQ su odlučili album snimiti u samo nekoliko dana. Tako su htjeli sačuvati autentičnost, jer su i izvorni snimci nastali u vrlo kratkom roku. Najviše se žalio John Jowitt, koji u osamdesetima još nije bio član. Rekao je da su neki dijelovi na Seven Stories među najtežima u cijeloj njihovoj diskografiji. Morao se namučiti, ali na kraju mu je ipak uspjelo.
Album počinje netipičnim fusionom koji neprestano skače s jedne teme na drugu, s jednog takta na drugi. Riječ je o Holmesovu poklonu Brand X, jer je oduvijek bio pristaša jazz-rocka. Najviše je sback skladbom imao muke Jowitt, koji je u kratkom roku morao naučiti izuzetno zahtjevnu bas liniju. Svi ostali bili su članovi već u osamdesetima i taj su instrumental već dobro poznavali, samo je on skladbu morao učiti potpuno od nule. Slijedi još jedan instrumental, koji ima dosta sličnosti s glazbom sastava The Lens. Tipično je to nadmetanje melodija na sintetizatoru i gitari. Prema kraju skladbe može se naići i na dio nalik ranim Camel. Dakle, opet malo jazza, što je za ovaj bend prilično netipično. Slijedi skladba Intelligence Qutient s dugim uvodom koji najprije klavijaturama, a zatim i gitarskim tappingom stvara onu pravu IQ atmosferu. Skladba ima više dijelova i u tom je pogledu prilično tipična, a na njoj je i nekoliko odličnih gitarskih i klavijaturskih solo ulomaka. Tekstove za ovu skladbu i za Capital Letters napisao je Mike Holmes, jer Peter Nicholls tada još nije bio član sastava. Sadržaj je nešto izravniji i šaljiviji nego kod Nichollsa. Zatim slijedi još jedan instrumental u kojem IQ odsviraju mješavinu folk skladbi. Opet je to prilično melodična i suptilno odsvirana stvar. Barbel Is In s afričkim ritmovima podsjeća na Biko Petera Gabriela i još je jedno netipično ostvarenje za IQ. Tekst je napisao Tim Essau. Kod Fascination se već primjećuje Nichollsova prisutnost u tekstovima – klasična enigmatičnost koju sam tako zavolio. Nekoliko odličnih vokalnih dijelova i instrumentalnih interludija daje zalet ovoj višeslojnoj skladbi. Slijedi skladba koju je napisao sam Nicholls. Riječ je o nježnoj i lijepoj baladi s tipično mračnim motivom. Uz vokal čujemo samo akustičnu gitaru, solo na električnoj i na kraju još klavijature. It All Stops Here skladba je s dvostrukim motivom, koju je napisao Orford. U prvom dijelu Orford govori o svojem nezadovoljstvu raznim političkim potezima studenata (i sam je tada još bio student), a u drugom se ispovijeda o neostvarenoj ljubavi. O, Martine, nisam znao da si takva nježna dušica. Za kraj još jedan odličan instrumental (Nicholls samo recitira), koji na mističan način zaokružuje izvrstan album.
Na drugom CD-u nalazi se demo snimka Seven Stories Into Eight. Razlika između novih snimaka i ovog dema više je nego očita. Već je sam zvuk na demu dosta lošiji i prigušen, što nije ni čudno s obzirom na to da je riječ o demu. Isto tako primjećuju se tipični problemi sastava iz tog razdoblja. Orfordove klavijature, kao i uvijek u osamdesetima, prilično su naporne, Holmesova gitara nije ni približno tako tečna kao od Ever nadalje, Cookie je Cookie, dosta ograničen u svojim mogućnostima, tako da se kod njega napredak ni ne primjećuje, a Jowittov bas je za mnogo nijansi bolji od Esauova. Najveći je napredak sigurno pokazao Peter Nicholls, koji na drugom CD-u zvuči kao da još nije prošao mutaciju (mislim na glas), a na prvom se iskazuje kao nikad dotad i podsjeća me zašto je od jednog od najlošijih postao jedan od najboljih pjevača u rocku. Dosta se osjeti da je Nicholls na novim snimkama otpjevao sve one skladbe koje je na starima pjevao Orford. Neke su skladbe na starim snimkama naime nastale još u vrijeme kad Nicholls nije bio član pa je vokalne dijelove otpjevao Orford sa svojim pomalo odbojnim glasom. Poboljšanje se primjećuje i kod pjesme Barbel Is In, koja je na originalu odsvirana kao reggae, dok je 1998. snimljena u verziji world musica i malo podsjeća na Biko Petera Gabriela. Na reizdanju se nalazi i bonus skladba Eloko Bella Neechi. Ona je u osamdesetima izašla kao singl, ali je i njoj ova obrada iznimno dobro došla.
Smatram da su IQ ovim albumom stvorili svoj najambiciozniji uradak. U glazbu naime upliću ogroman broj utjecaja, od reggaea, world musica, jazz-rocka, folka do simfonike. Kompozicijski su doduše Ever, Subterranea i The Seventh House bolji (možda čak i Wake i Tales From The Lush Attic), ali što se tiče inovativnosti i kvalitete aranžmana, ova je ploča visoko pri vrhu.
Uz dva CD-a dobivate i zanimljiv knjižic koja otkriva povijest ovog prilično nepoznatog sastava. Kao što je već tradicija s IQ, ne manjka ni nekoliko sočnih i duhovitih anegdota, za koje ne jamčim da su sve istinite. Ima i dosta arhivskih fotografija,koje sežu sve do 1978., kad je sastav još bio poznat pod imenom The Lens.
Seven Stories (barem prvi CD) album je koji bi trebao čuti baš svaki privrženik ovog sastava. Zaista je nevjerojatno kako se zvučno nimalo ne odmiče od Subterranee. Kompozicije su čvrste i kvalitetne, što samo dokazuje da su IQ od samog početka bili izvrsni skladatelji, a problemi su se javljali samo u izvedbi i aranžmanima. No s godinama ih je očito stigla mudrost i uglavnom su sve nedostatke otklonili, pa ovaj album spada među njihove najbolje, uz The Seventh House, Subterranea i Ever. Da je sličnu obnovu doživjela i Tales from The Lush Attic i The Wake, sigurno bi se osjetio veliki napredak.
Postava
– Martin Orford: klavijature, vokal
– Mike Holmes: gitare
– Pete Nicholls: vokal
– Paul Cook: bubnjevi
– John Jowitt: bas (cd 1)
– Tim Esau: bas (cd 2)
Produkcija
Mike Holmes
Popis skladbi
CD 1 (52:31):
1. Capital Letters (In Surgical Spirit Land) (3:49)
2. About Lake Five (5:27)
3. Intelligence Quotient (8:18)
4. For Christ’s Sake (5:17)
5. Barbell Is In (4:54)
6. Fascination (7:03)
7. For The Taking (4:34)
8. It All Stops Here (7:53)
9. Eloko Bella Neechi (5:16)
CD 2 (43:31):
1. Capital Letters (In Surgical Spirit Land) (3:46)
2. About Lake Five (5:02)
3. Intelligence Quotient (6:55)
4. For Christ’s Sake (5:05)
5. Barbell Is In (5:32)
6. Fascination (5:56)
7. For The Taking (4:17)
8. It All Stops Here (6:58)
Trajanje albuma: 96:02
