Izvođač: Motörhead
Izdavač: Sanctuary Records
Izdanje: 1986
Po Lemmyjevu mišljenju, 1986. će se u svjetske anale upisati kao godina velikih događaja. Prije svega valja spomenuti tri važna događaja: američki napad na Libiju, Maradonin slavni “Božja ruka”, koja je Argentinu odvela u finale svjetskog nogometnog prvenstva u Meksiku, te, što je najvažnije, izlazak albuma Orgasmatron, prvog albuma Motorhead nakon cijelih triju godina teškog iščekivanja. Najsmješnije je to što se gospodin uopće nije prevario. Maradona je s Argentinom postao svjetski prvak, a Motorhead su s Orgasmatronom opet stupili na put stare slave. Najkraći kraj očito su izvukli Amerikanci, koji su od Gadafija ponovno dobili pljusku.
Ali ostavimo te gluposti. Godine 86. Lemmyjeva se rulja vraća. Glasnija i opasnija nego ikad prije. Orgasmatron, prvi pravi album Motorhead još od “Robbo” avanture, predstavlja dva nova lica koja, već po tradiciji, ne izgledaju baš božanski. Phillip Campbell i Wurzel čine udarnu gitarsku kombinaciju koja zvuk Motorhead oplemenjuje dodatnom dozom kaosa, potpunog bezvlašća, posljednji put viđenog negdje prije 476. godine, dok Lemmyjevo neandertalsko basovsko brujanje datira iz razdoblja ledenih doba. Cijeloj toj stvari barem malo organiziran izgled pokušava dati bivši Saxon bubnjar Peter Gill, čije bezbrižno bubnjanje snažno podsjeća na Philtyja. Iskreno, od Motorhead ionako ne treba očekivati ništa drugo. Lemmyjeva banda od uvodne Deaf Forever nadalje stvara nepodnošljivu buku koja bi vrlo vjerojatno bolje djelovala od mnogih sredstava za deratizaciju.
Orgasmatron je u mnogočemu korak naprijed, pa, barem što se Motorhead tiče. Očito je Lemmy iz lekcije Another Perfect Day izvukao štošta poučno. Jedna od tih stvari je spoznaja da tip može i sam. Zato nam ga Orgasmatron predstavlja u puno samouvjerenijem izdanju, pored kojeg su slike starih dana ostale samo blijedo sjećanje. Kad već govorimo o samouvjerenosti, treba spomenuti brutalni napalm koji ravno na vaše uši izvodi Nothing Up My Sleeve, genocid nad grinjama u vašem krevetu u režiji Ain’t My Crime te, naposljetku, kastraciju cijelog vašeg susjedstva, čiji je recept propisao Doctor Rock. Uz sve te cvjetiće, danas legendarna naslovna skladba ostaje najpristojniji Lemmyjev dokument. Ako pojam pristojnosti uopće postoji u njegovu rječniku. A po tekstu Orgasmatrona sudeći, vjerojatno ne! Nevjerojatno odvratan skup brujanja smatra se jednim od boljih Kilmisterovih dostignuća, dok Lemmy u ulozi pravog pjesnika s punom mjerom cinizma i crnog humora beskompromisno obračunava sa svom gamadi ovoga svijeta. U tome joj sa svojim jednako beskompromisnim izgledom pomaže Built For Speed, još jedna legendarna “motorna” tvorevina koja je zbog svog izrazito odmetničkog karaktera kao stvorena za razne motorističke avanture. Jeziva stvar svojom nevjerojatnom razornom snagom melje u prah sve što joj se nađe na putu, a uz tipičnu priprostost Lemmyjeve lirike zaista je teško povjerovati da tipu već ima četrdeset godina.
Fantazija od rock & rolla, koja nosi srdačno ime Orgasmatron, još je jedan u nizu Lemmyjevih pokušaja lobotomije. Ako ga izdržite do kraja, to znači da je ona potpuno uspjela, što znači da ću vjerojatno i sâm ubuduće imati problema s aktivacijom svojih moždanih stanica. Dobro je da ih za Motorhead čovjek uopće ne treba.
Postava
Lemmy Kilmister: vokal/bas
Phillip Campbell: gitara
Wurzel: gitara
Peter Gill: bubnjevi
Produkcija
Bill Laswell
Popis skladbi
1.Deaf Forever
2.Nothing Up My Sleeve
3.Ain’t My Crime
4.Claw
5.Mean Machine
6.Built For Speed
7.Ridin’ With the Driver
8.Doctor Rock
9.Orgasmatron
Trajanje albuma: 48.25
