Izvođač: Doors, The
Izdavač: Atlantic Records
Izdanje: 1971
Ocjena: 4.5/5
Album L.A. Woman izašao je 1971. i kao nijedan drugi album do tada pokazuje glazbenu dubinu i lirsku snagu grupe. Uz prvijenac doživio je najveći uspjeh i popularnost. Sadrži dvije Morrisonove klasike “Riders on the Storm” i “L.A. Woman”. Daleko je to od savršenstva, jer je većina skladbi snimljena u studiju za probe, u vlastitoj produkciji i uz pomoć njihova inženjera Brucea Botnicka. Morrisonov hrapav, dubok glas i Kriegerova gitara daju albumu drzovitu bluesersku strukturu, a svih deset pjesama izvrsno se slaže u kohezivnu cjelinu.
Album otvara “The Changeling” s udarnim basom i Morrisonovim zapovjedničkim glasom, toliko snažnim da je teško povjerovati da je vokalist na kraju, a ne na početku karijere. “Love Her Madly” je Kriegerovo remek-djelo posvećeno njegovoj djevojci, koja mu je neprestano prijetila da će ga ostaviti. Morrisonov melankoličan vokal, Densmoreovo ritmično bubnjanje, Robbiejevo brenkanje i Manzarekove klavijature stvaraju u pjesmi atmosferu po kojoj bi ih prepoznao baš svatko. Naslov skladbe “Been Down So Long” potječe iz istoimenog romana Richarda Fariñe. Obilježava je spori blues s Morrisonovim karakterističnim krikovima i Robbiejevim slideom. Hvale je svakako vrijedna i strašno razvikana “L.A. Woman”. Pjesma nam slika portret grada koji je mračan, opasan i zabrinjavajući, a istodobno u određenim pogledima toliko sjajan i lijep da ga je nemoguće napustiti. Tu se izražavaju Morrisonovi pomiješani osjećaji prema “gradu svjetla” Los Angelesu. Glazbeno skladba dokazuje, uz Kriegerov odličan gitarski riff i Manzarekove električne klavijature, da su dečki i dalje sposobni stvoriti dugotrajne pjesme koje se mogu mjeriti s remek-djelima poput “The End” i “The Music’s Over”, jer se potonja razvlači gotovo kroz osam minuta. Vrijedan je spomena i dio “Mr Mojo Rising”, koji je naravno anagram za samog Jima Morrisona. Zlokobna gitarska linija otvara skladbu “L’America”, u kojoj Morrisonov glas odaje prijetnju i jezu. Slijede je tužna ljubavna pjesma “Hyacint House” te obrada Johna Leeja Hookera “Crowling King Snake”, koja je očit izbor Jima Morrisona i odražava njegovu umišljenost da je on sam utjelovljeni Lizard King. Posebna je i “The WASP (Texas Radio and the Big Beat)”, u kojoj Morrisonovo recitiranje djeluje kao uvjerljiv urok na podlozi jazz-blues zasnovane glazbe, u kojoj najviše odskače Densmoreovo bubnjanje. Za finale su izabrali pjesmu “Riders On The Storm”, koja je ujedno i posljednja te jedina pjesma koju su snimili kao kvartet i na kojoj posljednji put možemo čuti mistični glas Jima Morrisona. Dramatična epska skladba počinje tihim zvukom kiše, prikrivene grmljavine i munja, nakon kojih slijede prvi taktovi Manzarekova klavira. Hvata upravo ono što ih je činilo tako sjajnima. Toliko je drukčija od svih njihovih prijašnjih radova i možda upravo zato slušatelja baci u trans i ostavi ga bez daha. Je li Jim Morrison na neki način osjećao da je ovo njegova posljednja pjesma s The Doors ili je to samo slučajnost? To vam prepuštam na vlastitu prosudbu.
Sastav
Jim Morrison: vokal
Robbie Krieger: gitara
Rai Manzarek: klavijature
John Densmore: bubnjevi
Jerry Scheff: bas-gitara
Marc Benno: ritam gitara
Produkcija
Bruce Botnick i The Doors
Popis skladbi
1. The Changeling
2. Love Her Madely
3. Been Down So Long
4. Cars Hiss By My Window
5. L.A. Woman
6. L’America
7. Hyacinth House
8. Crowling King Snake
9. The WASP (Texas Radio and the Big Beat)
10. Riders On The Storm
Trajanje albuma: 48.25
