Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Karmakanic
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2008
Ocjena: 4/5
The Flower Kings su posljednjih godina postali prava talionica najrazličitijih obiteljskih derivata, kojima u zakletvi na glazbenu baštinu prog klasika nema ravnog u progresivnorockovskom svijetu. Često se čini kao da ima već svaki od njihovih članova svoj vlastiti samostalni projekt odnosno vlastiti bend, koji se obično tek malo razlikuje od onoga što stvaraju Cvjetni kraljevi. Tim neumornim glazbenicima u njihovoj potvrđenoj hiperaktivnosti dah tek tako ne ponestaje pa im uvijek trebaju novi poligoni za njihove kompozicijske i instrumentalne zamisli. Uz poznatije The Tangent, sada se, posebno nakon izlaska njihova najnovijeg izdanja “Who’s The Boss In The Factory”, među obožavateljima simfo prog revitalizma pod taktirkom vodećih predstavnika The Flower Kings te Spock’s Beard, kao jedna od boljih postava nameću i Karmakanic.
Potonji su nastali kao projekt TFK basista Jonasa Reingolda, nedvojbeno jednog od najboljih švedskih basista, kojemu od početka Karmakanic društvo pravi i bivši TFK bubnjar Zoltan Csorsz, još jedno iznimno cijenjeno ime suvremene prog scene. Popis proslavljenih imena nadopunjuje i uvijek odlični pjevač Göran Edman, koji je uz važnu ulogu u hrpi različitih projekata najpoznatiji po suradnji s guruom gitarskog shreddinga Yngwiejem Malmsteenom. Iako ga većina najbolje poznaje kao suosnivača klasično rockovskih projekata, Edman nikad nije skrivao svoju ljubav prema progresivnoj rock glazbi.
Karmakanic su do sada objavili dva izdanja, “Entering The Spectra” (2002) te “Wheel Of Life” (2004). Na oba je sudjelovala gotovo cijela TFK ekipa predvođena Roineom Stoltom i Tomasom Bodinom, no prošla su razmjerno nezapaženo, ponajprije zbog pretjeranog kloniranja onoga što je već radio matični bend. Odustajanje od suradnje obaju vodećih TFK predstavnika stoga se na “Who’s The Boss In The Factory” pokazalo čak i kao blagoslov, jer sada o Karmakanic napokon možemo govoriti kao o bendu, a ne nekom rubnom TFK projektu. Naposljetku su se Reingold i društvo konačno, koliko-toliko, odmaknuli od pretjerane sličnosti sa svojim roditeljima.
“Who’s The Boss In The Factory” za Karmakanic, unatoč tome što na određenim motivima još uvijek dosta podsjeća na Cvjećare, predstavlja primjetan odmak prema većoj zvučnoj neovisnosti, ali nemojte očekivati nikakve revolucionarne potrese. Baš kao i glazba njihovih etabliranijih bratića, Karmakanic ne otkrivaju neke nove vode, nego kao predani obožavatelji klasičnog simfo proga 70-ih oživljavaju većinu najboljih elemenata koji su pripadali zlatnim vremenima progresivnog rocka. Tome je primjerena i produkcija, koja bi lako mogla pripadati i nekim davno minulim, ali za dobru glazbu još kako romantičnim vremenima. Unatoč brojnim kompleksnim (i jazzovskim) aranžmanima, zbog svoje visoke melodičnosti album vrlo brzo uđe pod kožu pa je slušljiv i za manje zahtjevne slušatelje. Za razliku od TFK, Karmakanic se ni na tren ne prepuštaju nekim razvučenim solo improvizacijama, nego stavljaju veći naglasak na neposrednost pojedinih, obično vrlo melodičnih motiva.
Koliko duboko simfo prog revitalizam nose u sebi Karmakanic zorno dočarava već uvodni, gotovo 20-minutni ep i zasigurno najbolje ostvarenje na albumu, “Send a Message From The Heart”, gdje uvodni, ljuljajući ritmični taktovi i vragolaste, visoko ugođene dionice na sintesajzerima pošteno povuku prema Genesisima ili Marillionima iz Fish ere, a ne nedostaje ni nekih simfonijskih finesa koje bude asocijacije na Kansas. Možda najveća vrlina Karmakanic leži upravo u odličnom Edmanovu vokalu, kojeg za sve one koji poznaju njegovu karijeru gostovanja i suradnji s nekim svjetski poznatim imenima rock glazbe nije potrebno posebno isticati kao jednog od najboljih švedskih rock pjevača.
Krister Jonsson je zasigurno jedan od onih gitarista koji dobro razumiju gitarsku tehniku velikog Davida Gilmoura (Pink Floyd), ali treba još pojesti puno soli prije nego što njegove slide dionice zasjaju jednakom suptilnošću i srčanošću. Karmakanic i u nastavku albuma, ponajprije na “Let In Holywood” i naslovnoj skladbi, dokazuju da imaju izniman smisao za protočnost pojedinih motiva, kreiranje dojmljivih orkestralnih aranžmana, a puno prostora pri stvaranju mistične atmosfere imaju i već spomenute Jonssonove suptilne floydovske slide dionice na gitari.
Svoju sklonost jazz fusionu zorno demonstriraju i na odličnoj “Two Blocks From The Edge”; koja je među ostalim obogaćena sočnom pratnjom saksofona. Članovi Karmakanic su, baš kao i njihovi “očevi” The Flower Kings (čak i kad oduzmemo Reingolda i Csorsza), izniman instrumentalisti koji svojom virtuoznošću i sposobnošću stvaranja očaravajućih aranžmana lako oduzimaju dah svima onima koji još nisu dobro istražili bezgranične razmjere što ih nudi simfonijski prog rock. Što je važnije, riječ je i o vrlo dobrim skladateljima kojima su razvlačenje i golo solističko nabijanje vlastitog ega nešto posve strano.
Iako albumu u nastavku, ponajprije na oba dijela završne balade “Eternally”, koja svojim baroknim aranžmanima i opernim vokalnim pristupom, koji nije daleko od onoga što rado stvaraju neki Rhapsody Of Fire (doduše prilično groteskna usporedba, ali ipak), nešto ponestaje daha, riječ je o odličnom izdanju koje će najviše razveseliti sve ljubitelje skandinavskog i američkog simfo prog revitalizma.
Karmakanic ni s “Who’s The Boss In The Factory”, svojim dosad najzrelijim izdanjem, ne otkrivaju ništa novo, što nije bilo rečeno već u 70-ima i 80-ima. Tko u progresivnom rocku traži ponajprije inovativnost i nove glazbene pustolovine neka s njim radije ne troši svoje vrijeme, jer će biti pošteno uskraćen. Međutim, svi oni glazbeni ljubitelji koji iznimno nedostaju nova izdanja već poprilično umornih ili preminulih velikana progresivnog rocka, ovo izdanje nikako ne smiju previdjeti, jer je riječ o jednom od najboljih izdanja na području simfonijskog prog rocka koja su izašla u 2008.
Postava
Göran Edman – vokal
Krister Jonsson – električna i akustična gitara
Jonas Reingold – električni bas, fretless bas, dodatne klavijature
Zoltan Csorsz – bubnjevi
Lalle Larsson – klavijature
Produkcija
Jonas Reingold
Popis skladbi
1. Send A Message From The Heart (19:28)
2. Let In Hollywood (4:53)
3. Who’s The Boss In The Factory (13:04)
4. Two Blocks From The Edge (9:51)
5. Eternally Part I (1:51)
6. Eternally Part II (6:21)
Trajanje albuma: 55:28
