Izvođač: Saxon
Izdavač: SPV Records
Izlazak: 2009
Trajanje: 50.16
Ocjena: 3.5/5
Novi Saxon album ponovno je tu! Ponovno ujedinjeni već četvrtu godinu u postavi “Unleash the Beast”, albumom “Into The Labyrinth” izdaju svoj novi prilog rock metal mozaiku. Brzi nasljednik albuma “The Inner Sanctum” (2007) ujedno je i nešto drugačiji album. Metalski vektor je na njemu posebno manje naglašen, a bend nudi nešto više svojih dobro poznatih klasičnih rock zahvata. Na njemu je mnogo manje mračnih skladbi, i to je jedan od zaključaka. Iako moju prethodnu rečenicu u trenu opovrgava uvodna skladba, koja najviše odiše pravim heavy metalom i prethodnom pločom “The Inner Sanctum”! Skladba naslova Batallions of Steel, kojoj su dodane klavijature, čime su Saxon naravno istaknuli dramatično ozračje koje poskoči za stepenicu više u prijelazu prije refrena, a refren se zatim punom snagom zapali uspostavljanjem visoko antemične poruke, koju momci čuvaju još od razdoblja nastanka skladbi poput Crusader, The Eagle Has Landed ili Broken Heroes. Toj se skladbi po atmosferi i metaliziranosti zatim pridružuje još zlobni Demon Sweeny Tood s pričom o mesaru brijaču, čija žena prodaje svojim mušterijama mesne okruglice od žrtava oštrice svog supruga (mjesto radnje: London, vrijeme radnje: viktorijanska Engleska). S fintom refrena koju su Saxon posudili iz refrena drugih skladbi pisanih u razdoblju nakon “Destiny” ne djeluje baš uvjerljivo, makar će ljubitelje metala jako zagrijati otrovno navijen ritam i žarko masivna riffovska zavjesa. Ubrzo za njom slijedi još velika metal himna Valley Of The Kings, čiji je refren već prilično bezobrazno razvedren po uzoru na brojne današnje “power metal” bendove, a dočarava i nešto ozračja albuma “Lionheart” (2004). Time je točaka koje se bave plemenitim sastojcima metalskog željeza na albumu nekako kraj.
Već odmah druga skladba albuma, Live To Rock, izravno je koketiranje sa Saxon tradicijom kakvu poznajemo od albuma “Wheels Of Steel” (1980). Naravno, Live To Rock odjeven je moderno, kako i dolikuje za 2009., u pomlađenu živu “The Inner Sanctum” produkciju, u mnogo bolje rifanje, a ukrašen je i znatno boljim solažama. Dakle, Charlie Bauerfiend je ime koje ne zna zatajiti kad ga postaviš za producentsko kormilo heavy metal bendova. Saxon i dalje zvuče sirovo njemački i ovaj put. Iako skladbe u smislu komponiranja i izvedbe (ne po zvučnoj slici!) nose snažniji rock akcent.
Bend usprkos “posuđivanju” starih Saxon figura uspješno prkosi predznaku repetitivnosti, ponajviše zbog činjenice stroge prepoznatljive jedinstvenosti. U prvom redu to su klasično oblikovani veliki rock n’ roll riffovi koji “otrovno ubijaju” (u pozitivnom smislu) pod palicom njemačke metal produkcije. Jednostavno i podkožno. Slow Lane Blues tipičan je primjer toga, koji potvrđuje tu lukavu rutinu kojom Saxon tako spretno upravljaju svojim navigacijskim uređajima već više od tri desetljeća. Najizravnija veza s ranim osamdesetima je skladba Hellcat, ubrzani rock n’ roll razbijač novodobnog “Motorcycle Man” ili “20.000 Feet” riffa u predrefrenu. Na kraju skladba Come Rock Of Ages s tipično odrešitim rock n’ roll riffom još jednom potvrđuje spomenuti osnovni akcent albuma.
Ako tome dodamo slikovito, majstorski izrezbareno i ravnopravno soliranje Paula Quinna i Douga Scarratta, koji se neprestano briljantno nadopunjuju i nadovezuju u toj vještini, na albumu ožive čak i manje zanimljive skladbe poput Crime Of Passion ili Protect Yourself. Skladba Voice dobrodošlo je osvježenje albuma vođeno srednje brzim ritmom, koje iznenada topovski zaruži u refrenu, kad skladbu zagrli rušilački riff. Zanimljiva je posebno zbog akustične pratnje u predrefrenu, koja nudi izvrstan skok u dinamici i ozračju! Tipično saxonovski proračunato. Nepogrešivo.
Momci su za kraj dodali akustičnu “bottleneck” verziju skladbe Comin’ Home s albuma “Killing Ground” (2001) i u tome su ostali uvjerljivi. Je li na obzoru izdanje “unplugged” Saxon albuma s klasicima benda? Nakon svega čuvenog, čovjek se ne bi protivio.
Dakle, što je formula uspješnosti ovog benda i u novom tisućljeću? Biti jednostavan, ne mijenjati se, ostati to što jesi. Naravno, jamac prepoznatljivosti je vokal Biffa Byforda, koji i u 2009. djeluje, iako na rubovima blago okrnjen, još uvijek sasvim dobro očuvano, sa svojim pečatom, a skladbama udahnjuje nezamjenjivu osnovnu karakteristiku Saxon duha. Međutim, Byford postaje manje važan kad se usredotočimo na rad gitara, jer upravo to je ono što zapravo neprestano učinkovito podmazuje i pokreće kotačiće Saxon mašinerije da slučajno ne zahrđa. Rad gitara je taj koji i ovaj put vjerno nudi markantno jednostavan, ali jezgrovito začinjen i istaknut riff – tipičan Saxon riff. Iako je poznato da momci samo naopako okreću iste trikove. A strogo su njihovi! Rijetki preživjeli dinosauri koji mogu preživjeti bez prilagodbe svaku promjenu klimatskih uvjeta. Drugim riječima, Saxon su primjer benda kojem inovacija nije potrebna za uspješno samogeneriranje vlastitog bića. Krumpirovci. Opet su me uvjerili!
Postava
Biff Byford – vokal
Paul Quinn – gitara
Doug Scarrat – gitara
Nibbs Carter – bas gitara
Nigel Glockler – bubnjevi
Produkcija
Charlie Bauerfiend
Popis skladbi
1. Battalions Of Steel
2. Live To Rock
3. Demon Sweeney Todd
4. The Letter
5. Valley Of The Kings
6. Slow Lane Blues
7. Crime Of Passion
8. Premonition in D Minor
9. Voice
10. Protect Yourselves
11. Hellcat
12. Come Rock Of Ages (The Circle Is Complete)
13. Coming Home (Bottleneck Version)
