Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Gabriel, Peter
Izdavač: Charisma Records
Izdanje: 1980
Trajanje: 45:32
Ocjena: 5/5
Legendarni pjevač Peter Gabriel zakoračio je u osamdesete sa statusom suverenog i svestranog glazbenog umjetnika koji je iza sebe već imao dva odlična samostalna izdanja, a o ostavštini koju je stvorio s progresivnorock velikanima Genesis da ni ne govorimo. Gospodin Gabriel je sa svakim novim albumom izazivao neskrivenu uzbuđenost među glazbenim sladokuscima diljem svijeta, jer je svaki od njih donosio nešto potpuno novo na području zvučnog eksperimentalizma i redefinirao ga u ulozi svojevrsnog glazbenog pustolova. Petrova vizionarska vizija na području inovativnih snimateljskih i zvučnih tehnologija u punom je sjaju zablistala na njegovu trećem, opet istoimenom samostalnom izdanju. Zbog sjajne naslovnice u režiji Storma Thorgersona, na kojoj se nalazi pjevačevo “otopljeno” lice, često ga zovu i “Melt”. Projekt se pokazao jednim od umjetničkih i komercijalnih vrhunaca Petrove karijere te mu je donio dva mirotvorno obojena hita, “Games Without Frontiers” i “Biko”. Time se dodatno učvrstio u ulozi važnog igrača na polju popularne glazbe.
Obzori genijalnog umjetnika na “Melt” počeli su upijati potpuno nove zvučne dimenzije, kakvih do tada na njegovu glazbenom jelovniku nije bilo moguće zamijetiti. Peter je u to vrijeme razvio gotovo pobožnu ljubav prema world glazbi. Nju je zajedno s elementima hard rocka i tada popularnog new wavea počeo unositi u svoje nepredvidive zvučne eksperimente. Uz iznenadnu zaljubljenost u ritmove world, osobito afričke glazbe, Peter je postajao i sve veći perfekcionist u korištenju raznovrsnih snimateljskih trikova i zvučnih efekata. Raspoložive tehnološke mogućnosti na “Melt” izbrusio je do srži, što se osjeti i u izvrsnoj produkciji. I na tom će polju ovaj album postati svojevrsno mjerilo za sva njegova buduća izdanja. Dodatan je ugled stekao kao prvi album u glazbenoj povijesti koji je sadržavao revolucionarnu tehniku bubnjarskih “odjeka”. Ona nije uključivala korištenje činela.
Zvučnu bi se sliku “Melt” stilski moglo označiti progresivnim ili eksperimentalnim rockom koji je zahvaljujući prije opisanim zvučnim inovacijama i varijacijama poprilično udaljen od prog rock smjernica njegove prošlosti s Genesis. A kad već spominjem Genesis, ne smijem zaboraviti reći da je kao dodatni bubnjar na albumu gostovao i Petrov nekadašnji genesisovski kamerad Phil Collins, koji je nakon njegova odlaska iz legendarne skupine preuzeo upražnjeno mjesto pjevača. Phil je na albumu odigrao vrlo važnu ulogu jer je prema Petrovim uputama upotrijebio inovativnu bubnjarsku tehniku, koja spada među ključne čari ovog izvrsnog albuma. Popis glazbenih suradnika među ostalim je sadržavao legendarna imena poput Petrova najdražeg basista Tonyja Levina, gitarskog maestra Roberta Frippa (King Crimson), popularne pjevačice Kate Bush te pjevača/gitarista Paula Wellera. Uostalom, Peter je oduvijek bio poznat po tome što je za svoje studijske projekte novačio legije najboljih mogućih povremenih glazbenika.
“Melt” od početka do kraja iznenađuje svojom eklektičnom naravi, počevši od mračnjaškog “Intruder”, gdje je najfascinantnija za ono vrijeme revolucionarna tehnologija u korištenju bubnjeva i udaraljki. Njezin korisnik Collins tu će tehniku kasnije upotrijebiti i s Genesis te na svom prvom solo hitu “In the Air Tonight”. Mračna atmosfera koju stvaraju odjekujući bubnjevi, zvukovi posebnih efekata i udaraljki te groteskni glasovi savršeno se podudaraju s pričom o provalniku koji pripovijeda o iskustvima na polju svog zanata. Peter je oduvijek bio izvrstan pjevač/glumac karakternih uloga, pa ne čudi ni najmanje što se tako doživljeno uživljava u ulogu uljeza. Mračna atmosfera, svojevrsna bubnjarska tehnika i korištenje luđačkih efekata šire se kroz cijeli album, a konačno nas u to uvjerava duhovito paranoični “No Self-Control”, u kojem se Peter upušta u najmračnije kutke ljudske psihe. Kroz udarne rifove i moćne bubnjarske prijelaze na prekrasan se način prelijevaju zvukovi ksilofona, dok Petrov kameleonski vokalni nastup oslikava mentalnu sliku nekoga kome se kidaju posljednji komadići zdravog razuma.
Za kraći trenutak suptilnosti pobrinut će se jazzovski instrumental “Start”, gdje valovi sintisajzera uz saksofonske solaže stvaraju iznimno ugodnu atmosferu. Sarkastični pop rocker “I Don’t Remember”, u kojem dominiraju Levinove pulsirajuće bas linije, prepoznatljive Frippove gitarske solaže i niz posebnih zvučnih efekata, jedna je od Gabeovih previđenih klasika. Tekst sadrži jetku kritiku svakojakih pokušaja nadzora od strane “dobronamjernih” institucija. Peter se i na “Family Snapshot” dotiče mračnih svojstava ljudske psihe, jer se njegov tekst odnosi na psihopata Arthura Bremera, autora zapisa koji su kasnije izašli kao knjiga “Ubojičin dnevnik”. Bremer je želio atentatom na rasističkog američkog guvernera Georgea Wallacea doživjeti svojih “pet minuta” slave, makar i po cijenu ljudskog života. Njegova je priča, kažu, djelomično inspirirala kultni film Taksist s Robertom De Nirom u glavnoj ulozi. Tijek skladbe izvrsno se nadovezuje na atentatorove osjećaje. Nakon mirnog jazzovskog uvoda, u kojem si možemo predočiti atentatora dok izrađuje plan, pretvara se u udarnu hard rock sekciju. Slijedi dramatičan zaplet koji dočarava tijek akcije i kobni hitac. Potom se užarena atmosfera vraća u mirnu sekciju, gdje se ubojica prisjeća svog nesretnog djetinjstva i počinje se kajati zbog posljedica svog zločina.
“And Through the Wire” je manje kompleksno ostvarenje s mnogo hard rock pasaža, bogatom zbirkom ritmičkih uzoraka i Petrovim uobičajenim vokalnim kameleonstvom. Slijedi fantastična klasika i hit singl “Games Without Frontiers”, u kojem Petru na pratećim vokalnim harmonijama društvo pravi popularna pjevačica Kate Bush, poznata po svojoj jedinstvenoj boji glasa. Njezine usputne vokalne linije u ovu besmrtnu kompoziciju, u kojoj kraljuju sintetički ritmički uzorci, unose neki poseban, recimo to, ledeno hladan dah. Petrovo pjevanje i tekst među najsarkastičnijima su u njegovoj karijeri, jer je riječ o oštroj kritici ratova i nacionalizma. Na prvom je mjestu zapravo izvorna satira na račun tragične povijesti ratova među europskim državama kroz prizmu dječjih igara. Uspješna suradnja između Petera i Kate u budućnosti će donijeti još jednu skladbu, “Don’t Give Up”, jedan od Gabeovih najboljih hitova. Peter se s društvenom otuđenošću nosi i na hard rock obojenom “Not One of Us”, koji među ostalim sadrži i šaren izbor new wave zvučnih eksperimenata. “Lead a Normal Life” je ambijentalno-avangardno ostvarenje, građeno na zvukovima ksilofona i klavira. Pretežno smirenu strukturu povremeno sijeku zvučno manipulirane vokalne harmonije koje unose jezivu atmosferu.
Na kraju albuma nalazi se jedna od Petrovih najboljih društvenih kritika rasizma i najljepših hvalospjeva ljepoti ljudskog duha, koja je tijekom godina stekla pravi status svjetske himne svih potlačenih i progonjenih. “Biko” je potresna posmrtna misa i prosvjedna himna posvećena Steveu Biku, crnom južnoafričkom borcu protiv aparthejda kojeg je policija u službi brutalnog rasističkog režima pretukla na smrt. Na ovoj veličanstvenoj klasici Peter je punom šakom zagrabio ritmičke elemente world glazbe. Unatoč melankoličnoj atmosferi, u himničnom se refrenu može zamijetiti i žar nade, što dodatno potvrđuje stih “možeš ugasiti svijeću, ali ne možeš ugasiti vatru”. Tim je poglavljem svoje karijere Peter zauvijek upisao svoje ime među najveće svjetske glazbenike i borce za ljudska prava. Ovu vječnu klasiku kasnije je često koristio za završetke koncertnih nastupa, gdje mu se u pjevanju pridružila ekstatična publika.
“Melt” spada među najljepše bisere u karijeri legendarnog pjevača, na kojem je po prvi put u punini izrazio svoju ljubav prema world glazbi. Osim toga, zahvaljujući izvornoj, društveno-budničarskoj, lirskoj ekspresiji, afirmirao se u ulozi borca za prava previđenih i potlačenih. Uz uspješno okušavanje na do tada potpuno novim skladateljskim poljima, Peter je do maksimuma iskoristio mogućnosti koje su nudile neke inovativne zvučne tehnologije. “Melt” predvođen pjesmom “Biko” sadrži zbirku samih kompozicijskih vrhunaca, koji će, kako se čini, i desetljećima nakon izlaska oduševljavati nesmanjenom snagom. Majstor neprestanih zvučnih redefinicija i inovacija ovim je monumentalnim činom zakoračio u najplodnije razdoblje svoje samostalne karijere.
Postava
Peter Gabriel – vokal, klavir, sintisajzer, bas sintisajzer, udaraljke
Robert Fripp – gitara na “I Don’t Remember” & “Not One of Us”
Tony Levin – Chapman stick na “I Don’t Remember”
Phil Collins – bubnjevi na “Intruder” & “No Self Control”; posebni bubnjevi na “Family Snapshot”; surdo na “Biko”
Kate Bush – prateći vokal na “No Self Control” & “Games Without Frontiers”, nepriznati prateći vokal na “I Don’t Remember”
Jerry Marotta – bubnjevi, udaraljke
Larry Fast – sintisajzer, bas sintisajzer
John Giblin – bas gitara
Dave Gregory – gitara
Dick Morrissey – saksofon
Morris Pert – udaraljke
David Rhodes – gitara, prateći vokal
Paul Weller – gitara na “And Through the Wire”
Dave Ferguson – vriskanje na “Biko”
Produkcija
Steve Lilywhite
Popis skladbi
1. Intruder
2. No Self Control
3. Start
4. I Don’t Remember
5. Family Snapshot
6. And Through The Wire
7. Games Without Frontiers
8. Not One Of Us
9. Lead A Normal Life
10. Biko
