Autor: Rok Klemše
Mjesto: VPK Mediapark, Ljubljana
Datum intervjua: 20.02.2009
Jon Schaffer osnovao je sastav Iced Earth 1985. godine pod imenom Purgatory. Do danas se u bendu izmijenio priličan broj članova, a pokretačka snaga, šef benda i mastermind i dalje je gitarist Schaffer. U dvadeset godina Iced Earth izdali su devet studijskih albuma koji su ih uzdigli među veće heavy metal bendove našeg doba, a cijelo ih je vrijeme na životu držala Schafferova upornost i, ako hoćete, tvrdoglavost. Iced Earth na turneji sa Saxon predstavljaju svoj aktualni album The Crucible of Man. Njime je Schaffer zaključio svoju velikopotezну znanstvenofantastičnu priču, koju je započeo još na kultnom albumu Something Wicked This Way Comes (1998). O prošlosti, sadašnjosti i onome što Iced Earth još čeka Jon Schaffer govorio je prije ljubljanskog koncerta.
RockLine: Bok Jon! Polako se bliži kraj turneje sa Saxon. Kako je prošla i kako ste uopće došli do zajedničke turneje? Je li to bila ideja izdavačkih kuća obaju bendova?
Jon: Ne, ideju nam je zapravo dao naš agent prošlog ljeta. S mojim menadžerom razgovarao sam o tome prošlog kolovoza i oboje smo mislili da je to dobra ideja.
RockLine: Poklapa li se ta turneja s tvojom izjavom da ćete nakon Mattova povratka imati manje koncerata i manje, kraće turneje?
Jon: Ne, to nikad nisam rekao, opet su mediji sve preuveličali. Rekli smo da će koncerata biti manje, ali ne tako kako ljudi misle, da nećemo imati turneje. Radilo se samo o tome hoćemo li imati turneje duge pola godine, godinu dana. Trenutno to ni ne želim, Iced Earth mi u ovom trenutku nisu prioritet. Stvari se mijenjaju, bavim se drugim projektima, novim stvarima koje želim raditi. Ova je turneja posljednja stvar za Iced Earth neko vrijeme, možda nas čeka još samo nekoliko festivalskih nastupa. Iza nas je velika američka turneja, velika europska turneja, brojni festivali, stalno sam na putu i već tri i pol godine nisam imao odmor. Nakon turneje za Framing Armageddon imali smo ogroman broj festivalskih nastupa, zatim sedam tjedana dugu europsku turneju i odmah nakon toga promociju za The Crucible of Man.
RockLine: Je li se u SAD-u za Iced Earth što promijenilo nabolje? Prije nekoliko godina bili ste u Europi doista golemi, dok u SAD-u niste dobivali baš puno pažnje.
Jon: Zapravo je američko tržište za nas najveće, i to već neko vrijeme, eksplodiralo je nakon izdanja albuma Horror Show, a stvarno uspješan bio je The Glorious Burden. Za Framing Armageddon u SAD-u nije bilo turneje jer smo odmah išli dovršiti drugi dio, nakon kojeg je uslijedila američka turneja. Kad je izašao Framing Armageddon, uslijedila je europska turneja, a nakon izlaska albuma The Crucible of Man opet američka.
RockLine: Nedavno se u Iced Earth vratio Matt Barlow, kojeg mnogi smatraju prvim glasom benda. Jeste li o tome razgovarali dulje vrijeme ili se to dogodilo nakon što je otpjevao album Immortal za Pyramaze?
Jon: Sve se skupa dogodilo prilično brzo. Kao što sam rekao, Iced Earth bit će prilično ograničeni, zbog Mattova posla i zato što sam i sam spreman na korak podalje od Iced Earth. Ima drugih stvari koje želim raditi. Da sam osjećao da su Iced Earth bend koji mi je prvi prioritet, ne bih dopustio da se Matt vrati, ali imam druge planove i sve se zapravo lijepo posložilo. Iced Earth postoje već 20 godina, a ja sam od početka pokretačka snaga koja sve radi, svaki dan. Jedini trenutak iluzije benda je na pozornici, inače smo pojedinci. Toga sam se zasitio i spreman sam ići dalje. Iced Earth će, naravno, i dalje biti tu, ali neće biti kao u prošlosti.
RockLine: Možeš li otkriti što pripremaš?
Jon: Ne, još ne. Zasad neka ostane tajna.
RockLine: Kroz godine se u Iced Earth izmijenilo mnogo članova. Je li ti bilo teško biti jedina pokretačka snaga benda i jedina stalnost?
Jon: Ne, ni približno. I većina bendova sa stabilnim postavama ima jednu ili dvije pokretačke snage. Mislim da to nije imalo većih posljedica ni na što u bendu, moja je namjera uvijek bila prodati ono što radimo. Realno gledano, nikad nismo imali veliku priliku biti predgrupa, s iznimkom turneje Heaven and Hell u Velikoj Britaniji. Bili smo ovisni samo o sebi, još od 1990. Turneja s Blind Guardian nam je doduše stvarno dosta pomogla, ali oba su benda tada već imala priličan uspjeh. Naš je prvijenac tada već privlačio pažnju, osobito u Njemačkoj. Od samog početka imali smo snažnu bazu fanova, zahvaljujući uspjehu dema Enter the Realm. Čini mi se, međutim, da bi se to već dogodilo da nam je bilo suđeno nešto veće. Svega sam se već zasitio, stvarno bih volio započeti nešto što će biti pravi bend, ako me razumiješ. Bend koji će mi nuditi nove izazove i predstavljati nešto novo. Jedan od razloga je da si ljudi uopće ne mogu predstaviti koliko sam toga morao pretrpjeti, pogotovo kad je riječ o poslovnom odnosu s našom bivšom izdavačkom kućom. Većina bendova pod takvim bi uvjetima sigurno već propala. To je razlika između njih i Iced Earth, jer ja ne odustajem ni od čega što započnem, pa ne odustajem ni od Iced Earth, to je velik dio mog života, ali više nije na prvom mjestu. Vrijeme je za nove stvari, a s Iced Earth ćemo još povremeno snimiti album i otići na turneju.
RockLine: S obzirom na to što si upravo rekao… Prije nekog vremena razgovarao sam s Hansijem, koji je spomenuo mogućnost novog albuma Demons&Wizards već ove ili iduće godine.
Jon: Moguće. Uskoro ćemo se vidjeti, a Hansi i ja radit ćemo Demons&Wizards do smrti. To je plod našeg dugog prijateljstva i partnerstva, ali je nešto što moramo ugurati u svoje pune rasporede. Moja stvar s Iced Earth se smiruje i bit će minimalizirana koliko god bude moguće, u zadnje tri i pol godine napravili smo ogromno toga, već samo zaključenje priče Something Wicked je…
RockLine: Tvoj magnum opus?
Jon: Da, barem za mene s autorskog stajališta sigurno. Vide li ljudi to ili ne, nije važno, to je bila moja stvar koju sam morao dovršiti. Što će donijeti budućnost, još ne znam, ali znam da će nove stvari i novi ljudi s kojima ću surađivati biti vrlo ispunjavajući. Tome trenutno težim, a s Hansijem ćemo razgovarati čim se vidimo. Ne znam točno kakav je njegov raspored i nisam posve siguran kakav je moj, a ne želim si natovariti previše stvari u iduće dvije godine, ali rad s Hansijem uvijek je izuzetno zabavan i vrlo prirodan. Znam da će novi album Demons&Wizards biti, samo ne znam točno kada.
RockLine: Razmišljaš li da bi jednom napravili zajedničku turneju Iced Earth i Blind Guardian te između setova oba benda ubacili set Demons&Wizards?
Jon: Da, o tome smo već razgovarali i opet je to stvar naših rasporeda. Istodobno, novi album oba benda mora izaći otprilike u isto vrijeme. A od toga je već dugo, i nešto takvo teško je izvesti bez novog proizvoda. Može se, ali izdavačke kuće i promotori nerado organiziraju turneju ako nema novog izdanja. To je najveći problem, ali smo o tome razgovarali i tko zna, sve je moguće.
RockLine: S The Crucible of Man zaključio si priču Something Wicked sage. Što sad čeka Iced Earth, nastavit ćeš sa znanstvenofantastičnim, fantasy temama ili ćeš se opet okrenuti realnijim stvarima poput ratne tematike na The Glorious Burden?
Jon: Stvarno volim vojnu povijest i uvjeren sam da će pjesme o tome slijediti i u budućnosti, ali ne znam kada. U glavi mi je trenutno samo to da završimo s promocijom novog albuma, a trenutno ne bi bilo pametno ni razmišljati o nečem drugom. Realnost je da može proći godina, dvije prije nego uopće počnem raditi na novom albumu Iced Earth, a kad dođe to vrijeme, sigurno ću biti u drugačijem mentalnom okruženju nego sada i ne znam što me čeka. Sigurno će to biti ono što osjećam da je ispravno, čega sam se uvijek držao i što mi je govorio moj instinkt. Nikad nisam slušao bendove, ljude, izdavačke kuće i druge kad je riječ o kreativnosti. Trenutno pak nemam još nikakvog koncepta ni teme.
RockLine: Nedavno si govorio o tome da bi oba dijela Something Wicked sage izdao kao boxset u posebnom pakiranju, s dodacima i slično. Kakvo je trenutno stanje?
Jon: Izdavačka kuća je zainteresirana, ali s time bi bilo ogromno posla i trebalo bi puno sredstava, a trenutno se industrija bori za opstanak, izdavačke kuće odumiru, prodavaonice se zatvaraju… Toga bih se prihvatio samo zbog osjećaja kontinuiteta… ako mene pitaš, mislim da je Framing Armageddon prokleto dobar album onakav kakav jest, a priča kao takva isto funkcionira. Ako izdavačka kuća u bliskoj budućnosti izda nešto takvo, bit će to vjerojatno bez mog odobrenja, jer ne vidim smisla trošiti toliko vremena i novca koliko takav projekt traži. Framing Armageddonu ne nedostaje ništa, s produkcijskog gledišta nižim dijelovima nedostaje samo “punch”, što smo otkrili nakon izdanja i to ispravili u miksu The Crucible of Man. Malo me naime brinulo da toga ne bude previše, da ljudima ne odnese uši ako pojačaju zvučnike. I dalje mislim da je Framing Armageddon odličan album i da mu ne nedostaje baš ništa. Timov nastup mi se čini fantastičnim i sve što sam ga zamolio napravio je izvrsno. Što se prva tri albuma tiče, bio sam razočaran produkcijom, posebno vokalima, osim na Night of the Stormrider, ne sviđaju mi se neke stvari na Burnt Offerings, ne sviđaju mi se vokali na prvom albumu. Zato sam se odlučio da snimimo Days of Purgatory, da skladbe napravimo što bolje, ali na kraju nismo napravili neku veliku razliku.
RockLine: Kako si zapravo našao Tima (“Ripper” Owens) nakon Mattova odlaska? Je li bio tvoj prvi izbor?
Jon: Zapravo sam imao na umu još nekoga. Zove se Jorn Lande, tip ima stvarno nevjerojatan vokal. Samo sam htio The Glorious Burden dovršiti kako sam želio, jer smo je već izmiksali s Mattovim vokalom, ali nije zvučala kako treba i nisam je htio izdati. Htio sam samo izdati album, makar i s gostujućim vokalistom, o novom stalnom vokalu razmišljali bismo nakon izdanja. Jorn je tada bio posvećen Masterplanu, pa sam nazvao Tima, koji je na snimanju jednostavno zablistao. Sve je otpjevao onako kako sam htio, na takav album lako bih bio ponosan. Tjedan poslije Priesti su objavili Robov povratak i ponudio sam Timu posao, ako ga želi.
RockLine: Na The Glorious Burden ste imali orkestar, što prije nikad niste, a na The Crucible of Man prvi put i pravi zbor. Je li to nešto što bi želio detaljnije istražiti i u budućnosti?
Jon: Da, možda, ali ovisi o temi. Na Angel’s Holocaust bih npr., da sam tada imao dovoljno novca, želio pravi orkestar, što bi bilo ludo. Ne znam hoću li to još raditi, ovisit će o temi koju budem obrađivao. Trenutno mi osjećaj govori da je vrijeme da se vratim korijenima, sirovijem metalu, bez svih dodataka, orkestracija. Ali ako napišem neki veliki ep, sigurno ću se toga poslužiti. Jedna stvar koja Framing čini drugačijim jest da ima mnogo svjetskih glazbala, a to sam imao na umu od samog početka. To je golem dio i te instrumente skupljam već dugo, a bilo ih je zabavno uključiti u metal, ali uvijek se radi o tome što zahtijeva pojedina skladba. Ako budem npr. htio napisati veliki ep o Danu D, sigurno ću htjeti puno orkestracije, a ako će skladba trajati 4,5 minute, vjerojatno neću.
RockLine: U prošlosti si napisao priličan broj konceptualnih albuma; The Dark Saga, Night of the Stormrider, uvjetno i Horror Show. Je li ti lakše pisati kad imaš pred sobom cijeli koncept ili je lakše napisati pojedinu skladbu?
Jon: Svakako je lakše napisati zbirku pjesama koje nisu povezane. No nikad nisam birao lakši put, volim pisati skladbe koje su zahtjevne i teatralne. Uvijek sam se najduže bavio velikim epovima. U njih sam ulio najviše duše i srca, iako to radim u svakoj skladbi koju sam napisao. Ako sam skladbu napisao s nekim, osjećaj je već drugačiji. Kad radim s Hansijem, drugačije je. Da sam napisao sve osnovne dijelove, bilo bi to vrlo slično Iced Earth s Hansijem na vokalu, ali to ne radim. Kod tekstova doduše pomažem, ali vokalne melodije piše on. Miješanje mog pisanja i Hansijeva vokala nešto je što stvara novo čudovište, Frankensteina. Upravo je to najljepše u cijeloj stvari. Ono što je Iced Earth tako dugo održalo na životu jest to da imam vrlo jasnu viziju što želim od benda.
RockLine: Hvala ti puno na intervjuu, Jon, želim ti odličan koncert i lijep završetak turneje.
Jon: Ok, kul, hvala tebi!
Fotografije: Mojca Perdih
Galerija slika
