Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Saga
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2009
Ocjena: 5/5
Legendarni kanadski art rockeri Saga doživjeli su 2007. godine dva važna prijelomna trenutka svoje dugogodišnje karijere. S novim albumom “10,000 Days” i opsežnom europskom turnejom slavili su trideset godina postojanja, a istodobno su se oprostili od pjevača i suosnivača Michaela Sadlera, koji je odlučio da će se nakon (privremenog?) završetka glazbenog puta ozbiljnije posvetiti obitelji i novorođenom sinu. “Contact – Live in Munich” nosi snažan simbolički naboj jer sadrži Michaelov posljednji koncert u ulozi člana sastava. Rasprodani koncert u Münchenu pokazao se veličanstvenim, glazbeno emotivnim događajem, i za članove sastava i za euforičnu publiku među kojom se našao i osnivački dio RockLine ekipe (reportažu možete pročitati ovdje).
Prvi dio ovog koncertnog DVD-a sadrži cijeli oproštajno-jubilarni nastup u Münchenu za koji se usuđujem reći da je zasigurno bio jedan od najboljih nastupa u povijesti sastava. A po emocionalnoj strani ga bi vjerojatno i pojedini članovi uvrstili sam vrh svojih scenskih doživljaja. Gledajući snimku ne mogu a da ne priznam kako me iznova preplavljuju izniman osjećaji kroz koje ponovno proživljavam taj nezaboravni koncertni događaj.
Legendarni Kanađani tu su večer dali sve od sebe i pripremili cijelu hrpu manjih i većih iznenađenja. Prvo iznenađenje spremaju već na početku nastupa, koji otvaraju Michaelovom solo izvedbom glavnog refrena skladbe “Always There”. Time su odmah dali do znanja da ovo nikako neće biti običan Saga koncert, nego koncert nabijen posebnom atmosferom i nezaboravnom magijom. Nakon tog kratkog, prilično smirenog zagrijavanja, udaraju odličnom izvedbom skladbe “Interview” s njihova najuspješnijeg albuma “Worlds Apart” (1981). S njega su, očekivano, izveli i najviše skladbi te večeri.
Sadler tijekom cijelog nastupa, iz skladbe u skladbu, potvrđuje svoj nevjerojatan scenski karizmu koja je posve usporediva s najboljim frontmenima u povijesti progresivnog rocka, kao što su primjerice Peter Gabriel, Peter Hammill i Ian Anderson. Čovjek je unatoč zavidnom broju godina u odličnoj fizičkoj i vokalnoj formi. Glas mu je tijekom cijelog nastupa na vrhunskoj razini. Pojedine skladbe uspijeva izvesti čak i bolje od njihovih studijskih verzija. Ni u jednom trenutku mu ne zadrhti glas, pa se ni po čemu ne bi dalo naslutiti da je riječ o njegovu posljednjem nastupu sa sastavom i da se u njemu komešaju brojne melankolične emocije. Dao je više od sto posto energije. Zato su njegovi govori između pjesama bili prepuni emocija i beskrajnih zahvala publici, koja je disala kao jedno s njim i njegovim sastavom.
Saga su koncertni repertoar vrlo lijepo uravnotežili između starijih skladbi s klasičnih albuma, nekih neuobičajenih iznenađenja i novijih stvari. Novije su prvi put zastupljene odličnom izvedbom skladbe “As Far As I’ll Go”, koja se nalazi na albumu “Trust” (2006). Prvi vrhunac koncerta stiže s izvedbom klasika “You’re Not Alone” (legendarni album “Images At Twilight”, 1979), gdje publika otpjeva baš sve refrene. Lako bi otpjevala i cijeli tekst da ih je Michael slučajno na to pozvao. Većina publike naime znala je napamet baš sve tekstove, što rječito govori o njihovoj neizmjernoj odanosti. Naravno, treba spomenuti i doprinose ostalih članova postave, iako je to bila Michaelova večer. Gitarist Ian Crichton, već godinama jedan od najboljih gitarista u progresivnom rocku, ponovno oduzima dah brojnim brzoprstim gitarističkim zahvatima i originalnim solažama. Nažalost, i njega su, unatoč stalnim energičnim grimasama i činjenici da je nakon dugo vremena opet pustio dugu kosu, stigle godine pa sada raste samo još u širinu. Time sve više podsjeća na Meat Loafa.
Jedna od glavnih posebnosti Sage oduvijek je to što se povremeno na klavijaturama istodobno izmjenjuju dvojica, a ponekad čak i trojica članova postave, što rezultira veličanstvenim multiharmoničnim simfonijskim zavjesama. Klavijaturistu Jimu Gilmouru, uvijek izuzetno opuštenom i ljubaznom, s kojim smo prije koncerta napravili i presliku intervju, povremeno su društvo za tipkama pravili i Sadler te poskočni basist i producent Jim Crichton, kojeg slobodno mogu proglasiti glavnim scenskim zabavljačem sastava. Kad na nastupu ne “pleše” po pozornici, zabavlja se na svom mini moog sintisajzeru, osobito u trenucima kad se Gilmouru na klavijaturama pridruži Sadler.
Nakon izvedbe skladbe “I’m OK” s albuma “Trust” slijede dvije izvedbe s aktualnog albuma “10,000 Days” – “Can’t You See Me Now?” i “Book Of Lies”. Obje izazivaju gotovo jednako oduševljenje kao njihovi dugogodišnji klasici. Prvu od njih najavljuje izvrsni “Perfectionist” s njihova istoimenog prvijenca. Prije njegove izvedbe, basist Jim Crichton, uvijek raspoložen za šalu, priređuje duhovit skeč kad Michaelu (koji je na trenutak sjeo na stolac da dođe do daha) gurne krunu u ruke. Tako ga je u stilu besmrtnog Freddieja Mercuryja okrunio za kralja večeri. Michael se nije mogao načuditi toj neočekivanoj ludoriji pa ju je nakon dugog okljevanja na zahtjev publike ipak na nekoliko sekundi stavio na glavu. Očito se nikad nije vidio u ulozi kralja, što nije nikakvo iznenađenje. Zato se puno bolje uživio u ulogu perfekcionista. Sa svojom postavom isporučuje još jednu izuzetno emotivnu interpretaciju spomenutog klasika i njome publiku ponovno baca u masovni delirij.
Bubnjarsko mjesto te je večeri zauzimalo ne baš poznato lice. Saga zadnjih godina nikako nisu imali sreće s bubnjarima. Nakon odlaska dugogodišnjeg bubnjara Stevea Negusa njegovo je mjesto nakratko preuzeo Amerikanac Christian Simpson (sudjelovao je samo na albumu “Network”, 2004). Njemu je zbog bolesti već nakon godinu dana trebalo prepustiti mjesto Brianu Doerneru (ex-Helix). No i taj je nesretnik zbog moždanog udara već na početku turneje morao na tešku operaciju. Neko ga je vrijeme zamijenio originalni bubnjar Steve Negus, koji po mom mišljenju najbolje paše uz inače prepoznatljiv zvuk sastava, a onda je Doernerovo koncertno mjesto pripalo Chrisu Sutherlandu. On slovi po svojim masivnim zamasima, u što se publika mogla uvjeriti i tijekom njegova solo nastupa.
Nakon završetka solo nastupa, Sutherland prelazi u polagano ritmičko stupnjevanje koje vodi do izvedbe romantičnog hita “The Flyer” (Heads Or Tales, 1983), jednog od najugodnijih iznenađenja te večeri. I tu publika u refrenima više nego uvjerljivo preuzima inače Michaelov dio. Jim Gilmour je u intervjuu već nagovijestio da će nastup sadržavati i nekoliko iznenađenja kojih se obično nema na njihovu koncertnom repertoaru. Tamo bi zasigurno mogli ubrojiti i odlične izvedbe dviju skladbi s albuma “The Security Of Illusion” (1993) – “Mind Over Matter” (zajedno s snimljenim uvodom “Entracte”) i “The Security Of Illusion”. Potonju Michael otpjeva u solo interpretaciji, dakle bez pratnje. U refrenima mu opet pomaže oduševljena publika.
Zatim dolazi vrijeme za posebnu verziju skladbe “Time’s Up”, koju sviraju u akustičnoj varijanti. Tu Michaelu na izuzetno proživljen način pomažu Ian na akustičnoj gitari i gospodin Gilmour na električnom klaviru. Oduševljenje publike jedva se stišava kad u središte pozornosti dolazi nestašni klavijaturist škotskog podrijetla. Na redu je naime izvedba emocionalne balade “Scratching The Surfcace”, jedne od rijetkih Saga skladbi s Jimom kao glavnim pjevačem. Jedno od većih iznenađenja večeri, iako su je svirali i na prethodnoj turneji, jest i izvedba skladbe “We’ve Been Here Before” s albuma “Wildest Dreams” (1987). Na taj se album zbog njegove pretežno pop rock naravi ne vraćaju baš često. Nakon izvedbe “On The Air”, jedne od boljih skladbi s albuma “Network”, opet dolazi vrijeme za dva klasika. Već u prvim taktovima dramatične “On The Loose” publika se ponovno izluđuje od oduševljenja. U sljedećem potezu sjete se i kultnog albuma “Silent Knight” (1980) te odsviraju nezaboravni “Careful Where You Step”.
Tijekom izuzetno proživljene interpretacije “10.000 Days”, naslovne balade s aktualnog albuma, u kojoj Ian ponovno prihvaća akustičnu gitaru, sastav publici dijeli upaljače. U trenutku kad zasvijetle prva svjetla, koncertna magija u dvorani dobiva još jači puls. I zato što je riječ o skladbi posvećenoj duljini Michaelova staža u ulozi člana sastava. Redovni dio koncerta time se približava kraju. Za taj prijelomni trenutak poslužuju još jedan prastari klasik, “Wind Him Up”. Priča o ovisnom kockaru do kraja je rasplamsala već poprilično užareno ozračje u dvorani. Nakon završetka redovnog dijela nastupa na pozornicu izlaze tehničari, razni prijatelji članova sastava i članovi njihovih obitelji, među njima i Michaelova visoko trudna supruga. Duboko dirnutom pjevaču uručuju bukete cvijeća kojima sastav kasnije obloži podnožje Chrisovih bubnjeva.
Prije bisa na koji se ne treba dugo čekati, publici su podijelili po dva velika lista na kojima je pisalo “Michael” i “bye”. U trenutku kad se vraćaju s prvim bisom, izvedbom klasika “Humble Stance” s njihova prvijenca, dvorana ponovno potpuno poludi. Michael u tom trenutku više ne može suzdržavati emocije jer je prizor u kojem se cijela dvorana pisanim porukama od njega opraštala duboko potresan i za ostale članove sastava. Usudio bih se reći da je pritom jedva zadržavao suze. Već u sljedećem trenutku te se nelagode rješava tako da oko vrata objesi bas gitaru, koju je svirao i u studijskoj verziji tog klasika. Kakav bi to bio Saga nastup da za veliki finale ne sadrži i izvedbu klasika “Don’t Be Late”? To prije njegove izvedbe zaključuje i Sadler, koji se tu ponovno proživljeno prebacuje između basa i klavijatura, a do kraja su se razigrala i oba brata Crichton. S “Don’t Be Late” završava prvi bis. Sastav se nakon orkanskih ovacija nakloni publici i napušta pozornicu.
Vjerna publika nagrađena je još jednim, posljednjim bisom večeri, izvedbom nezaboravnog klasika “What It’s Gonna Be?”, koji je odsviran prvi i posljednji put na cijeloj turneji, posebno samo za publiku u Muffathalle. Taj posljednji bis večeri odsviraju bez ikakvih uvoda, a i konačni oproštaj odrade što brže. Publika i nakon što napuste pozornicu, naravno, pokušava iskamčiti još koji bis, toliko je silno njihovo oduševljenje. I sam sam bio, a i danas sam, osobito nakon obnove sjećanja koje je na površinu dozvao ovaj monumentalni DVD, potpuno zapanjen cjelokupnom izvedbom koncertnog repertoara, nevjerojatnom uigranošću sastava i ludom atmosferom koja je prožimala dvoranu od pozornice do šanka. I što se ozvučenja tiče, ovo je bio koncert samih superlativa. Osim na početku, kad se klavijature nešto slabije čuju, Saga demonstriraju pravi zvučni perfekcionizam. Kretanje kamera i osvjetljenje vrhunski su izvedeni jer nazorno hvataju svaki pokret glavnog aktera večeri i njegovih suboraca.
Na drugom disku nalazi se nekoliko ukusnih bonus poslastica za sve dugogodišnje privrženike sastava; kraći intervjui s Jimom Gilmourom i Ianom Crichtonom, TV snimka nekih izvedbi s koncerta u Mannheimu te foto galerija turneje i oproštajnog nastupa.
“Contact” je monumentalni koncertni dokument prema kojem ću uvijek njegovati neki svojevrstan odnos. Svaki pravi privrženik sastava naravno neće ostati bez njega i zasigurno će nabaviti i njegovu audio verziju. Sadlerov oproštajni koncert nedvojbeno ostaje jedan od najganutljivijih i najvažnijih koncertnih događaja u povijesti progresivnog rocka. Michael se oprostio na idealan način i unatoč tome što njegov odlazak nije bio tužan, zasigurno ću ga u daljnjem izričaju sastava pogrešati. Unatoč tome što Sadlerov nasljednik Rob Moratti (ex-Final Frontier) svojim vokalnim stilom budi lijepe nade za budućnost, svako sljedeće koncertno susretanje s legendarnim Kanađanima neće više ni približno biti isto.
Postava
Michael Sadler – vokal, klavijature, bas gitara
Jim Critchon – bas gitara, klavijature
Ian Critchon – gitara
Jim Gilmour – klavijature, vokal
Chris Sutherland – bubnjevi
Produkcija
Jim Crichton
Popis skladbi
DVD1:
01. The Interview (live)
02. That’s As Far As I’ll Go (live)
03. You’re Not Alone (live)
04. I’m OK (live)
05. Can’t You See Me Now (live)
06. Book Of Lies (live)
07. The Perfectionist (live)
08. Drum Solo (live)
09. The Flyer (live)
10. Mind Over Matter (live)
11. The Security Of Illusion (live)
12. Time’s Up (live)
13. Piano Solo (live)
14. Scratching The Surface (live)
15. We’ve Been Here Before (live)
16. On The Air (live)
17. On The Loose (live)
18. Careful Where You Step (live)
19. 10,000 Days (live)
20. Wind Him Up (live)
21. Humble Stance (live)
22. Don’t Be Late (live)
23. What’s It Gonna Be? (live)
DVD2:
01. Documentary
02. Underground TV Live in Mannheim
03. Photo gallery
