Autor: Rok Klemše
Mjesto: Gala hala, Ljubljana
Datum koncerta: 19.03.2009
Broj posjetitelja: 150
Cijena ulaznice: 10€
Metal je oduvijek bio nevjerojatno povezana scena. Baš kao što je važna sama glazba, važno je i druženje ispod pozornice, kolegijalnost, prijateljstvo, srčana podrška bendovima i ponekad već gotovo fanatično fanovstvo, a naposljetku je važna i kolegijalnost među samim bendovima. Pogotovo na “manjoj” (a malo može biti i te kako veliko!) sceni kao što je slovenska. U takvom duhu organiziran je festival Metal United s četiri benda i pod provokativnim naslovom Ljepote Slovenije predstavljaju… pogotovo kad bacil pogled na plakat s kojeg su blistali manekenski ljepotani Milan Krušič (Lene Kosti), Easy Mucy (Sarcasm) i Gregor “Master of Disaster” Čulk ml. (Interceptor). Ljepši, ili bolje rečeno, ne toliko “ružan” dio činili su jurišnici slovenskog heavy metala Metalsteel, a Lene kosti, koji nisu mogli doći na festival, zamijenili su prvaci slovenskog progresivnog metala, Chaosstar.
Na pozornicu su točno u najavljeno vrijeme, petnaest do devet, izašli veterani slovenskog thrash metala Sarcasm, koji su s thrashiranjem počeli 1987. godine pa su vjerojatno čak i prvi predstavnici tog žanra kod nas. Sarcasm su pod vodstvom Mucyja u obaveznoj kapi suvereno zakoračili u tričetvrt sata dug set, koji su prilično uspješno popunili komadima sa sva četiri albuma. Nažalost, dečki su na pozornici, s izuzetkom relativno karizmatičnog frontmena Mucyja i legendarnog gitarista Aleša Blaznika, koji vidno uživa, prilično statični. Kao što je uz novije stvari podjednako statična i publika… Iako dečki sviraju korektno i, s obzirom na novog bubnjara Dimea, koji je svoj zadatak usput odradio odlično, izrazito uigrano, nažalost ne uspijevaju do kraja dočarati onu old-school thrash energiju i atmosferu. Ako ne upale komadi poput Litr na mizo, Žena, Terrorist ili Fastest Man Alive, uživo i dalje do kosti režu klasici Crematory, Thrash Tonight ili Dej mi/Sarcasm.
Nakon brzih petnaest minuta na pozornici su već stajali zastavonoše slovenskog heavy metala, Metalsteel. Kad su još kao “balavci” izdali svoj prvi album Usoda, nitko nije vjerovao da će se održati, a kamoli da će se pretvoriti u izvrsne glazbenike koji izdaju album za albumom kvalitetnog zvuka. Metalsteel su tako danas, nakon deset godina postojanja, jedna od najcjenjenijih i najaktivnijih postava kod nas. To što su cure i dečki za to vrijeme uzduž i poprijeko obišli slovenske pozornice jako im se pozna, jer su na sceni potpuno uigrani, suvereni i beskompromisni. Beny je dobar frontman koji uz dobar vokal a la Kai Hansen vlada i međunagovorima te koketiranjem s publikom, a prsti mu lako lete po žicama. S Rokom, nevjerojatno energičnim gitaristom, čini fantastičan dvojac koji si lijepo dodaje učinkovite rifove i supersonične solaže. U prvom je planu bez sumnje i karizmatični Matej “Ace of Bass” Sušnik, koji vlada svih pet žica svog basa odličnim, dinamičnim, razigranim i groovy bas linijama, a Daša za bubnjevima udara po opni bez milosti. Metalsteel s himničnim klasicima kao što su Novi svet i Heavy Metal is Our Religion te komadima s aktualnog albuma Bad in Bed kao što su White Circle i Heavy Metal Girls lako stvaraju iskrenu povezanost s publikom i energičnu heavy metal atmosferu.
Nakon novih petnaest minuta, uz zloslutni intro, bučno su na pozornicu stupili kultni domaći metalci, graveyard metal postava Interceptor. Bez milosti, pokolj je počeo odmah s kultnom Fade. Iako su dečki bili u odličnoj formi, nekoliko mjeseci odsutnosti s pozornica ipak se osjetilo, jer je bilo malo neuigranosti, nesigurnosti i poneki manji “fuš”, ali Interceptor su uživo kao pješačka mina. Kad stupe na pozornicu, eksplodiraju na sve strane! Pogotovo nepogrešivi i nezaboravni Čule, koji je jedan za drugim nizao korektno odgrmljene komade – Mors Victrix, Blato, Puške namesto kruha, cover kultnih Epidemic Zone, Zadnja žrtev i Sepultura klasik Inner Self. Manji minus ide na predvidljivu setlistu koju Interceptor manje-više jednako sviraju još od reuniona, pa je rjeđe čuvena Pedofil bila lijepo osvježenje, a ne bi bilo pogrešno čuti i koji komad više s albuma The Beginning i Fade. Nažalost, svakom je bendu bilo namijenjeno 45 minuta pa je Čule i završno iznenađenje u obliku klasika Goba zla grupe Pomaranča morao samo napola odrecitirati.
U petnaest do jedan poslije ponoći kao posljednji su na pozornicu Gale hale stupili Chaosstar, koji su zamjenu za Lene kosti zaslužili nedavno izdanim izvanrednim prvijencem Lifetime. I ovaj je put album odsviran gotovo u cijelosti, a dečkima se doista pozna neumorno koncertiranje u posljednjih nekoliko mjeseci. Sve su uigraniji i možda je to bio čak njihov najbolji nastup dosad. Vasjine i Juretove gitarske linije uživo blistaju bez premca, a ritam tandem Dare/Primož izvedbeno je razoran i precizan. Komadi s albuma Devil’s Whisper, Hurricanes of Madness i On My Way uživo su bombastični, pompozni i precizno odsvirani, a višnja na vrhu slagiča bez sumnje je nezaboravni, nadzemaljski, četrnaestominutni ep Lifetime, koji zacijelo predstavlja jedan od najboljih trenutaka u povijesti slovenskog metala. Tričetvrt sata Chaosstar su začinili Judas Priest razbijačem Painkiller i, u svjetlu aktualnih koncerata AC/DC-ja, klasikom You Shook Me All Night Long.
Ovakvi koncerti i te kako dobro dokazuju da je slovenska metal scena “United”. A kako bi se bolje mogli zaključiti nego riječima Roba Halforda: “United, united, united we stand!”
Fotografije: Miha Mally
Galerija slika
