Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Hammill, Peter
Izdavač: Fie! Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 46:48
Ocjena: 4.5/5
“Thin Air” je jubilarni trideseti solo album engleskog pjevača, skladatelja i povremenog literata Petera Hammilla, karizmatičnog tipa koji se u glazbenu povijest upisao prije svega kao jedan od najunikatnijih vokala u rock glazbi. Hammill je u svojoj bogatoj, više od četrdesetogodišnjoj glazbenoj karijeri, i samostalno i s legendarnim progresivnim rock sastavom Van Der Graaf Generator, stvorio priličan broj visoko inovativnih i izazovnih, da ne kažem i provokativnih albuma kojima je osobito sedamdesetih znatno utjecao na razvoj suvremene eksperimentalne, ali i popularne glazbe.
I posljednjih godina, nakon ponovnog okupljanja Van Der Graaf Generator, njegovi samostalni albumi izlaze s razmakom od najviše dvije godine, što je za glazbenika poštovanja vrijedne dobi vrijedno dubokog naklona (usporedbe radi: Peter Gabriel u posljednje vrijeme treba skoro deset godina prije nego što izda novi album). Unatoč učestalosti izdanja, Hammillovi solo uradci tijekom godina nisu ništa manje zanimljivi ni predvidljiviji nego prije, jer on ostaje svojevrstan majstor art rock zanata, što uspješno dokazuje i na “Thin Air”. Kao i na prethodnom albumu “Singularity” (2006), Hammill je i ovaj put odsvirao sve instrumente, napisao sve skladbe i odradio producentsku ulogu.
Glavne lirske teme albuma ovaj su put nestanak, gubitak, rastava i promjena, dakle pojmovi koji vječnom majstoru izražavanja melankolije i boli oduvijek izuzetno leže. Atmosfera albuma cijelo je vrijeme nabijena izuzetnom melankolijom i čežnjom. Neki se tekstovi odnose na letenje, odnosno zrakoplove, i na Svjetski trgovinski centar, iako je Hammill zanijekao bilo kakvu izravnu vezu s 11. rujnom. Glazbena slika albuma temelji se na eteričnom eksperimentalizmu koji je Hammill iznova oživio na prethodniku “Singularity”. To znači da je većina motiva izgrađena na distorziranoj električnoj gitari, klavirskim aranžmanima i izazovnim zvučnim teksturama, uz koje se koriste i digitalni zvučni uzorci. Pomoću njih je izgradio nekoliko izuzetno ukusnih orkestralnih aranžmana uz koje slušatelj lako zaboravi da je na albumu prisutan samo jedan čovjek.
Kao što se i očekuje, Hammill i dalje najviše blista upotrebom svog najvažnijeg “instrumenta”, dakle vokala. Test vremena na njegovo je pjevanje ostavio jedva primjetan danak, jer je još uvijek majstor nevjerojatnog prelaženja između visokih i niskih registara. Pri prenošenju dubokih emocionalnih stanja često se služi i zborskim vokalnim harmonijama, koje je spretno nanio osobito među pojedinim refrenima. Poznavatelji Peterove solo karijere na albumu će prepoznati priličan broj zvukovnih srodnosti s njegovim radovima s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih, kao što je primjerice album “A Black Box” (1980).
Pojedine su kompozicije u Peterovu uobičajenom maniru međusobno dovoljno eklektične da će vječnim glazbenim avanturistima i nakon višestrukih slušanja priređivati niz užitaka i novih zvučnih otkrića. “The Mercy” oduševljava već dramatičnim elektroničkim uvodom koji priprema teren za Peterovo potresno prenošenje osobnih emocionalnih stanja. Usputni upad distorzirane gitare i violinski usmjereni orkestralni aranžmani osiguravaju naglašen instrumentalni minimalizam, uz koji raste mračna i trenutcima srceparajuća atmosfera. Hammill ostaje i svojevrstan majstor začudnih balada, što lijepo demonstrira na izvrsnom “Your Face On The Street”. Ta se temelji na kontrastu nježne klavirske pratnje i pjevačke teatralnosti. Dramatične operetne harmonije i distorzirana gitara usput unose blago kaotičnu atmosferu.
“Stumbled” ima gotovo sve potrebne predispozicije da bi mogao izaći i na albumu Van Der Graaf Generator, jer kombinacijom pastoralne melodije na akustičnoj gitari, jazzovskih ukrasa i minimalističke gitarske distorzije snažno podsjeća na poneku od eteričnih balada iz njihove prošlosti. Nedostaju samo orgulje pa bi se rodila nova VDGG baladeskna klasika. “Wrong Way Round” je kratak, ali arogantan instrumental, nabijen elektroničkim zvučnim uzorcima, distorziranim gitarskim pasažama i funk ritmom. Jazzovski usmjereni “Ghost Of Planes” prožet je nevjerojatnom melankolijom. Srceparajuće zvučne ambijentalne teksture rado bi mogli upotrijebiti i Porcupine Tree. Neki međuudarački uzorci podsjećaju na zveckanje klepetala.
Na “If We Must Part Like This” ožalošćeni majstor Hammill odluči se poigrati bluesy gitarskim pasažama i minimalističkim ritmom preko kojih na nevjerojatno uvjerljiv način provodi svoje neutješno pjevanje. “Undone” uz pomoć klavirske melodije i usputnih orkestralnih tekstura ima gotovo svečanu atmosferu. U žarištu je, kao i obično, Peterovo srceparajuće pjevanje koje prenosi zanimljiv filozofski tekst. “Dimnished” na melankoličan i mračno raspoložen album uz pomoć brojnih ambijentalnih valova unosi i nešto potrebnog romantizma. Ne manjka ni trenutcima već gotovo post-rock eksperimentiranja uz pomoć zanimljivog slijeda digitalnih uzoraka. Završni, ultramelankolični ep “The Top Of The World Club” lirski je nastavak skladbe “Ghost Of Planes”. Mnogi će uz tekst pomisliti na 11. rujna, iako je Peter zanijekao sve takve veze. Hammillovu uzbudljivu pjevačku izvedbu, u kojoj se miješaju strah, tuga i bijes, cijelo vrijeme prati izuzetno krhka melodija na klaviru, kojoj se u pozadini s vremenom pridružuju dramatične zvučne teksture.
“Thin Air” je novi biser u zbirci Hammillovih solo remek-djela. Karizmatični glazbeni vizionar ni nakon svih tih godina ne popušta u stvaranju potresnih emocionalnih stanja i istraživanju mračnih kutaka ljudske psihe, što potkrjepljuje nevjerojatno učinkovitim ambijentalnim podlogama. Tijekom godina dosegnuo je onaj, za brojne glazbenike nedostižan stupanj skladateljske zrelosti, kad za svoje stvaralačke projekte i vizije više ne treba nikakvog vanjskog suradnika, što mu među ostalim omogućuje potpunu instrumentalnu slobodu, i pri simuliranju orkestralnih aranžmana i manevriranju gitarskim pasažama. Nadam se da će legendarni umjetnik, usprkos časnom broju godina, svoju vjernu publiku još dugo razveseljavati tako kvalitetnim uradcima. “Thin Air” je na fizičkom nosaču izašao kod Peterove samostalne izdavačke kuće Fie. Dostupan je i u digitalnom obliku za preuzimanje, i to preko izdavača Burning Shed Records.
Postava
Peter Hammill – vokal i sva instrumentalizacija
Produkcija
Peter Hammill
Popis skladbi
1. The Mercy (6:21)
2. Your Face on the Street (5:21)
3. Stumbled (4:48)
4. Wrong Way Round (2:40)
5. Ghosts of Planes (5:23)
6. If We Must Part Like This (4:38)
7. Undone (4:25)
8. Diminished (6:11)
9. The Top of the World Club (7:03)
