Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Nektar
Izdavač: Bellaphon
Izdanje: 1975
Trajanje: 36:45
Ocjena: 5/5
S “Recycled” su legendarni engleski progresivni rockeri Nektar, koji su između ostalog bili poznati po tome što su zbog nižih poreza većinu svoje studijske karijere proveli u Njemačkoj, stvorili još jedno posljednje veliko remek-djelo, koje se u anale progresivnorockerskog svijeta upisalo prije svega po naprednoj uporabi sintisajzerskih tekstura u izvedbi jedinog gostujućeg glazbenika u dotadašnjoj povijesti sastava, američkog majstora Larryja Fasta (Synergy, Peter Gabriel). Fast, kojeg su pozvali na suradnju prije početka američke turneje, već si je ranije stekao glas sintisajzerskog inovatora, i to zahvaljujući suradnji s legendarnim pionirom sintisajzera Robertom Moogom na razvoju prvog polifonog sintisajzera (prvog među elektroničkim klavijaturama koji je mogao istodobno svirati više od jedne note). Njegove vještine pokazale su se neprocjenjivima i dodatno su oplemenile već tradicionalno eklektičan zvuk sastava.
“Recycled” nastavlja njihov trend stvaranja albuma koji su međusobno bili stilski prilično raznoliki, a opet su sadržavali onaj prepoznatljivi Nektar zvuk. Zahvaljujući unosu raskošnih orkestralnih aranžmana nikad prije nisu imali tako simfoničan zvuk, što ih je u njihovoj karijeri najviše približilo simfonijskim prog rock sastavima poput Genesis, Yes i ELP. S druge strane, brojni elektronički uzorci Fastovih sintisajzera osiguravaju vezu sa space rockerskom prošlošću. Uz sve to ne manjka profinjenih jazzerskih finesa na klaviru, dok Albrightonovi gitarski potezi uspostavljaju vezu sa svijetom funka i tvrdog rocka. Mješavina svih nabrojenih sastojaka daje zvučno najbogatiji album u karijeri sastava.
Tekstovi i ovaj put održavaju njihovu zanimljivu, znanstvenofantastičnu, konceptualnu tradiciju i pripovijedaju o kozmičkom recikliranju ljudskog onečišćenja, o kojem se u budućnosti moraju brinuti neobični kibernetički entiteti ako žele spriječiti konačnu katastrofu. Ekološki obojen koncept u kojem se krije oštra kritika nezdravog ljudskog odnosa prema prirodi u današnjim je, ekološki sve osvješćenijim vremenima, posebno aktualan. Inspiraciju za koncept navodno su dobili tijekom američke turneje, kad su bili šokirani količinom otpada svih vrsta koji se valjao po svim mogućim kutovima.
Umjesto jedne skladbe preko dvije strane LP formata, kako su to učinili na “Remember The Future” (1973), svom drugom najcjenjenijem albumu, koncept “Recycled” lijepo je raspoređen preko zbirke brojnih međusobno povezanih skladbi koje se bez pauze prelijevaju jedna u drugu, pa se opravdano može govoriti i o konceptualnoj suiti. Neki se motivi u nastavku više puta ponavljaju, što također ukazuje na konceptualnu narav albuma. Svaka skladba ima svoje specifične odlike, zato je nemoguće izdvojiti vrhunce albuma, no zasigurno će svatko s vremenom izgraditi svoje favorite. Atmosfera je, primjereno konceptu, vrlo epska, čemu su uz pompozne orkestralne aranžmane, briljantne gitarske poteze i odlično pjevanje zaslužni i uvjerljivi ženski zborski vokali u ključnim trenucima albuma.
Nektar ni sekundu ne okolišaju i već uvodnim “Recycle” u maršu najavljuju čiste simfonijske prog rock orgije, u kojima se međusobno prelijevaju moćni klavijaturski aranžmani, udarni gitarski rifovi i dramatično Albrightonovo pjevanje, a sve je skupa poduprto visoko eklektičnom ritam sekcijom. Slijedi izravan prijelaz u nevjerojatno dinamičan instrumental “Cybernetic Consumption”, u kojem se zvučni motivi mijenjaju iz sekunde u sekundu. Nakon gotovo avangardnog početka s elektroničkim vragolijama na sintisajzerima i temperamentnim, tvrdorockerskim gitarskim pasažama, upada fantastičan simfonijski motiv, koji se nakon kraćih jazzerskih umetaka punom snagom i još većim učinkom još jednom ponovi. “Recycle Countdown” uz pomoć zapanjujuće srčanog, a prije svega melankoličnog Royeova pjevanja nastavlja uvodni “Recycle” motiv. “Automation Horrorscope” sadrži pravu futurističku atmosferu, za što se brinu šareni elektronički meandri i robotizirana naracija, dok veza razigranih, tvrdorockerskih gitarskih pasaža i jazzerskih bubnjarskih prijelaza jamči prisutnost klasičnih Nektar finesa.
S unosom dramatičnog Royeova vokala i profinjenim prijelazom u “Recycling”, u kojem oblikuju kraću akustičnu melodiju prije unosa pompoznih simfonijskih linija, pobrinuli su se za neočekivano duhovit umetak, kojih na albumu inače ne nedostaje tako lako. “Flight To Reality” je dramatično i ritmički izdašno navijeno stupnjevanje pred ključnu skladbu albuma, u kojoj ponovno kraljuju simfonijska duhovičenja na klavijaturama i srcedrapateljsko pjevanje. Slijedi vizionarsko remek-djelo “Unendless Imaginations”, u kojem se punim jedrima upuštaju u svijet fantazijske epike i veličanstvene orkestracije. Ovaj gastronomski užitak, u kojem koriste čak i ženske zborske vokalne harmonije, moglo bi se proglasiti središnjim, ako ne i ključnim djelom albuma i najpompoznijim ostvarenjem njihove karijere. Na njemu se jasno čuje odakle su otprilike dvadeset pet godina kasnije ideje za svoje pompozne umotvorine crpili određeni power/simfonijski metal bendovi poput Rhapsody Of Fire, i to ne samo po instrumentalnoj strani, nego i po posudbi veličanstvenih zborskih vokalnih linija, koje se brinu za nevjerojatnu epsku atmosferu. Royeovo se pjevanje na ovom mjestu bez zadrške može proglasiti čak najboljim u njegovoj karijeri. Epsko-baroknom sjaju slijedi kontrastni, space rockerski posoljen, drugi dio, u kojem se miješaju disonantni elektronički zvukovi.
Na “Sao Paolo Sunrise”, koja govori o gradskom smogu usred sunčanog brazilskog grada, nastavljaju s ambijentalnim opuštanjem elektroničkih zvukova, nakon čega uz pomoć veze duhovitog gitarskog rifa, zborskih harmonija i odlučnih bubnjarskih zamaha postupno izgrade još jedan veličanstven simfonijski motiv. Potonji se uz pomoć razigranih basovskih linija s vremenom prelijeva u funkersku stranu. U skladu s naslovom skladbe počinje vladati prava temperamentno-ljetna latinska atmosfera uz koju bi se čak moglo zaplesati. “Costa del Sol” je još jedna skladba brojnih šarenih, nepredvidljivih odlika. Uvodnim zborskim harmonijama slijedi profinjena fuzija jazza i funka s nekim odličnim solističkim potezima na klaviru te zadebljanom podlogom basovskih linija. Tu se latinska atmosfera prethodne skladbe doduše nastavlja, ali pompozne zborske harmonije i usputne simfo-tvrdorockerske eksplozije već grade onu klasičnu Nektar dramatiku uz koju sladokusci najradije liježu prste.
Klasika “Marvellous Moses” lako se uvrštava među vrhunce albuma i možda je ujedno najprepoznatljivija skladba s njega. Prijelaza između funkerskog ritmičkog stupnjevanja i epskih motiva ima u izobilju, dok najbolji trenutak predstavlja izdašno kompleksan srednji dio skladbe, u kojem nastupa prava fusionistička orgija, da ne kažem žestok obračun instrumenata. Majstor Fast brojnim solističkim ekspanzijama na svom sintisajzerskom kraljevstvu ponovno nadmašuje samoga sebe, dok mu Freeman s druge strane uvjerljivo prati korak na nešto skromnijem klavijaturskom zaleđu, čime stvaraju zapanjujuće bogat simfonijski zvuk. Veliki finale, nevjerojatno melankolični “It’s All Over”, praktički je idealan zaključak ovog odličnog albuma. Tu Roye dobiva još jednu priliku da se izvanrednim pjevanjem iskaže kao jedan od emotivno najizražajnijih pjevača svog vremena, dok orkestracija u pozadini stupnjuje potresno tužnu, da ne kažem oproštajnu, atmosferu. Završni dio skladbe ipak nije toliko melankoličan, jer unos elegantne akustične melodije i “anđeoskih” zborskih harmonija stvara ambijentalno opuštajuće, gotovo uzdižuće ozračje.
S fantastičnim “Recycled” Nektar su se još posljednji put dotaknuli progresivno rockerskih zvijezda i u svakom pogledu doživjeli svoj artistički vrhunac, koji se po kvaliteti može postaviti čak i uz bok “Remember The Future”. Kratkotrajni pakt s klavijaturskim čarobnjakom Larryjem Fastom u svakom se pogledu pokazao kao sanjski potez, zato je šteta što je to bila jedina međusobna suradnja. Nektar su u trenutku izlaska “Recycled” doživljavali i vrhunac popularnosti te su nakratko postali čak popularniji u SAD-u nego u Njemačkoj, čime se mogao pohvaliti tek rijedak europski progresivnorockerski sastav sedamdesetih. Zato ne iznenađuje da su odlučili nekoliko godina preseliti studijsku lokaciju u New Jersey. Nakon “Recycled” nažalost je slijedio neizbježan artistički i komercijalni zalazak, čemu je u mnogočemu kumovao nepromišljen i u ono vrijeme nedvojbeno šokantan Albrightonov potez da se na neko vrijeme odmori od napornog studijskog i koncertnog djelovanja. Kasnije će se doduše vratiti, ali ne prije nego što snime jedini album na kojem ne nastupa ključni osnivački član sastava.
Postava
Roye Albrighton – vokal, gitara
Alan “Taff” Freeman – klavijature, prateći vokal
Derek “Mo” Moore – bas-gitara, prateći vokal
Ron Howden – bubnjevi, udaraljke
Mick Brockett – svjetlosni efekti i vizualizacija
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Larry Fast – orkestralni Moog aranžmani & dodatni sintisajzerski umetci
Engleski pjevački zbor (dirigent Robert Howes, aranžer Christian Kolonovits)
Produkcija
Nektar, Peter Hauke
Popis skladbi
1. Recycle (2:47)
2. Cybernetic Consumption (2:32)
3. Recycle Countdown (1:51)
4. Automation Horrorscope (3:08)
5. Recycling (1:46)
6. Flight to Reality (1:18)
7. Unendless Imaginations (4:36)
8. São Paulo Sunrise (3:05)
9. Costa del Sol (4:04)
10. Marvellous Moses (6:37)
11. It’s All Over (5:11)
