Izvođač: Gotthard
Izdavač: Nuclear Blast
Izlazak: 2009
Trajanje: 48:32
Ocjena: 4.5/5
S obzirom na to da Gotthard albumi izlaze u razmacima koji nisu dulji od dvije godine, tim je fascinantnija činjenica da Gotthard pri svem tom stvaralačkom tempu nikako ne gube kreativnu inspiraciju, stvaralačku žed i zdrav razum, koji diktira razboritost u donošenju brzih i dobrih odluka. Nositelji su jasne vizije u koju zure s velikom dozom glazbeno-umjetničke zrelosti. Ovaj je bend danas u hard rock podzemlju sinonim visokog samopouzdanja, pravi uzor svima u glazbenom šou biznisu koji bi si htjeli osigurati makar mrvicu kreativne neovisnosti i pritom zaraditi koji kunić ili dva.
“Need To Believe” je tipična Gotthard ploča. Gotthard na njoj krmare u izražajnom rasponu koji su si sami zacrtali. To je Gotthardovo melodično hard rock polje, gdje nema puno prostora za dodatno artističko slobodarsko eksperimentiranje, progresivnu fragmentaciju i slično. Ne. Hard rock je ograničen šablonom. Ako je koristiš sa sebi svojstvenim pristupom, onda se ne moraš bojati oznake “sivog miša”, koji samo posuđuje od drugih i ne nudi svoje. Pritom naravno postoji opasnost ponavljanja samog sebe, no Gotthard se i tome uvijek spretno izbjegnu.
“Need To Believe” zadržava izuzetno živ štih produkcije, koji se oslanja na krepko gitarsko rifanje dvojca Leoni/Scherrer i koji ispunjava harmonizirajuća zavjesa klavijatura, što često rado pobjegne u toplo “hammondizirano” pokrivalo – to su dečki naslijedili od uzora stare škole hard rocka. Gotthard majstorskom produkcijom stvaraju zvučnu trodimenzionalnost, gdje se melodijskoj figuri pridružuje gromka ritam linija, debele i voluminozne, vrlo dobro čujne, tople i melodične bas linije, koje intenzivno komuniciraju sa zapovjedništvom bubnjarske utvrde (npr. srednje brza Break Away). Središnja figura svega opet je pjevač Steve Lee, koji u linijama ne skriva činjenicu da je kao tinejdžer sazrijevao uz oduševljenje Stevenom Tylerom (Aerosmith). Lee je i na “Need To Believe” onaj faktor koji najviše doprinosi vjerodostojnosti Gotthardove propovijedi.
“Need To Believe” otvara se himničnom Shangri-La, s dramatičnim razvojem, jezgrovito isklesanim Gotthardovim hard rock rifom, koji na svom vrhuncu niže odličan melankoličan refren, gdje Leeja prati dotjerana uporaba višeglasnih vokalnih harmonija. Iznenađuje srednji dio, gdje Leoni u prijelaznom solu skrene u orijentalno Blackmoreovsko, a slijedi prijelaz koji svojim blagotvornim učinkom podsjeti na sličan prijelazni dio skladbe Perfect Strangers, inače klasika grupe Deep Purple. Za njom Gotthard ruše nesmanjenom snagom u Unspoken Words, koja nije ništa manje izražajna skladba od Shangri La i posjeduje sličnu kemiju, pa bi je s lakoćom zamijenio s njom na popisu skladbi albuma. Sve postaje smrtno ozbiljno kad se susretnemo s naslovnom skladbom, koja donosi jedan od vrhunaca albuma. Jednostavno je atmosferično smireni dio prije refrena i AOR-ovski melodično isklesan refren u nastavku jedna od najljepših kontrastnih simbioza albuma, koja će vam u tren oka zaći pod kožu. Povjetarac južnjačke opuštenosti u suzvučnoj akustičnoj maniri nar, diktira skladbu Unconditional Faith, u kojoj ćete se lako pronaći i ljubitelji klasičnih Bon Jovi. Za njom udara beskompromisna I Don’t Mind, koju pokreće kotrljajući ritam na koji je nakrcan “seksepil” kravljeg zvona. Prepredeno promišljeno i s izvanrednim iskorištenjem u razgibavanju dinamične protočnosti albuma! Sličnu funkciju prije kraja ima vjerojatno najbrža skladba albuma Rebel Soul, koja će vam sigurno poderati uši! Prva balada nalazi se tek na poziciji br. 7. Gotthard su tu uvijek bili jaki i Don’t Let Me Down po nepotrebnom ne ubija dinamiku albuma. Lee je učinkovito suptilan i tankoćutan, što na albumu za Gotthard odnosi novu pobjedu! I Right From Wrong povratak je energije skladbi s početka albuma u stilu Shangri-La i Unspoken Words, s jednim od najsnažnijih himničnih refrena na ploči! I Know, You Know primjer je skladbe koja bi bila idealna za vrtnju na radijskim frekvencijama. Riječ je o starinskom primjeru idealnog kombiniranja vodećih motiva i isticanja atmosferičnog vrhunca u refrenu. Kao i kod naslovne skladbe, i kod I Know, You Know riječ je o skladbi s jednim od najljepših kontrasta na relaciji refren – kitica. Završetak albuma donosi povjetarac melankolije i skrivene čežnje u osjećajima koje niže Leejev vokal u kombinaciji s klavijaturama, što pristupaju u ulozi gudačkog kvarteta. Gotthard tu posljednji put stupaju na gas, navijaju gumbe prema gore i stvaraju u nastavku još jedan milozvučni kontrastni preljev između osnovne kitice i refrena. To su najsnažniji trenuci albuma. Ti atmosferični kontrasti u pojedinim skladbama.
Gotthard ostaju i s “Need To Believe” bend koji ne zna i ne može zatajiti. Ostaju vjerni stečevinama naslijeđa staroškolskog hard rock zanata, koji s pridom iskorištavaju u razvoju i kontinuitetu vlastite glazbene vizije. “Need To Believe” nije tako mračan album kao njegov inače odlični prethodnik “Domino Effect” (2007), posjeduje pak istodobno grabežljivu i napadnu visoko turbulentnu atmosferu, zasićenu erogenošću pravovjernog hard rock pulsiranja u 12 skladbi, pisanih na kožu svim ljubiteljima ovog benda, kao i štovateljima najpristnijeg i klasičnog hard rock naslijeđa.
Postava
Steve Lee – vokal
Leo Leoni – gitara
Freddy Scherer – gitara
Marc Lynn – bas gitara
Hena Habegger – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Richard Chycki
Popis skladbi
1. Shangri-La
2. Unspoken Words
3. Need to Believe
4. Unconditional Faith
5. I Don’t Mind
6. Break Away
7. Don’t Let Me Down
8. Right from Wrong
9. I Know, You Know
10. Rebel Soul
11. Tears to Cry
12. Ain’t Enough*
*…bonus skladba
