Izvođač: Arkona
Izdavač: Napalm Records
Izdanje: 2009
Ocjena: 3.5/5
Arkona je ruski folk/pagan metal sastav koji već dugi niz godina uspješno prerađuje stare tradicionalne melodije iz nekih davno izgubljenih vremena i kombinira ih s metalskim rifovima. Goi, Rode, Goi je već njihov peti studijski album i njime ne pokazuju ono što bi čovjek od njih poželio.
Jedan od specifičnih faktora u glazbi Arkone je ženski vokal Mashe s nadimkom “Scream”, koji joj uopće ne pristaje jer uglavnom pjeva čistim vokalom kakav bi se mogao čuti kod bilo kojeg folklornog sastava. Ukratko, na trenutke zna biti prilično naporno, no Arkona su njezin vokal smisleno kombinirali s jačim muškim vokalima i povremenim zborskim dijelovima, što nedvojbeno popravlja ukupni dojam.
Glazbeno Arkona nastoje što više prostora popuniti što većim brojem instrumenata. Sukladno tome zvuk je sjajan, pa čak i impresivan, ali na trenutke je svih tih glazbala previše i pojedini “glasovi” utope se u toj zvučnoj bućkuriš koja je vjerojatno zamišljena kao neki vrhunac. Na sličan su način zamišljene i njihove kompozicije. Na trenutke ih žele učiniti toliko moćnima i udarnima da je učinak upravo suprotan. Sve što uspijevaju je da ti izmame osmijeh na lice dok se trude stvoriti svoj “epski” zvuk.
Ništa ne kažem, svi su oni dobri glazbenici, ali ovaj put to nije dovoljno. Obrasci u kojima se veseljački folk motivi miješaju s tvrdim metalskim rifovima, a epskom i mračnom uvodu u pravilu slijede metalski dijelovi, doduše su dobri, ali nisu smisleno posloženi. Pojedini sastojci možda se čak čine pravima za odličan album, ali što kad Arkona ne znaju stvoriti pravu atmosferu. Kad se čovjek uživi u neki ambijentalniji dio, Arkona odjure u “pijano” veseljačenje na harmonici ili nekom drugom tradicionalnom instrumentu. Pojedini dijelovi znaju biti odlični, ali nisu baš najspretnije posloženi.
Možda će se nekome učiniti da sam bio prekritičan, ali jednostavno mi se čini da Arkona ne nude ono pravo. Bolje bi bilo da su se više usredotočili na atmosfere, umjesto da pokušavaju što više utjecaja i instrumenata nabacati na gomilu. Inače sam ljubitelj brzih skokova iz jedne atmosfere u drugu, ali kod Arkone to jednostavno ne funkcionira jer se mnogo toga čini tako umjetno stvorenim.
Goi, Rode, Goi svakako nije ništa posebno. Arkona donose zanimljive stvari u folk/pagan metal žanr, ali kompozicije nisu dovoljno snažne. Na trenutke znaju biti prilično zanimljivi, ali uglavnom prebrzo skaču iz jednog dijela u drugi i ne daju nam da uživamo u onome što su stvorili. Album je inače vrlo ambiciozno zamišljen, pa je još veća šteta što kao cjelina ne funkcionira najbolje. Na trenutke izvrstan, a onda opet gotovo smiješan. Svakako ga se isplati isprobati, a najbolje je da prosudite sami.
Postava
Masha “Scream” – vokal
Sergei “Lazar” – gitare
Ruslan “Kniaz” – bas
Vlad “Artist” – sintesajzeri, bubnjevi
Gosti:
Vladimir “Volk” – flauta, svirale (“Korochun”); Vladimir Cherepovskiy – svirale, flaute, ocarina; Ilya “Wolfenhirt” – zbor; Aleksandr “Shmel” – zbor; Aleksandr “Olen” – harmonika; Erik Grawsio – vokal (“Na Moey Zemle”); Jan Liljekvist – violina, flauta (“Na Moey Zemle”); Baalberith – vokal (“Na Moey Zemle”); Sadlave– vokal (“Na Moey Zemle”); Peter – vokal (“Na Moey Zemle”); Edgar “Zirgs” – vokal (“Na Moey Zemle”); Kaspars – gajde (“Na Moey Zemle”); Heiko Gerull – vokal (“Na Moey Zemle”); Joris “Boghtdrincker” – vokal (“Na Moey Zemle”); Mark “Splintervuyscht” – vokal (“Na Moey Zemle”); Dmitriy “Vetrodar” – mandolina (“Nebo Hmuroe, Tuchi Mrachniye”)
Produkcija
Arkona
Popis skladbi
1. Goi, Rode, Goi!
2. Tropoiu Nevedannoi
3. Nevidal
4. Na Moey Zemle
5. Pritcha
6. V Tsepiakh Drevney Tainy
7. Yarilo
8. Liki Bessmertnykh Bogov
9. Kolo Navi
10. Korochun
11. Pamiat
12. Kupalets
13. Arkona
14. Nebo Hmuroe, Tuchi Mrachniye
