Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Hit Casino Perla / Nova Gorica
Datum koncerta: 25.11.2009
Broj posjetitelja: 200
Cijena ulaznice: 10-20 €
Znatan dio naših zapadnih susjeda poznat je po svojim proturječnim, često hedonističkim manirima, koji u okolnim zemljama najčešće izazivaju barem čuđenje, ako već ne i otvoreno odmahivanje glavom. Uz nogomet i politiku, koji se nekako, ne nužno tim redoslijedom, plasiraju na prva dva mjesta njihovih najčešćih svakodnevnih interesa, na trećem se mjestu našla opsjednutost igrama na sreću u svim mogućim razmjerima. Za sve koji bi se o tome htjeli iz prve ruke što bolje uvjeriti, dovoljan je posjet najbližem kockarnici, gdje će u prvim redovima odmah ugledati “azzure”, obično već osijedjele i prorijeđene kose te izboranih lica, kako s posebnim sjajem u očima ulažu svoj novac u razne vrste igraćih automata i ruleta.
Otprilike tako bi se najlakše opisala atmosfera koja je vladala u prostorima fluorescentno osvijetljenog Hit Casina Perla, mondenog novogoričkog kockarskog hrama, prije nastupa najpopularnije i u mnogočemu također najbolje talijanske progresivno rock grupe Premiata Forneria Marconi (ili skraćeno PFM), velike atrakcije te večeri, koja se nakon dugo vremena ponovno našla na slovenskom tlu. Svaki nastup ove legendarne postave, koja i nakon četiri desetljeća djelovanja nastupa s nevjerojatnom količinom energije i željom da razveseli vjerne sljedbenike, melem je za uši svih ljubitelja progresivnog rocka kakav se svirao u najboljim danima tog glazbenog smjera. Ne događa se baš često da bi se grupa takvog formata našla na našim prostorima, jer su nastupi srodnih progresivno rock postava u Sloveniji rijetki kao kiša usred pustinje, pa su se na posjet ovom jedinstvenom događaju zasigurno odlučili svi oni kojima progresivni rock ili, jednostavno rečeno, dobra glazba s izdašnom zvučnom širinom, išta znači.
Ovaj nastup Odlikovane pekarnice Marconi, kako glasi prijevod njihova imena, bio je pošteno prilagođen ukusu onih imućnih talijanskih gostiju koji se u kockarnici nisu našli samo zbog nade u brzu i laku zaradu, jer je naglasak u izboru izvedbi bio na ostavštini legendarnog talijanskog kantautora Fabrizia De Andréa (1940-1999), koji u svojoj domovini ima kultni status. Suradnja između PFM-a i De Andréa seže daleko unatrag, u 1979., kada su progresivno rock velikani napisali nove aranžmane za većinu kantautorovih najpopularnijih skladbi, nastupali u ulozi njegova pratećeg benda te zajedno izdali koncertne albume “In Concerto – Arrangiamenti PFM” (1979) i “In Concerto – Arrangiamenti PFM, Volume Two” (1980).
S obzirom na to da su PFM u domovini uživali najveći ugled upravo u spomenutom razdoblju plodne suradnje s jednim od najomiljenijih talijanskih kantautora, bio je nekako logičan potez da će ta večer biti posvećena sjećanju na pokojnog druga s kojim su nekoć zajedno proveli ne jedan provod. Isto tako bilo bi posve nerealno, s obzirom na profil prosječnog gosta, očekivati izvedbu neke od PFM-ovih skladbi s engleskim tekstom, iako su ih u karijeri stvorili priličan broj. Nakon uvodnog zagrijavanja publike poskočnim “Bocca di rosa” i “Giugno ’73” uslijedio je u mnogočemu vrhunac večeri izvedbom ambijentalno usmjerene poslastice “Amico fragile”, čije su aranžmane stvorili i odsvirali s tolikom količinom umjetničke profinjenosti da bi rijetko tko pomislio da je riječ o izvornom De Andréovu djelu, a ne o nekom remek-djelu s klasičnih PFM-ovih albuma.
Pojedini članovi grupe su, očekivano, kroz cijeli nastup oduševljavali potpuno angažiranim i profesionalnim scenskim pristupom, unutar kojeg su našli dovoljno vremena da uz izvanredne tehničke karakteristike pokažu i svoju narodsku stranu te tako ponovno dokažu zašto ih u rodnoj Italiji doživljavaju kao narodski bend. Karizmatični Franz Di Cioccio, koji s nevjerojatnom lakoćom mijenja bubnjarsku i pjevačku ulogu, sa svojom scenskom aktivnošću i neukrotivom energijom, unatoč godinama, još uvijek je naprosto nevjerojatan, jer za mikrofonom, ponajprije energičnim kretnjama i zanesenim poticanjem publike, još uvijek nastupa kao kakva pjevačka zvijezda. Još uvijek ne zaboravlja zataknuti za pojas mnoštvo bubnjarskih palica kojima mjestimice djeluje kao kakav impresionistički slikar s buketom kistova, što je već odavno postalo jedan od njegovih zaštitnih znakova. Pri odlasku za mikrofon uspješno ga je za bubnjevima zamijenio znatno mlađi Piero Monterisi, koji je član grupe tek od 2006. nadalje, no unatoč tome bubnjar kakvog bi u svojim redovima poželio svaki umjetnički usmjeren rock bend.
Tijekom nastupa izvrsno se osjećao i odlični, ali često previđeni gitarist Franco Mussida, uz Di Cioccia drugi od dvojice izvornih članova, koji je u sviranju iznenadio nekim, za njega gotovo gimnastičkim pokretima. Pri pojedinim solo izletima (ponajprije na već spomenutoj ambijentalnoj zakusci “Amico fragile”) s lica mu se moglo pročitati da u tome (još uvijek) neizmjerno uživa. Scenski tradicionalno suzdržani basist Patrick Djivas, treći po broju provedenih godina u grupi, svoju je smirenost opravdavao izvanrednom tehničkom izvedbom u kojoj je ponovno pokazao svoje jazzovske korijene, a njegov instrumentalni doprinos u gotovo svim je skladbama zauzimao lijep dio cjelokupnog zvučnog kolaža grupe.
Svestrani Lucio Fabbri, koji je učinkovito mijenjao violinu, akustičnu gitaru i dodatne klavijature, svojim je violinskim umetcima unosio i izdašnu mjeru folk i etno elemenata. Njegov je doprinos posebno zasjao na izvrsnom folklornom kolažu “Zirichiltaggia”, koju je Di Cioccio otpjevao na sardinskom dijalektu, čime je pošteno zbunio osobito one malobrojne među prisutnima kojima talijanski nije prvi ni drugi jezik. Ne treba zaboraviti spomenuti ni scenski doprinos klavijaturista Gianluce Tagliavinija, koji je od 2005. zamjena za legendarnog Flavija Premolija, često nazivanog talijanskim Keithom Emersonom. Tagliavini je izvrsnim sviranjem i uigranim izmjenjivanjem klavira, Hammond orgulja i Minimooga unio onaj toplo zvučeći i mediteranski začinjeni simfonijski zvuk, koji je u PFM-ovu izričaju oduvijek nezamjenjiv i u velikoj mjeri najviše pridonio njihovu ugledu.
To se posebno pokazalo pri kraju nastupa, kada je došlo vrijeme i za tri autentične PFM-ove skladbe, koje su sve redom bile njihovi najveći hitovi. Za sve dugogodišnje sljedbenike bio bi naime pravi zločin da su ih slučajno zaboravili izvesti. Kratki vijenac klasika otvorio je melodično rock “Maestro della voce” s popularnog albuma “Suonare Suonare” (1980), na kojem je Di Cioccio ponovno dao oduška u ulozi karizmatičnog pjevačkog izvođača i zabavljača. Ljubitelji njihovih zlatnih vremena, kada su pomagali pisati povijest simfonijskog progresivnog rocka, došli su na svoje ponajprije izvedbom epske “Impressioni di settembre” i nezamjenjive “E’ festa”, u kojoj su, ponajprije uz pomoć dominantne uporabe hammondica, ponovno priredili feštu kojom su na imenitan način zaključili redovni dio nastupa. Za bis, kojim su se mnogo prerano oprostili od publike, odabrali su De Andréov “Il pescatore” (po naški ribar), koji je pobrinuo za s obilnim ovacijama nagrađen završetak ovog u gotovo svakom pogledu odličnog nastupa. Ozvučenje je kroz cijeli nastup bilo iznad očekivanja. Nešto je problema bilo samo s basom, koji je nekoliko puta ipak malo prejako zahrskao, no taj su problem uspjeli još pravodobno popraviti.
Stari mačkovi su i ovaj put potvrdili da su još uvijek u vrhunskoj koncertnoj formi, i to unatoč tome što su svirali samo dobar sat, u ne baš najprikladnijem koncertnom prostoru, koji je po ambijentalnoj strani ipak ispao bolje od očekivanja, te činjenici da je nastup gotovo u cijelosti bio posvećen izvođenju De Andréove ostavštine. Svi oni koji su se u prošlosti već našli na kojem PFM koncertu i tako već više puta uživali u izvedbama priličnog broja njihovih autentičnih skladbi, zbog toga se nisu previše opterećivali, jer je i izbor djela kojima su se poklonili legendarnom kantautoru i dragom prijatelju ponudio sat čistog glazbenog užitka.
fotografije: Alan Pepelko
Setlista
1. Bocca di rosa (De André) 2. Giugno ’73 (De André) 3. Un giudice (De André) 4. Il testamento di Tito (De André) 5. Zirichiltaggia (De André) 6. Volta la carta (De André) 7. La canzone di Marinella (De André) 8. Amico fragile (De André) 9. Maestro della voce (PFM) 10. Impressioni di settembre (PFM) 11. E’ festa (PFM) —bis— 12. Il pescatore (De André)
Galerija slika
