Izvođač: Aritmija
Izdavač: Celinka
Izdanje: 2007
Ocjena: 3.8/5
Godine 2002. u Sloveniji se pojavila prvorazredna inovacija, koja je počela kao duo s dvije gitare, a završila kao kvintet, pun bend raznolikih instrumenata potrebnih za jedinstveno glazbeno stvaranje. Tako se rodila Aritmija, jazz-rockerska pustolovina po Balkanu, koja se osvrće na naše korijene, pa možemo reći da je riječ o etno glazbi naše slavenske prošlosti. Iako su takvi bendovi u stranim zemljama uobičajeni, kod nas (nažalost) nije tako. Aritmija se tako postavlja uz bok našem najpoznatijem bendu razigrane fuzije jazzovskih, rockerskih, folk i etno elemenata, Terrafolku. Prvijencem koji su izdali 2007. godine dokazali su da glazbu imaju u krvi.
“Gonilna sila” odnosno “Motive Force” pokušaj je spajanja melosa jugoistočne Europe s najkarakterističnijim jazzovskim standardima, što samo dodatno potkrepljuju povremeni rockerski izleti. Zbirku makedonski, turski i bugarski nadahnutih skladbi obogaćuje bitno drukčiji, cjelovitiji zvuk od njihovih ostalih glazbenih kolega koji plove vodama glazbe naše povijesti. Prva stvar na albumu, “Ne si go prodavaj Koljo čiflikot”, preuzeta je iz makedonske folklore. Riječ je o izrazito karakterističnom balkanskom melosu koji doista snažno resi makedonski original. Aritmija zadržava strukturu istom, ali dodaje brojne elemente drugih žanrova koji stvarno začine samu skladbu – tako je ona izvučena iz potpuno balkanskog okruženja i podana na svojevrstan način, zbog kojeg je uspješno približavaju i prosječnom i zahtjevnijem slušatelju. Sljedeća skladba, “Balcanis”, zadržava zadane temelje Aritmije. Ponovno spaja balkanski melos s nekom vrstom smirenosti koju može ponuditi samo jazz. “Balcanis” se preliva u “Nizamski rastanak”, prerađenu srpsku tradicionalnu pjesmu. Interpretacija Aritmije izrazito je zanimljiva i opet po mom ukusu bolja od originala. Izuzetno poskočna etno-jazzovska obrada doslovno vrišti za plesnim nogama na parketu. Slijedi “Beli grad”, vjerojatno najrockerskije prožeta skladba na albumu, jer je snažno obilježena odličnim dionicama električne gitare, a dočekamo čak i nevjerojatan gitarski solo. Naravno, brenkalo prati dovoljno instrumenata, ponajprije violina, da stvar zadrži sve najbolje elemente etno glazbe. Žanrovska fuzija opet je na vrhuncu, riječ je o još jednom odličnom djelu Aritmije, ako ne i najboljem na ovoj ploči. U nasljednici “Belog grada”, “Katjusha’s boots”, Aritmija opet održava na životu slavenske narodne pjesme koje ne smiju biti zaboravljene. Jasno, riječ je o svojevrsnoj interpretaciji “Katjuše”, legendarne ruske pjesme o čeznutljivoj djevojci koja za vrijeme rata čeka svog dragog. Još jednom je rezultat izniman – Aritmija stvara odličnu obradu koja je stekla slavu i na stranom tlu. S “Frustracio” dobivamo još jednu poskočnicu, koja ipak nije samo to – poslužuje, naime, puno više od prosječne poskočnice. Već je uvod nevjerojatno izrađen, s odličnim basovskim linijama kojima se postupno priključuju i drugi instrumenti, najprije bubnjevi, zatim gitara i tako dalje. Na kraju svi glazbenici tvore još jednu etno poslasticu, ovaj put s nemalim primjesama, nećete vjerovati, country glazbe. Smjesa je opet nevjerojatno tečna, slušljiva, a istodobno dovoljno kompleksna da glazbu za potpuni užitak treba ne samo slušati, nego i čuti. U sljedećoj skladbi glazbenici traže korijene u slavenskoj tradicionalnoj prošlosti, a rezultat je “Čekerjankino oro”. Atmosferična etno-jazzovska kompozicija nije doduše nikakav vrhunac, barem ne u odnosu na prethodne stvari, ali je ipak ne treba zanemariti. Obradama skladbi iz makedonske folklore pridružuje se još jedna, i to “Jovano, Jovanke”, koja je opet nešto drukčija kompozicija. Unatoč tome i dalje je više nego zanimljiva, obrada u stilu Aritmije. Ovaj nam put bend opet poslužuje nešto veću dozu rocka, iako samo na početku i na nekako alternativan način; temelji izvorne skladbe i dalje su sačuvani. Makedonska je folklora, kako se čini, jedna od glavnih inspiracija Aritmiji, jer pretposljednja skladba “Gonilne sile”, “Kalajdjijsko oro”, ponovno ima korijene u Makedoniji. Najpoznatiju obradu napravio je makedonski gitarski virtuoz Vlatko Stefanovski, no Aritmijina se interpretacija bez problema postavlja uz bok. Završni čin “Gonilne sile”, njezin imenjak, zajedno s “Belim gradom” vrhunac je albuma. “Najžešća” skladba albuma pokazuje pravo lice glazbene mašte Aritmije, koje, kako se čini, doista ne manjka. Upravo bi ta bombastična etno-rockerska ludnica trebala biti duža odnosno trebala bi imati više braće i sestara, jer je bend njome doista pogodio u metu. Zasigurno moj osobni favorit albuma.
Prvijenac Aritmije tako je donio prijeko potrebnu svježinu na naš prostor, a istodobno me doista iznenađuje da sam bend nije baš komercijalno poznat. Što je šteta – riječ je naime o nevjerojatnoj interpretaciji slavenske narodne baštine kroz jedinstven glazbeni pogled kojem lako prisluškujemo. Ako ništa drugo, svježi su vjetrić u našim krajevima, jer za razliku od svojih glazbenih kolega koji isto tako plove etno-jazz-rockerskim vodama, zaista imaju velik talent, znanje i inovativnost za kojom tradicionalnost danas doslovno vapi.
Glazbenici tako marljivo nastavljaju svoj put, jer “Gonilnoj sili” slijedi “live” album, na kojem ćemo se vjerojatno nadati većoj improvizaciji, dakle u same će obrade biti uloženo još više ideja samih glazbenika. Stoga jedva čekamo daljnje brenkanje Tilna Stepišnika i Šemsudina Džope, “groovanje” Janeza Modera, udaranje Žige Šercera i “škripanje” Vasilija Centriha!
Postava
Tilen Stepišnik – klasična, električna, akustična gitara
Šemsudin Džopa – akustična, električna gitara
Janez Moder – električna i fretless bas gitara
Žiga Šercer – udaraljke
Vasilij Centrih – violina
Produkcija
Aritmija
Popis skladbi
1. Ne si go prodavaj Koljo čiflikot
2. Balcanis
3. Nizamski rastanak
4. Beli grad
5. Kajusha’s boots
6. Frustracia
7. Čekerjankino oro
8. Jovano, Jovanke
9. Kalajdjijsko oro
10. Gonilna sila
