Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Orpheum / Graz / Austrija
Datum koncerta: 04.05.2010
Broj posjetitelja: 800
Cijena ulaznice: 32,00€
Bio je ožujak 2009. kad su Nazareth imali najavljen nastup u razmjerno dalekom bečkom Szeneju. Beč nije baš kraj svijeta, ali s obzirom na to da škotske hard rock legende relativno često nastupaju u našoj neposrednoj blizini, nedaleko od sjeverne granice, i austrijska prijestolnica može postati daleko mjesto. No nismo se dali. Trojac poletnih glazbenih entuzijasta ispod Triglava tada se jednog lijepog sunčanog ponedjeljka zaputio u Beč, a onda, vraga, po dolasku do kluba čekalo nas je gorko razočaranje. Na vratima je visio natpis na njemačkom koji jednostavno nismo htjeli razumjeti! Današnji koncert grupe Nazareth je otkazan! Službeni razlog: Danu McCaffertyju je na probi zvuka pukao glas i dečkima nije preostalo ništa drugo nego otkazati večernji nastup i nekoliko sljedećih koncertnih termina, sve dok se McCafferty ne oporavi.
Upravo zbog tog neugodnog događaja, odnosno moje koncertne rak-rane, bio bi grijeh propustiti škotske promotore klasičnog rocka u puno bližem Grazu, i što je još ljepše, u dvorani Orpheum, koja slovi po odličnoj akustici i općenito ugodnom ambijentu. Na samu lokaciju je Rockline ekipica nakon obaveznog posjeta Mediamarktu stigla u osam, kad je prostor već vrvio od nakupljene mase posjetitelja. Ubrzo nakon toga predgrupa je počela s poslom, no mi smo istodobno imali drugih obaveza – nasmiješila nam se naime fortuna i neposredno pred nastup ponudila nam intervju s oba originalna člana grupe, basistom Peteom Agnewom i vokalistom Danom McCaffertyjem. Dobra volja i opuštenost sugovornika bili su najavnik, odnosno jamstvo nezaboravne večeri, koja je počela nešto prije pola deset navečer.
Nekoliko minuta nakon najavljenog početka pozornicu ispuni gusti dim, dvorana se smiri, negdje iz pozadine približava se zvuk škotskih gajdi i posjetitelja odvodi u zemlju beskrajnih brdovitih zelenila. Sad smo u drugom svijetu! Nakon intro točke gajde utihnu, magla se razilazi i na pozornicu stupa škotski kvartet. Druženje može početi. Već na početku smo skočili u sedamdesete, jer su Nazareth nastup otvorili skladbom “Telegram”. Budući da okosnicu danas (pa, zapravo već poprilično dugo) čine samo osnovni instrumenti – gitara, bas gitara i bubnjevi – uši brzo propuštaju klavijature koje su za ovu skladbu tako prepoznatljive. Sviranje klasičnog rocka danas jednostavno više ne donosi gomile love, a jedan čovjek više u bendu znači, ma koliko ružno to zvučalo, samo dodatan trošak. “Turn On Your Receiver” i “Miss Misery”, skladbe s njihovih najvećih klasika, albuma Loud ‘N’ Proud (1974) i Hair Of The Dog (1975), usmjerile su koncert na uhodane Nazareth tračnice, dakle predvidljiv set list bez mogućnosti većih iznenađenja ili eventualnog eksperimentiranja sviranjem manje poznatih djela. Činjenica je da su opijum za mase samo poznatije melodije, i zacijelo bi uz odabir nekih rjeđe izvođenih, ali zato ništa manje kvalitetnih skladbi poneki posjetitelj iz dvorane otišao dugog nosa. Htjeli ne htjeli, imena poput UFO, Uriah Heep ili Nazareth prisiljena su držati se davno provjerenog repertoara.
Na pozornici kraljuju starine, već spomenuti vokalist Dan McCafferty i basist Pete Agnew. Vodeći članovi grupe svakog trenutka koncerta uvjerljivim nastupom daju do znanja da im kroz žile teku kilometri iskustva i da ih ništa ne može izbaciti iz tračnica. Nevjerojatno koliko su ta dvojica i danas glazbeno snažna! Na njihovim tijelima više je nego primjetno 40 godina stalnog koncertiranja i podjednako toliko godina alkoholnog iskustva, a nastup ostaje briljantan! Pogotovo je vokalist McCafferty tu poseban slučaj, jer se starost obično najradije poigrava upravo s vokalistima. Na plećima nosi već više od šezdeset godina, no boja i ton njegova glasa ostaju prepoznatljivo oštri i time mladenački, a njegov izniman vokalni nastup postaje još veće postignuće kad se čovjek sjeti da su konjak i pivo na njegovu jelovniku prije nastupa i danas. McCafferty je bio blago bolestan, jer oštrom oku nije promaklo da se tijekom instrumentalnih dijelova rado povlačio u tamniji dio pozornice i pokušavao neprimjetno iskašljati – taj se potez ponavljao cijelu večer, no svoju vokalnu ulogu unatoč nevoljama odradio je uvjerljivo i suvereno. “My White Bicycle” ili “Hair Of The Dog” vokalno su zadužile i obiteljski tandem Lee – Pete Agnew (Lee na bubnjevima je Peteov sin), i njima su vokalni zadaci bili lak posao, nerijetko su me svojom skladnošću doveli do osjećaja da možda dobivaju pomoć s miksete. Svoje mjesto na pozornici pripada i gitaristu Jimmyju Murrisonu, isprva mi se činilo da će skupljati samo mrvice, no tijekom večeri prebacio je u višu brzinu i brojnim solo točkama znao skrenuti pozornost na sebe, pa su mnogi uvodi u skladbe pripali upravo njemu. Već cijelo desetljeće bubnjarske palice u Nazarethu vitla Lee Agnew, koji je u njihov zvuk unio zanimljiv dodatni element – dvostruku pedalu, što u starinski orijentiranom bendu zvuči jako zanimljivo.
Hitovi su se nizali jedan za drugim i tako cijelo vrijeme držali podignute ruke u podiju u šah-mat poziciji. Komadi tipa “Shanghai’d in Shanghai” ili “Hair Of The Dog” svojim su snažnim rifovima unijeli dodatni vjetar pod pozornicu i dali do znanja zašto su Nazareth nekoć bili jedni od najsnažnijih hard rock predstavnika svoje generacije. Za vrijeme izvođenja potonje, zgodna smeđokosa djevojka donijela je McCaffertyju na pozornicu škotske gajde i uslijedila je kratka točka, odjevena u tradicionalnije pigmente, koja se na kraju ponovno pretvorila natrag u poznati gitarski motiv, a zatim je slijedio i završni dio pjesme. Redovni dio završio je nakon dobrog sata najprepoznatljivijom i nezaobilaznom baladom, “Love Hurts”, kad su mladi i stari u dvorani složno zapjevali i prepustili se zvukovima s pozornice. Pri pjevanju je cijelo vrijeme lagano, jedva primjetno zaostajao McCafferty, no uzmemo li u obzir tu pogrešku, njegov cjelovečernji nastup bio je više nego odličan. Kapa dolje!
Ponovni izlazak na pozornicu uz, opet, škotske narodne motive donio je i akustični komad “See Me” s posljednjeg studijskog albuma “The Newz” (2008), i tako zajedno s “The Gathering” iz prvog dijela koncerta predstavlja onaj rjeđe slušani materijal. Druženje je završilo rock’n’roll ludilom “Razamanaz” i još jednim neuvelim hitom, “This Flight Tonight”. Još naklon za rastanak i kleni dečki su odkoračali.
Stare mačke su u slabih četrdeset pet minuta suvereno odradile svoje i pobijedile – publika je htjela što je željela – dobru zabavu i obilje prljavog rock’n’rolla. Sama scenska predstava je izrazito statična, ali atribute kod Nazaretha moramo tražiti drugdje. U adrenalinu koji njihove skladbe potajno nose u sebi, izmjenjivanju ritma između paklenih koračnica i nježnih balada s druge strane i naravno obostranoj energiji koja se cijelo vrijeme koncerta izmjenjuje. A kad se poklopi baš sve i sami su glazbenici izvrsno raspoloženi, kao što je to bilo ovaj put, osjećaj na kraju večeri doista je preslatki. Ovaj put su nam Nazareth isplatili baš svaki kilometar koji smo prešli do Graza!
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Telegram 2. Turn On Your Receiver 3. Miss Misery 4. Dream On 5. Bad Bad Boy 6. The Gathering 7. My White Bicycle 8. Hearts Grown Cold 9. Shanghai’d in Shanghai 10. Cocaine 11. Hair of Dog 12. Holiday 13. Love Hurts —dodatak— 14. Long Black Veil 15. See Me 16. Razamanaz 17. This Flight Tonight
Galerija slika
