Izvođač: Blind Faith
Izdavač: Polydor Records
Izlazak: 1969
Trajanje: 49.28
Ocjena: 3/5
Priča o Blind Faith nastala je (nehotice) kao medijski napuhani, velikopotezni glazbeni eksperiment na zgarištu britanske blues rock atrakcije Cream, nakon što su si Eric Clapton i bivši Traffic mušketir Steve Winwood po brzom postupku obećali vjernost. Ovakvo i onakvo tračanje o skorom porinuću nove superskupine, koja bi trebala zaploviti kursom većini prerano napuštenog Cream broda, dodatno je raspirio basist Family-ja Rick Grech svojim pridruživanjem paru, a ulaskom na stražnja vrata glasine je konačno potvrdio uvijek prisutni maestro Ginger Baker.
Blind Faith je jednostavno nazvani prvijenac gore predstavljene zvjezdane družine, album kojem je sudbina pri potvrđivanju vlastite vrijednosti natovarila nezahvalne okolnosti. Teret očekivanja kritične i laičke javnosti ubrzo je odnio većinu naivnog oduševljenja koje su serijski generirali prvenstveno Clapton i Winwood. Tu je još i nedostatak konkretnije razvijene stvaralačke kemije, čemu pretjerano nije pridonijelo ni Claptonovo negodovanje zbog Gingerova prikrivenog priključivanja sastavu. Album doduše posjeduje visoku razinu međusobne komunikacije i ne ustručava se improviziranog šetanja, no pritom prečesto zapne u lokvi nedorečenosti usiljeno složenih kompozicija. One su zacijelo i posljedica žurbe u kojoj je ploča snimljena.
Prvijenac Blind Faith uglavnom diše kao poprilično razvučeni jam session. S ugrađenim osjećajem za improvizaciju predvidljivo najčešće oduševljavaju prvenstveno Eric Clapton i Steve Winwood. Kolaboracija rado pokazuje zube, primjerice na uvodniku “Had To Cry Today”, gdje Winwoodova prisutnost u osnovnu bluesovsku formu upliće nekoliko manje konvencionalnih melodijskih ukrasa, a oni se lijepo stapaju s ležernim, ali ipak dovoljno oštrim izražavanjem Erica Claptona, s kojim gitarist zapreže u nastavku. Ipak, ovaj put vrhunce albuma treba tražiti s onu stranu improviziranih maratona. Winwoodovo remek-djelo “Can’t Find My Way Home”, preliveno vokalnim sentimentom, i osobna ispovijed “Presence Of The Lord”, koja se izlila ispod pera Erica Claptona, do današnjeg su dana ostale prekaljeni klasici i definitivni stvaralački zenit kratkotrajne avanture Blind Faith. Skladbe u izbjegavanju kondicijske improvizacije grade kompaktnu, motivski vrlo jednostavnu i dopadljivu štimung, koja se protiv svih očekivanja sklapa čak u glavno oružje zvjezdanog sastava. Negdje usput, kao izdanak nekakvog improviziranog primirja između melodičnog kaosa i simpatične kičaste pjevnosti, na sebe skreće pozornost “Well All Right”, koja nažalost nije dočekala dovoljno volje za preoblikovanje u plemenitiju kompoziciju.
Oslanjanja na izuzetne Winwoodove vokalne karakteristike prihvaća se “Sea Of Joy”, dobro da je tako, jer je u osnovi riječ o još jednom u nizu ne baš posrećenih manevara, koji poslužuje ležerno, gotovo umorno instrumentalno vijuganje u odbojnim vodama blijede psihodelije. “Do What You Like” označava prijelomni trenutak, točku u kojoj mašti Blind Faith konačno ponestaje daha. Tvorevina je djelo Gingera Bakera, čovjeka koji pri lovu na umjetnički integritet nikad ne baca puške u žito. Grubo improvizirani eksperiment uzduž i poprijeko je prevučen elementarnim Gingerovim aranžerskim zahvatima. Blind Faith u oproštajnu improvizaciju albuma odskaču uz pomoć karakterističnog sinkopiranog ritmiziranja, kojim se Ginger počeo potpisivati još od ranih Cream dana. Povrh toga što nikako nemamo posla s kemijom koja je proklijala pri idejnom sudaru velikog trija, ovaj put u uši bezobrazno grickaju ne previše inspirirano pulsirajuća motivika i suhoparna podjela uloga, koja se u nastavku razraste u sve kutke skladbe, od sintetički obuvenog Winwoodova tipkanja, preko nedostajuće basirane ispovijedi Ricka Grecha, do inače tehnički izbrušene Bakerove solističke točke, koja međutim uzalud lovi čarobnost Cream klasika Toad.
Prvijenac Blind Faith više puta potvrđuje koliko se teško slijevaju na brzinu spletene stvaralačke niti unutar sastava, i to unatoč neupitnom ugledu njegovih članova (a vrlo vjerojatno i upravo zbog toga). Razmjerno skromno obrađene ideje i zamisli prvenstveno su logična posljedica nepoticajnog stvaralačkog okruženja u kojem je album nastajao, što je svakako šteta. Na izljev nove glazbene poezije zvjezdanog četverca tako će se trebati pričekati još barem neko vrijeme, pa i tada ćemo Blind Faith topničare susretati prvenstveno u solističkim pohodima.
Postava
Steve Winwood: vokal, orgulje, klavir, gitara
Eric Clapton: gitara, prateći vokal
Rick Grech: bas, violina, prateći vokal
Ginger Baker: bubnjevi
Produkcija
Jimmy Miller
Popis skladbi
1. Had to Cry Today
2. Can’t Find My Way Home
3. Well All Right
4. Presence of the Lord
5. Sea of Joy
6. Do What You Like
