Izvođač: Gak Omek, The
Izdavač: Blue Cube Music
Izdanje: year
Trajanje: 57:26
Ocjena: 3.5/5
Tko su The Gak Omek? Odnosno, bolje rečeno, tko je The Gak Omek? Danas se sve više glazbenika odlučuje za samostalan, potpuno samostalan put. To znači da sami odrađuju sve instrumente koji se pojavljuju na albumu. Još je Frank Zappa uz nagli razvoj tehnologije upozorio na te tzv. “one-man-bandove”, koji bi uskoro trebali početi otimati najbolja mjesta na glazbenoj sceni višečlanim bendovima. I što imamo danas? Većina komercijalne glazbe (pritom ciljam na elektroničku glazbu) je “one-man-job”. Srećom, to nisu jedini. Takve “bendove” nalazimo i u progresivnoj glazbi. A jedan od njih je i Robert Burger, odnosno The Gak Omek.
Robert Burger je bivši središnji član space rock banda Brainstatik. Na samostalni put krenuo je početkom 2000. godine jer je otkrio svoju skladateljsku žicu. Kao odličan gitarist (mnogi ga uspoređuju s Frippom), koji uvijek iznova oduševljava najrazličitijim zvukovima izvučenima iz gitare, ima i više nego samo osnove sviranja po crno-bijelim tipkama. A kako današnje doba nudi hrpu odličnih programa za dodavanje elektroničkih bubnjeva skladbi, njegovo razmišljanje o potpuno solo radu ipak nije bilo tako pogrešno.
Do sada je Burger kao The Gak Omek izdao tri albuma. Njegov posljednji zove se “Nonrenormalizability”. Iako je na prethodnom albumu ipak imao nešto pomoći, ovaj put se na album potpisao samo on. Album nudi gotovo sat vremena iznimno eklektične glazbe, uz koju je teško zamisliti žanr koji ne bi dotaknula. Ipak, produkcijski nije na vrhuncu, a zvuk djeluje maglovito, nečisto, a sve ispada još sintetičnije, umjetnije nego što bi inače; unatoč tome, album je glazbeno iznimno na razini.
“Nonrenormalizability” počinje skladbom “The Tunguska Event”. Prvih nekoliko sekundi nudi svojevrsnu zbirku izvanzemaljskih zvukova, uvod u eksperimentalni rockerski dir koji ima snažan prizvuk ProjeKCtsa grupe King Crimson. Ipak, preduga je i s vremenom postaje dosadna, premalo je razgibana, unatoč tome što se Burger trudi postići upravo to. Sljedeće djelo je “The Pythagorean Lambdoma” (Burger voli pomalo upadljive naslove), koje ima očit klasični prizvuk, podsjeća čak i na neku vrstu soundtracka za film – zvuk je naime snažno orkestralan, pun instrumenata koji se odlično prepliću. Sadrži i dovoljno “spacy” i psihodeličnih umetaka koji je održavaju relevantnom albumu. U “Galaxii Nuncius” Burger odlučuje istražiti prethodno korištene psihodelično-svemirske umetke i time stvara pravi svemirski izlet. 10-minutna skladba polako se stupnjuje, a u prilog joj ponajprije idu odlične gitarske pasaže, čime Burger pokazuje uz koji se instrument najbolje osjeća.
Naslovna skladba “Nonrenormalizability” središnji je dio albuma, jer je među ostalim i najduža. Burger se ponovno iskazuje odličnim gitarskim solima i riffovima, koje fenomenalno prate bubnjevi i razna udaraljka (ponajviše čujemo zvuk marimbe). Nažalost, ni ova skladba nema neku osnovu, neku melodiju koja bi je vodila naprijed, nego nekako preskače i traži pravi put. Tako se ne usjeda slušatelju u uho jer je on ne uspijeva posve pratiti. Kod “Bagudzinishinabe” Burger se vraća eksperimentalnim znanstvenofantastičnim zvukovima, koji vjerojatno predstavljaju polijetanje izvanzemaljske letjelice. Riječ je o odličnoj skladbi s nekakvim jungle beatom, odličnim gitarskim solima i riffovima te pojedinačnim breakovima koji sve zajedno samo još više začinjavaju. Upravo zato je “Bagudzinishinabe” jedan od vrhunaca albuma.
“Fifteen Billion Nanoseconds In Hell” je kolaž svemirskih zvukova, uvod u iznimnu odiseju svemirom naslovljenu “Alien Television”. Još jedna odlična psihodelična skladba sadrži nevjerojatnu baslinju, zbog čega je ova pretposljednja skladba jedna od rijetkih na kojoj bas gitara doista dolazi do izražaja. Istodobno Burger pronalazi koncept kojega se drži, bilo kroz gitarske bilo kroz klavijaturne zvukove. Posljednje slijetanje “Into The Fourth Density” ambijentalnija je tvorevina koja se temelji na odličnim gitarskim dionicama. Ako vam se sviđaju rezultati suradnje Enoa i Frippa, onda ćete na ovoj posljednjoj albumskoj pustolovini zasigurno uživati.
Robert Burger je s “Nonrenormalizability” stvorio još jedan odličan solo album kojim se bez problema može posluživati svatko. Naravno, najviše se ističu gitarski dijelovi, koji su doista nenadmašni, no Burger dokazuje da je i odličan skladatelj. The Gak Omek bi svakako lako mogao napraviti još više s više članova, koji bi pojedinačno bili majstori svog instrumenta, iako je istina da to nije jamstvo uspjeha. Burgeru na solo putu ide odlično, stoga bi takav potez zasad još bio prerano.
Postava
Robert Burger – gitare, programiranje
Produkcija
The Gak Omek
Popis skladbi
1. The Tunguska Event (6:16)
2. The Pythagorean Lambdoma (7:26)
3. Galaxia Nuncius (10:00)
4. Nonrenormalizability (15:16)
5. Bagudzinishinabe (4:00)
6. Fifteen Billion Nanoseconds In Hell (0:15)
7. Alien Television (5:59)
8. Into The Fourth Density (8:14)
