Autor: Rok Klemše
Mjesto: Brutal Assault 2010, Josefov (Jaromer), Češka
Datum intervjua: 12.08.2010
Na ovogodišnjem Brutal Assaultu pojavili su se i legendarni američki death metalci Obituary, koji se smatraju jednima od pionira žanra. Nakon “meet and greeta” s fanovima, kojem su Obituary posvetili debelih pola sata, imao sam priliku porazgovarati s ritam gitaristom Trevorom Peresom, jednim od glavnih krivaca za prepoznatljiv, “trademark” Obituary zvuk. Osim toga, Trevor je i proizvođač odličnih umaka za roštilj T Bones Famous. S Trevorom sam prošetao ulicom sjećanja i popričao o Obituary i floridskoj death metal sceni.
RockLine: Bok Trevore. Nadam se da vam je put do ovdje bio udoban..
Trevor: Bio je u redu. Zapravo sam ovaj tjedan bio u Italiji, obitelj moje žene je iz Ardenie. Tamo sam bio pet dana pa put do ovdje nije bio tako dug.
RockLine: Ove godine svirate na priličnom broju ljetnih festivala. Inače, volite li svirati na festivalima ili radije klupske “indoor” koncerte?
Trevor: Festivali su inače izuzetno zabavni, ali je puno lakše odraditi običnu turneju po klubovima s turnejskim autobusom. Klupski koncerti su prije svega intimniji, a lakše je i putovati. Danas, na primjer, sviramo ovdje u Češkoj, ujutro moramo ustati i odletjeti u Nizozemsku, već sljedeći dan letimo u Englesku, a onda imamo tri dana slobodno. Ponekad je stvarno naporno toliko letjeti. Osim ako ne bi imao vlastiti avion…
RockLine: Kao što ga imaju Iron Maiden, hehe.
Trevor: Da, nekako tako. To bi bilo super.
RockLine: Prošle godine ste izdali novi album, Darkest Day. Kako bi ga usporedio s ostalim Obituary izdanjima? I dalje zvuči kao Obituary, ali ima možda malo drugačiji prizvuk, nešto moderniji, zbog produkcije?
Trevor: Da, snimali smo sami, jer sada imamo vlastiti studio u kojem smo snimili i Xecutioner’s Return. Kad smo snimali taj album, još nismo baš dobro znali što radimo, a Darkest Day je zvukovno ispao puno bolje. Inače je glazbeno gledano Darkest Day i dalje pravi Obituary album, a neki dijelovi su svježiji, npr. Blood to Give u kojoj ima više “tribal” bubnjeva, baš kao i u naslovnoj skladbi. Album je bilo zabavno snimati i ako si fan Obituary, svidjet će ti se. Težak je, ima pravi groove, zarazne melodije….
RockLine: Upravo to sam te htio pitati. Obituary doista imate svoj stil kakav se ne može naći ni u jednom drugom death metal bendu. Vaša glazba ima prljav, zao i groovy zvuk… Pravi Redneck Stomp…
Trevor: Istina (smijeh).
RockLine: Jeste li do tog zvuka došli planski ili slučajno?
Trevor: Mislim da je bilo prilično planski. Allen (West, bivši gitarist, op.p.) i ja slušali smo istu glazbu, on je svirao u Massacre, a ja u Xecutioner, obojica smo slušali Hellhammer, Judas Priest, Iron Maiden, Possessed i slične bendove. Kad je došao u moj bend, to smo spojili i rezultat je bilo nešto zaista teško. Što se death metala tiče, na nas su najveći utjecaj nedvojbeno imali Celtic Frost. Mislim da Obituary zvučimo kao Celtic Frost, samo što smo stvar pomaknuli nekoliko stepenica dalje. Smiješno je… Prije nekoliko godina svirali smo s Celtic Frost u Švedskoj, dok su oni svirali gledao sam ih sa strane pozornice i primijetio da Tom Warrior ima potpuno isto pojačalo i pedale kao ja. Bilo je prokleto smiješno jer prije nisam znao kakvu opremu koristi. A tamo je stajao Marshallov JCM 800 i potpuno isti “rack” kakav koristim ja. Nisam mogao vjerovati (smijeh).
RockLine: Najviše velikana death metala dolazi iz Tampe na Floridi. Vi, Deicide, Morbid Angel… Zašto je po tvom mišljenju Tampa iznjedrila tako velik broj death metal bendova?
Trevor: Vjerojatno zbog ljudi poput Allana, mene, Chucka Schuldinera. Slušali smo istu glazbu i zapravo smo slučajno počeli svirati u istom stilu. Bili smo otprilike istih godina i svirali smo ono što nam se sviđalo. Onda smo počeli zajedno i nastupati i mislim da je rezultat svega toga bilo svojevrsno natjecanje među bendovima. Nastajalo je sve više stilski sličnih sastava jer su njihovi članovi živjeli u toj okolini i sviđalo im se ono što su čuli od nas. 1985., 1986. to nitko nije svirao i kad su ljudi to čuli, mislili su “sranje, ludilo!” i odjednom je na koncertu bilo i 1000 ljudi. Brzo smo počeli snimati albume i izdavati ih za različite izdavače. Voljeli smo istu glazbu i sasvim slučajno dogodilo se da smo stvorili i neku novu glazbu. Chuck, Allan, ja i još nekoliko ljudi… i trava (smijeh).
RockLine: (smijeh) Prije dobre godine dana razgovarao sam s Kellyjem Shaeferom iz Atheist i i on je rekao da je trava bila ogroman dio floridskog zvuka.
Trevor: O da, totalno. Svaki put kad sam vidio Chucka, imao je u ruci golemi džoint. Čist, samo trava, bez duhana, naravno. “American style” (smijeh).
RockLine: Je li ti bilo teško naći sebi primjerenog gitarskog partnera kad je Allen napustio bend?
Trevor: Kad je Allen otišao, neko sam vrijeme čak razmišljao da nastavimo kao kvartet. No zbog našeg zvuka to nije bilo moguće. Kad počne solo, jednostavno ti treba i ritam. Ralpha (Santolla, današnji solo gitarist u Obituary, ex-Deicide) poznavali smo već nekoliko godina i kad me nazvao Donald da pita slažem li se da nam se pridruži, zapravo mi je bilo svejedno. Odličan je solist, a svu glazbu ionako pišem ja pa se ni naš zvuk ne bi promijenio. I to je bilo najvažnije. Kad snimamo, većinu glazbe snimim ja. Na zadnja dva albuma odsvirao sam i bas, a na EP-u Left to Die čak sve gitare, uključujući i nekoliko solaža. Kad sviramo uživo, pokušavam zvuk Ralphove gitare što više približiti svojem. Čudno je, Ralpha volim, ali ponekad poželim da je Allen još uvijek u bendu. S njim sam sve zajedno započeo i jako mi je dobar prijatelj.
RockLine: Kakvo je pak tvoje mišljenje o današnjem death metalu, slušaš li neki noviji bend?
Trevor: Što se toga tiče, vrlo sam slabo potkovan. Zapravo uopće ne slušam novu glazbu, većinom slušam svoje ploče, stari rock ‘n roll, klasični rock. Novu glazbu slabo poznajem, ali znam da je ogromno sranja. Svi ciljaju samo na što veću brzinu. Kad slušam metal, slušam stare Slayer, Celtic Frost, Venom i slično. Imam obitelj i kad nisam na turneji, vrijeme provodim s njima pa za glazbu kod kuće ne ostaje dovoljno vremena.
RockLine: Što je bio pravi razlog da ste 1997. raspustili bend? Ako se ne varam, kao službeni razlog naveli ste zasićenost turnejama.
Trevor: 1997. imao sam skoro 30 godina, a po svijetu smo s turnejama putovali već skoro deset godina. Jednostavno je bilo vrijeme da se malo smirimo. Normalan život nismo poznavali jer smo odmah nakon srednje škole otišli na prvu veću turneju. Bilo je vrijeme za “normalnost”, ako me razumiješ. Vrijeme za običan posao i obitelj. No nakon nekoliko godina svi smo shvatili da ne želimo biti normalni, nego abnormalni (smijeh).
RockLine: Pravi razlog za povratak bila je dakle abnormalnost (smijeh).
Trevor: Da, nakon nekog vremena počneš nedostajati sam sebi dok ne stvaraš glazbu. Ja sam u to vrijeme inače imao bend Catastrophic i nadam se da ćemo iduće godine uspjeti snimiti novi album. Nakon nekog vremena nazvao me Donald pitajući želim li opet početi, ali još nije bilo pravo vrijeme. Uskoro su promotori počeli masovno zvati sa željom za koncertima i kad je bilo pravo vrijeme za to, vratili smo se. I evo nas, tri albuma kasnije.
RockLine: Nadam se da će ih uslijediti barem još toliko.
Trevor: Svakako! Ne namjeravam stati. Svirat ću glazbu do svoje smrti. Dok mi ne kažu odjebi, loš si, prestani već (smijeh).
RockLine: Sigurno je velika motivacija za ustrajanje fanovi, kojih imate, sudeći prema upravo završenom “meet and greetu”, ogroman broj. Prema viđenom, i vaš je odnos s njima dobar, naposljetku ste potpisivali do posljednjeg fana pred šatorom.
Trevor: Da, uživam ako uživaju oni. Zbog njih smo zapravo ovdje i barem nešto im moramo i vratiti.
RockLine: Koga bi, što se tiče sviranja gitare, ubrojio među veće utjecaje?
Trevor: Volim Jimija Hendrixa, a što se heavy metala tiče, bez sumnje Randyja Rhoadsa. Sigurno i Toma Warriora, Kerryja Kinga, Jeffa Hannemana i naravno trojac iz Iron Maiden.
RockLine: Zadnjih mjeseci bilo je dosta riječi o poziciji basista u Obituary. Ako se ne varam, Frank Watkins više nije u Obituary?
Trevor: Da. Frank je otišao u siječnju, ne želim govoriti zašto, osobno sranje, jednostavno. Terry Butler nam se pridružio u ožujku, naš je prijatelj već 25 godina! Njegova sestra je udana za Grega Galla iz Six Feet Under, koji živi pet minuta od mene, a dobri smo prijatelji oduvijek. Pitali smo Terryja bi li svirao s nama i odmah je pristao. Na zadnjih nekoliko koncerata s nama je svirao Steve DiGiorgio jer je Terry imao obveze sa Six Feet Under, i s njim se znamo već čitavu vječnost i i on nam je rado pomogao. Nadam se da će nam se Terry pridružiti stalno. Vrlo je vjerojatno da će svirati na sljedećem albumu, a budući da Six Feet Under ne nastupaju tako često, mislim da će se s Chrisom Barnesom moći dogovoriti da nam ga posudi (smijeh).
RockLine: Je li bilo išta drugačije kad je Steve svirao s vama, s obzirom na to da koristi “fretless” bas?
Trevor: Ne, ne, odsvirao je jednostavno već napisane bas linije. sa Sadus smo 1990. bili na turneji po SAD-u, dijelili smo autobus i od tada smo dobri prijatelji.
RockLine: Pripremate li već što novog materijala za sljedeći album?
Trevor: Da, nekoliko ideja već imamo.
RockLine: Hoće li biti u stilu Darkest Day?
Trevor: Da, čini mi se. Bit će “heavy” u stilu Obituary, jednostavno. Pričekaj malo… (Trevor je iz naprtnjače izvukao svoj telefon i pustio mi demo komad s gitarom i bubnjevima, s radnim naslovom Godzilla. Zvuči prokleto masno, heavy, groovy i jebeno Obituary, op.p.!)
RockLine: Dakle, vi s Donaldom napišete većinu glazbe za Obituary?
Trevor: Da, ja kod kuće, na primjer, smislim neki riff, snimim ga i pokažem Donaldu, a on na temelju toga odbubnja. Ponekad se nađemo, zapalimo i “jammamo”. Kad dobijemo ideju, snimimo je, a John dobije zadatak da na nju napiše tekst (smijeh).
RockLine: Kakav bi bio pozdrav za kraj vašim slovenskim fanovima, nedavno ste naime svirali na Metalcampu u Tolminu?
Trevor: Imajte Metalcamp bliže zračnoj luci (grohot). Vozili smo se čitavu vječnost. Inače je tamo prekrasno, voda je bila prokleto hladna. Kad sam sjedio uz rijeku, bilo je hladno, a kad sam ustao, bilo je vraški vruće. Ludilo!
Fotografije: Nina Grad
Galerija slika
