Izvođač: Thinking Plague
Izdavačka kuća: Cuneiform
Izdanje: 2003
Trajanje: 55:16
Ocjena: 4.4/5
Pilanje distorziranih gitara! Cvileći muški vokali! Tutnjava bas-bubnjeva! Velika testosteronska jaja! Rock’n’roll … o kakvom danas neće biti riječi. Upravo suprotno, iako velika jaja i dalje ostaju. U opoziciji takvom valu bendova, koji se dogodio u prošlom stoljeću, razvio se posve samosvojan žanr – RIO, odnosno rock in opposition, rock koji nije slijedio uobičajene smjernice i postavu od dvije gitare, bubnjeva i vokala. Istraživao je kompleksnije, zanimljivije i još neotkrivene dimenzije rock glazbe, slično kao progresivni rock (RIO se zapravo uvrštava kao podžanr progresivnog rocka). Po domaće bismo ga tako mogli nazvati rockerskim avangardom. Taj se rodio u Europi, a najveći pokretač bio je vjerojatno Henry Cow, koji je zajedno s bendovima poput Univers Zero i Samla Mammas Manna proširio popularnost po Europi. Sijač avant-rocka po Americi bio je zasigurno Frank Zappa, koji je pripremio teren za neke kasnije uspješne avant-rock sastave, preciznije za Thinking Plague.
Thinking Plague na prvi pogled djeluje kao još jedan od mnogih eklektičnih bendova koji miješaju rock, jazz i modernu klasičnu glazbu. To je velika zabluda i Thinking Plague zasigurno nisu samo “još jedni”. Amerikanci se zatječu u čudaštvu i kompleksnosti najzabačenijih elemenata spomenutih glazbenih žanrova, koje s nevjerojatnim osjećajem za simfoničnost i estetiku spajaju u najnemoguće melodijske strukture. Uz zastrašujuće lijep vokal Deborah Perry, koji na trenutke nadmašuje sve fantomske opere, uvjeti avant-rocka su ispunjeni. Na posljednjem albumu “A History of Madness” Thinking Plague pokušali su s još većom eksperimentalnošću nego ikad prije. Predzadnji album “In Extremis” osigurao im je mjesto među grobovima progresivnih rockera, tako da je “A History of Madness” bio idealna prilika za dodatan inovacijski podvig.
“A History of Madness” je album višestrukih slušanja. Ne u smislu da ćemo nakon prvog vrtnje postati ovisni pa ga vrtjeti i vrtjeti u nedogled, nego ćemo se nedogledu približavati kako bismo album razumjeli, shvatili sve skrivene instrumentalne i lirske nagovještaje te ga naposljetku i zavoljeli. Album je puno manje podložan rockerskom smjeru i odlazi u potpunu neovisnost od popularnih prog-rockerskih zahvata, no u tim najsamosvojnijim skladbama malo razočara. I dalje najviše oduševljava skladbama kojima kroz žile teče progresivni rock, pa makar on bio još toliko u opoziciji klišejiziranim rock’n’roll smjernicama. Njih naime krasi nevjerojatna izvornost solo dionica Mika Johnsona, koje su u skladu s glazbom neobične, posve drugačije od klasičnih rock solaža, no ipak nevjerojatno melodične, iako bismo ih na trenutke mogli označiti kao anti-melodične – u smislu onih Frippovih iz King Crimson. Osobni favorit je zasigurno “Lux Lucet”, ponajprije zbog nevjerojatno satkanih melodija najrazličitijih instrumenata i vokala; vrlo je domišljato iskorištena osobito klasična gitara, koja ne služi zbog primjesa folk elemenata, kako je to kod takve glazbe uobičajeno, nego služi kao svojevrsni organski pratitelj vokala, progresivni ritmički element koji drži i vodi zapetljane vremenske nepravilnosti.
Uz instrumentalnu genijalnost tu je i izrazito privlačan lirski koncept albuma. Priča se odvija u Francuskoj 10. stoljeća, a protagonisti su članovi katoličke sekte koji su vjerovali u svoju istinu i slijedili ideje koje nisu bile po guštu Crkvi. Tekstovi govore o samoj sekti, njezinu uništenju, o smrti te o životu nakon nje. Perryjin vokal pruža slušatelju ruku, prati ga i prima u svijet koji Thinking Plague grade svojom atonalnom glazbom; zato je i toliko lakše uživjeti se u svijest protagonista.
“A History of Madness” je svojevrsno remek-djelo koje zadovoljava sve kriterije glazbenog umjetničkog djela – štoviše, riječ je o izdanju koje je umjetnički dotjerano iz svih kutova. Literarna i glazbena dovršenost i korelacija promišljene su od glave do repa, služe jedna drugoj za dodatni doživljaj, a istovremeno žive na ravnopravnoj razini, čime i pojedinačno djeluju jedinstveno. Thinking Plague nažalost od 2004. nisu izdali ništa novo i ako je ovo njihovo posljednje studijsko djelo, zasigurno predstavlja vrhunski oproštaj.
Postava
Mike Johnson – gitare i kompozicije
Deborah Perry – vokal
Mark Harris – saksofoni, flauta, klarinet
Matt Mitchell – klavijature
Dave Willey – bas-gitara, harmonika
David Shamrock – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
Kent McLagen – kontrabas
Jean Harrison – violina
Ron Miles – truba
Dave Kerman – udaraljke
Leslie Jordan – glas
Mark McCoin – “sampleovi” i obrada
Produkcija
Mike Johnson i Mark McCoin
Popis skladbi
1. Blown Apart (8:35)
2. Consolamentum (4:02)
3. Rapture of the Deep (5:59)
4. Gúdamy le Máyagot (An Phocainn Theard… (2:54)
5. Marching as to War, No. 1 performed by Thinking Plague / Ladies Senior Piano Crusade (1:22)
6. Our -Way of Life- and -War on Terra (5:23)
7. Marching, No. 2 (0:41)
8. Least Aether for Saxophone & Le Gouffre (8:52)
9. The Underground Stream (6:02)
10. Marching, No. 3 (0:47)
11. Lux Lucet (9:36)
12. Marching, No. 4 – Reverie for the Children (1:00)
