Welcome To My DNA
Izvođač: Blackfield
Izdavač: K-Scope Records
Izdanje: 2011
Trajanje: 39:35
Ocjena: 3.5/5
Internacionalni projekt izraelskog glazbenika Aviva Geffena i šefa Porcupine Treea te glazbenog čudotvorca Stevena Wilsona, koji se do danas dobro učvrstio na međunarodnoj sceni, nakon četiri godine čekanja od izlaska prethodnog albuma (“Blackfield II”) konačno je našao dovoljno vremena da posluži novim izdanjem.
Bez obzira na to što je Steven Wilson u međuvremenu izdao dva nova albuma s Porcupine Tree, odradio iscrpne turneje, posvetio se remasteriranju nekih kultnih albuma koji su zauvijek oblikovali i skrojili razvoj progresivnog rocka početkom sedamdesetih, a među ostalim mu je zamalo uspjelo i ujediniti klasičnu postavu King Crimson, što je otprilike jednako vjerojatno kao bezgrešno začeće, njegov kolega Aviv pomno je zapisivao i bilježio nove ideje koje bi mogao iskoristiti za novu Blackfield ploču.
Album naslovljen “Welcome To My DNA” nastavak je zvučno-stilskih karakteristika oba prethodnika. Budući da je ovo treći album po redu, njegova originalnost danas više ne može iznenaditi tako ugodno kao što je to bio slučaj s prethodnicima, ali njegova kvalitetna slika ipak ni u čemu ne zaostaje za dvojicom starije braće.
Obojica glazbenika i dalje se drže provjerene formule. Aviv je donio glavninu ideja, zapravo je gotovo glavni skladatelj cijelog albuma. Budući da je očito oduvijek bio veliki obožavatelj Porcupine Treea i da skladbe Blackfielda posljedično ne znače veliki odmak od Porcupine Tree “skladbica” tipa Lazarus ili Shemovedon, ovaj je put Wilsonu sasvim bila dovoljna uloga završnog korektora, neke vrste revizora, da učinkovito doda svoju kreativnu prstohvat. Glavnina Geffenovih skladbi izvorno je čak pisana na hebrejskom, pa naknadno prekodirana na engleski.
Blackfield ostaju mračan, crni melankolično pop izdanak Porcupine Treea, okrnjen na kompaktnost melodično zarazne veze strofa-refren. Da. Već smo utvrdili da se stvar mjestimice približava pop glazbi i da je poneka skladba u aranžmanu kao stvorena za često vrtnju na radijskim valovima.
Indie zvuk organski, toplo zvučećih “jangle” gitara rustikalnog izgleda i “beatlesovskog” podrijetla i ovaj put u akustičnoj ili poluakustičnoj maniri prožima album. Njega i dalje marljivo obavija majstorsko doziranje Wilsonovih “soundscapesa” poput prekrivača, nešto što je Steven preuzeo od pionirstva prvih albuma King Crimson i već davno profinjeno uključio u najfascinantnija djela Porcupine Treea.
Materijal na “Welcome To My DNA” raznolik je, motivski razigran, pa je album stoga vrlo protočan i dinamičan u nizanju vibrantnih kontrasta mnogostrukih raspoloženja, što znači da je četverogodišnja stanka bila više nego dobrodošla za skupljanje ideja i biranje najboljih među njima. Posebno iznenađuje teža slika skladbe poput Blood, koja u nadiskrotiranom rifu zamirisi gotovo metalski, naravno ostajući u okvirima Blackfieldove poruke. Opet su tu apsolutno mirni baladni odmaci odrađeni u ugodnoj akustičnoj maniri, poput Far Away, ili na jednostavnoj pratnji klavira utemeljena Dissolving With The Night . Cijelo vrijeme beskrajno slušljivo i zarazno. Naravno, moraš biti ljubitelj melankolije. I bez brige. Bez obzira na to što je podrijetlo Blackfielda internacionalno, cijela stvar zvuči u maniri tipične melankolije Britanskog otočja. Melankolija dakle djeluje uistinu, stvarno dira slušatelja i tu nema ni mrvice prisile. Atmosfera “Welcome To My DNA” tako će i dalje biti skrojena po mjeri ljubitelja raspoloženja, koje niže očinstvo Porcupine Treea. Skladba Zigota je trenutak albuma, u aranžiranju zanimljivija kad je riječ o upotrebi zvučnih paleta koje okružuju vokalni duet, a tu je lakše povući neke paralele s onim što rade Porcupine Tree. No kao rečeno. Blackfield je zbog snažne ovisnosti o završnom peglanju aranžmana budnog oka Stevena Wilsona i Geffenove opsesije Porcupine Treeom, naprosto dijete Porcupine Treea! Srećom s jasno utjelovljenom prepoznatljivošću, koja na Porcupine Tree tu i tamo samo načas podsjeti.
U kvalitativnom smislu, što se glazbe tiče, novom albumu Blackifled nema se što zamjeriti. Opremljen je cjepidlačkom retorikom bogatog popunjavanja zvučne slike. Topao i aktivan zvuk ritam sekcije, većinom organski zvučeća pratnja gitara te za uho iznimno ugodne vokalne melodije koje oba vokalista u duetima izuzetno sretno sooblikuju. Kad se udruže u duetima, naprosto je fascinantno koliko prostora ispune tako stvorenim harmonijama. Jedini minus ovog albuma je poetski moment skladbe Go To Hell, koja svojom bizarnom glupošću deklasira skladbu do te mjere, kad je usporedimo s ostalim materijalom, da bi njezino uključivanje na sedmu ili osmu poziciju popisa skladbi na albumu bilo primjerenije, ili pak kao dodatak u obliku bonus skladbe na albumu (ako glazbenici već inzistiraju da mora ostati na albumu). Beskrajno ponavljanje kombinacije stihova: “Fuck you all, Fuck you, I don’t care,…” djeluje doista površno i nedostojno visoke kvalitativne razine ostalih djela, koja su opremljena do savršenstva.
“Welcome To My DNA” zadržava sve glazbene polazišne točke kojima je projekt osvojio srca fanova Porcupine Treea i svih koji se palite na melankoliju plasiranu na jedinstven način. Bez trunke disonantnog škripanja. Možemo govoriti o alternativnoj rock glazbi koja nosi jasno izraženu pop šminku, a istodobno neprestano odjevenu u crninu neizbježnog dolaska sudnjeg dana. Zarazno, opet u svemu dovršeno i ono ne najmanje važno. Opet u svemu drugačije. Najviše što zdravi glazbeni artizam visokog intelekta može ponuditi glazbenim konzumentima.
JOŠ samo ovo. Naslovnicu novog albuma Blackfield, koju je oblikovao Carl Glover, prvotno je bila namijenjena albumu Marillion “Somewhere Else”, koji je izašao 2007. godine.
Postava
Steven Wilson – vokal, gitara, klavijature
Aviv Geffen – vokal, gitara, klavijature
Eran Mitelman – klavir, klavijature
Seffy Efrat – bas gitara, prateći vokal
Tomer Z – bubnjevi
Produkcija
Steven Wilson, Aviv Geffen & Trevor Horn
Popis skladbi
1. Glass House
2. Go to Hell
3. Rising of the Tide
4. Waving
5. Far Away
6. Dissolving with the Night
7. Blood
8. On the Plane
9. Oxygen
10. Zigota
11. DNA