Long Distance Calling

0 8

Autor: Sandi Sadar Šoba

Izvođač: Long Distance Calling
Izdavač: Superball Music
Izlazak: 2011
Trajanje: 56:05
Ocjena: 5/5

Iako su se na horizontima svijeta umotanog u postmetalne nijanse prvi znakovi novog rađanja u Njemačkoj zaiskrili već 2006., ovog je puta priča o glazbi koja si još previše rado dodaje prefikse post i pritom tim označavanjem govori bore malo o samom sadržaju, nešto drukčija. Long Distance Calling zadovoljavaju sve kriterije po kojima se instrumentalni bend može označiti kao post rock ili post metal, ali u duši ovog kvinteta zvučnih estetā ima još štošta više. Primjerice, progresivna sklonost miješanju različitih glazbenih žanrova, a u nečistoćama floydovski zasanjanog, recimo mu, metala zadiše i jazz kakvim bi ga konceptualizirali Rush i još štošta sočnije. U svijetu anemičnih glazbenih uradaka, proizvoda naše nonšalantne ništavnosti, oholosti i u sebe zaljubljene marketinške zlouporabe glazbenih ideja otvorila su se nova vrata, na kojima je užitak čvrsto povezan s glazbom koja nadilazi kratkotrajne izljeve trenutačnog zadovoljstva te može postati alat za dugotrajne procese introspekcije i duševne katarze. I upravo bi u tom smjeru valjalo predstaviti petoricu münsterskih entuzijasta Long Distance Calling i njihov nevjerojatni treći istoimeni album.

 

 

Što grupi Long Distance Calling daje mistično slatki sjaj? Možda to što s osjećajem uspijevaju jedriti po tankoj crti između melankolične sanjivosti, duboke kontemplativnosti i predivnog, životom napunjenog ritmičkog uživanja u životu. Prije dvije godine dalo se naslutiti da je idejni vir mlade postave još kako pun, a dokaz za to bila je od kritike cijenjena i jedinstveno dovršena ploča Avoid The Light. U usporedbama ih se stavlja uz bok imenima poput Porcupine Tree, Opeth, Katatonia, Rush, Dream Theater te malom moru nadarenih glazbenika. Raznolika lepeza necenzuriranih izljeva strasti i genijalnosti ne ograničava se granicama žanrovskog etiketiranja, a instrumentalije neverbalno postavljene meditacije prate samo raspoloženjske atmosfere i slikaju ih na platno kolektivne psihodelične svijesti. Rezultat je toga da je cijela ploča Long Distance Calling ukusan splet sedam skladbi, postavljenih hermetično i bez suvišnih, ali i bez nedostajućih komadića u mozaiku genijalne umjetničke savršenosti. Riječ je o artizmu, a ne zanatstvu, u što ćete se uvjeriti već na otvarajućoj skladbi Into The Black Wide Open, gdje nakon oscilirajućeg osjećaja prostranog svemira pristajete u gusto jezero zvuka natopljenog elektronikom i organskim jazzom. Nakon uvoda koji podsjeća na oratorij Massive Attacka priča se otvara u pravu plejadu gitarski podupretih eksplozija, a Long Distance Calling već od prvih taktova grade sve više stupnjevanu tenziju.

 

https://www.youtube.com/watch?v=P5212p6lR64

 

Produkcija je besprijekorna i pomno planirana, a u svakom trenutku jasno je da nema mjesta slučajnostima, nego je smjer odmotavanja svih skladbi po zapovijedima njemačke preciznosti kalibriran za postizanje maksimalnog uspjeha i slušateljskog užitka. Unatoč cjelokupnoj misaonoj podlozi ipak nismo svjedoci golog racionaliziranja lišenog topline emocija i iznenađujućih trenutaka drskosti. Svijest se uzdiže do epohe optimističnije postavljene plesne provokacije skladbom The Figrin D’an Boogie, nakon koje se osjetila zanjišu u sanjiviji imaginarij blago suzdržanog Invisible Giantsa, nakon kojeg vas iznenadi gotovo lounge osjećaj komada Timebends. Kombinacija doista ukusno umetnutih gitara, masnog basa i pernato laganih bubnjeva komplementarno se prelijeva u nježnim nijansama klavijatura, a na polovici skladbe nastupa preokret u nesluteno i malo tamnije tkivo progresivnije impulzivnosti i katarzičnog funkoidnog savršenstva atmosferičnosti. Zatim nastupa meni najdraži trenutak ploče. Skladba Arecibo nosi u sebi sve ono zbog čega se uši krvavo užare tijekom slušanja izvanrednih trenutaka organske agresivnosti u djelima izvanrednih oratorā ritma – skupine TOOL.

 

 

Long Distance Calling nadmašuju sve dosad otkrivene trenutke ugode i impresioniraju najjačim argumentima. Nakon eksplozije strasti čeka vas još jedan zloslutan trenutak sa skladbom Midleville, na kojoj vas iznenadi dosad nečuven vokal. Long Distance Calling su se u ime svog perfekcionizma već od prvog dana odlučili da radije nego kvariti slušanje prosječnim vokalima, svako toliko posegnu za nekim od gostujućih grla s popisa najželjenijih pjevača. Dosad se u toj ulozi već okušao pjevač grupe The Haunted, Peter Dolving, a na svojoj trećoj ploči Long Distance Calling uspješno su zaprosili Johna Busha, pjevača grupa Armored Saint i Anthrax. Prilično jednostavna i sirova forma prelazi obale predvidljivosti solažom kao da ju je napisao sam David Gilmour, a dinamička ravnoteža sirovosti i epske blagosti nigdje se ne lomi niti visi u zraku tako da biste u ustima osjetili onaj neugodni osjećaj prevarenosti i nasamarenosti. Završno djelo izvanredne ploče je instrumentalna katarza kozmički tajanstvenog Beyond The Void, u kojem se u odjeku spajaju i čvrsto isprepliću početak i kraj ploče. Izvanredno putovanje tako se nakon nešto manje od sata doista intenzivnog slušanja privodi kraju na način koji krasi i razlikuje estete od zanatlija.

 

https://www.youtube.com/watch?v=mow_ve3tESE

 

Long Distance Calling ponovno dokazuju svu svoju izvanrednu širinu i bogat spektar emocija zbog kojih je žanrovsko razvrstavanje nemoguće i posve nepotrebno! Svaki je trenutak savršen, a svaki udarac po instrumentima utemeljen. Između tonova i ritmike pruža se savršena emocija i sve veći osjećaj božanske ispunjenosti, zbog koje možemo samo poželjeti da ćemo uskoro biti dionici novog leta po šarenom nebu, u koje su utkani osjećaji i univerzalne riječi glazbe ispod prstiju umjetnika u grupi Long Distance Calling. Slušanje ploče koja vas ne može ostaviti ravnodušnima i hladnima svakako vam više nego toplo preporučam!

Recenzija je nastala u suradnji RockLine i Rock Hard Slovenija.

Postava

David Jordan – gitara
Janosch Rathmer – bubnjevi
Florian Füntmann – gitara
Jan Hoffmann – bas
Reimut van Bonn – ambijentalije

Gostujući glazbenici:
– John Bush – vokal na 6

Produkcija

Benjamin Schäfer & Long Distance Calling

Popis skladbi

1. Into The Black Wide Open
2. The Figrin D’an Boogie
3. Invisible Giants
4. Timebends
5. Arecibo (Long Distance Calling)
6. Middleville
7. Beyond The Void

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići