Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: No Rules
Izdavač: Front Rock Records
Izlazak: 2011
Trajanje: 36:14
Ocjena: 4/5
Treći studijski album tuzlanskih razodjevenih rock n’ rollera No Rules album je na kojem je bend svoju djelatnost usmjerio prema još većem koketiranju s retorikom bluesa. “Homesick Blues” tako djeluje intimnije, još organskije od oba studijska prethodnika, a sve više do izražaja dolazi i izvrsna instrumentalna potkovanost kvarteta, u kojoj nedvojbeno prednjači doprinos širokog arsenala gitarističkog znanja Dražena Mulaosmanovića.
Naravno, jasno naglašena i u prvom planu ostaje ustaljena forma No Rules glazbenog formata, koja se bazira na penetrantnom rock n’ roll driveu, a utjelovljuje ga povrh svega nosnim grlenim vokalom Gorana Čampare, s karakterističnom južnjačkom “desperado” konotacijom krivljenja gitarskih tonova. Primjesu zabavno mačističkog sarkazma No Rules nikako nisu zaobišli ni ovaj put. Međutim, osjeća se da je postava zrelija te novom materijalu pristupa intimnije nego ikad. Produkcija je živa, zagrljaj gitarskih riffova nosi onaj (s prethodna dva albuma naslijeđeni) erogeno hedonistički prizvuk i idealno pristaje diziluzioniranom Goranovom vokalu.
Na novom albumu otišli su dakle malo dalje i u svaku skladbu osjetnije unijeli blues notu, koja posljedično briše onaj staroselski rolling-stonesovski prizvuk kakav nose mnoge skladbe prethodna dva albuma. Mulaosmanović u takvom novouspostavljenom glazbenom okruženju uspijeva izvući još više prostora za plasman i kapitalizaciju svog širokog gitarskog arsenala. Skladba Ne okreći leđa sreći (prijevod: Ne okreći leđa sreći) nedvojbeno je s jedinstvenom, podrobno detaljiziranom implantacijom lap pedal gitare jedan od vrhunaca albuma.
Unatoč omekšavanju srca umjetnika, što je posljedica sazrijevanja s godinama, “Homesick Blues” i dalje održava trajnu bratsku vezu pupkovinom s bendovima bivšeg jugoslavenskog prostora, od slovenskih Hic Et Nunc, Res Nullius, pa do srpskih Partibrejkers ili hrvatskih Majke. No Rules u svojoj propovijedi ostaju jasno disjunktni i svoji. Ta punk rock n’ rollerska veza izdašnije je utjelovljena u izravnije urezanima Pjevajući Blues ili uvodnoj Uzmi moje srce, pa Sirovi i bijesni.
Poseban trenutak albuma je posveta Roryju Gallagheru u skladbi Preko neba, koja sažima idealnu smjesu golog rock n’ roll drivea odvezenog u sočnom bluesovskom melosu, prožetom južnjačkom melodramatikom, u koji se jedinstveno uklapa gitarska solaža s naprstkom. Čamparin vokal djeluje tako istinito da nije teško u njemu osjetiti izdašne isparine viskija. Briljantno!
Mračna i čvrstim Rhythm N’ Blues osloncem opasana Umrli su u čizmama (prijevod: Umrli su u čizmama) posebno istinito djeluje u iskrenom i izravnom prenošenju poruke. Valjajući “beat” na kojem vise spuštени i živo brundajući gitarski riffovi južnjačkog melosa idealno je oslikan krajolik u kojem Goranov vokal postiže optimalni domet same interpretacije No Rules poezije.
Da je bend ovaj put doista dao notu većoj motivsko-instrumentalnoj razgibanosti, potvrđuje instrumentalna El Pussy, u kojoj je zvuk opet sočno prožet uporabom lap pedal gitarske solaže. Ta skladba zahvalno presijeca album sa zadnjom skladbom San (uključena je čak i mandolina u pratnji), koja odstupa na albumu. Country viža u kojoj gostuje ženski vokal zbunit će i smesti puriste koji tražite rockersku srž. Toga je bio svjestan i sam bend, pa je skladbu postavio na sam kraj albuma. Djeluje više kao bonus skladba, a bez nje bi album normalno, ili čak i bolje funkcionirao.
“Homesick Blues” dakle zadržava tradicionalne zvučne znamke benda No Rules, a bend si albumom istodobno širi zvučno-izražajni prostor. Posjeduje malo sofisticiraniju i organskiju produkciju, koja ostavlja još intenzivnije osjećaje intime. Izvrsna je smjesa južnjačkog desperado mačizma potkovanog sočnom dozom briljantnog muziciranja i album kojim su u umjetničkom smislu No Rules isporučili izražajno najraznolikiji album karijere te njime postigli hrabar novi razvojni korak, zbog čega će biti zanimljivo pratiti kamo ih u budućnosti vodi njihov glazbeni put.
Postava
Goran Čampara – vokal, gitara, usna harmonika
Dražen Mulaosmanović – gitara, lap slide gitara, mandolina
Danijel Stuhli – bas gitara
Bojan Divković – bubnjevi
GOSTUJUĆA GLAZBENICA:
Biljana Pejić – vokal na skladbi br. 11
Produkcija
Dražen Mulaosmanović
Popis skladbi
1. Uzmi moje srce
2. Hladan dan
3. Ne reci da me voliš
4. Homesick Blues
5. Sirovi i bijesni
6. Ne okreći leđa sreći
7. Pjevajući Blues
8. Preko neba
9. Umrli su u ćizmama
10. El Pussy
11. San
