Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Rockhouse / Salzburg / Austrija
Datum koncerta: 19.11.2011
Broj posjetitelja: 550
Cijena ulaznice: 30,00€
Nema spavanja za Saxon. Nema spavanja ni za njihove fanove. Prošle su 32 godine od izlaska njihova prvijenca “Saxon” (1979). Ove su godine izdali svoj 19. studijski album naslovljen “Call To Arms”. Samo nekoliko dana prije službenog izlaska albuma, Saxon su se u sklopu prvog dijela europske turneje po četvrti put u karijeri zaustavili i u Sloveniji (RockLine reportaža autora Roka Klemšeta OVDJE), gdje smo se mogli uvjeriti u neuništivost i prkos ovih neukroćenih staroškolskih križara.
Drugi dio europske “Call To Arms” turneje ponudio je bendu idealnu priliku da ostvari ono što mu nije bilo suđeno u jesen 2009. Tada je zbog bolesti pjevača Biffa Byforda morao otkazati turneju na kojoj su ih trebali podržavati legendarni kanadski rock n’ roll prljavci Anvil. Dvogodišnje kašnjenje napokon je omogućilo i ostvarenje tog plana. Saxon i Anvil, oba benda s novim albumima izdanima ove godine, napokon zajedno na turneji!
Vrag će ga znati što nas uvijek tjera na koncerte Saxona. Je li to njihov gotovo biblijski simbolični prkos? Sigurno će biti nešto na tom tragu. Tijekom godina nesavitljivog kontinuiteta, lik i djelo dugovječnog benda prerastu u svojevrsnu legendu, ako ne i u mit. A dinosauri Saxon jedni su od takvih pravovjernih čuvara starosjedilačkog heavy metal zanata, koji od te svijesti ne odstupaju ni za pedalj.
Saxon su u salzburškom Rockhouseu stari znanci. Otkako bend aktivno pratim i na koncertima, od 2003. do 2011. Saxon su taj klub posjetili već i treći put (u cijeloj karijeri možda i više od tri puta). Za drugi dio “Call To Arms” turneje uza se su zadržali i klince Crimes Of Passion, koji brusi klišejski heavy metal, s mnogo mogućih paralela s praocima N.W.O.B.H.M. pokreta, kojemu dodaju nešto hard rockerske šminke. Revitalizam na pohodu. Nastup Crimes Of Passion bio je najavljen za 20.00, no dečki su na pozornicu stupili već u 19.45 i u polusatnom nastupu odmotali repertoar sastavljen od obaju studijskih albuma benda. Bend je svakako zanimljiv svima koji se identificiraju s generacijom članova benda, a ostali ništa ne gube ako ih previde i preslušaju. Mladići sviraju lijepo uigrano, a prstohvat glama u njihov scenski nastup unosi kovrčavi pjevač zvonkog glasa Dale Radcliffe. Kvintet iz Yorkshirea ugodno se za uši prošetao kroz svoj ustaljeni koncertni repertoar, uz odličnu podršku s miksete, što je rezultiralo optimalnim iskorištenjem raspoloživih 30 minuta za predstavljanje, te su pobrali srdačan pljesak dvorane u kojoj je do tog trenutka znatiželjno čekalo kojih 150 glava.
Posve drukčiju sliku dobili smo kad su pozornicu zauzeli Kanađani Anvil. Dvorana nabijena do posljednjeg kutka. Dakle, blizu 600 glava. Rockhouse je sretno odabrano mjesto. Izdužen, “cjevast”, zvuk se ne raspršuje, pa raspored komponenti zvuka na mnogim točkama dvorane djeluje optimalno. Poanta Anvila vrti se oko scenske pojave pjevača i gitarista Stevea “Lipsa” Kudlowa. Taj je odlični glazbenik tijekom karijere razvio poseban pristup zabavljanju publike. To čini neprestanim iskorištavanjem velike elastične gipkosti koju mu omogućuje grimasanje njegove mimike (otud nadimak “Lips”), posebnom vrstom crnog humora koji “Lips” ubacuje u nastupe iskričavim primjedbama što ih učinkovito “prodaje” publici, a uz sve to dolaze gitaristovo vrištanje u uštekani gitarski jack, sviranje solaža golemim dildom po gitari itd… Sve je to opravdano, jer je “Lips” provjereno jedinstven glazbenik. Odličan je gitarski solist koji ne prestaje fascinirati kombiniranjem spomenutog budalaštva i istodobnim sipanjem relativno zahtjevnih gitarskih dionica. Sve kod “Lipsa” djeluje nevjerojatno opušteno, iskreno i spontano. Svakako pak kapitalizirano gromkim muževnim vokalom kojemu ne nedostaje energije ni za šou. Anvil su podigli na noge cijeli Rockhouse, a u zraku je vladala prava rajska rock odiseja koju je bend ravnolinijski vodio i stupnjevao do koncertnog vrhunca upravo na kraju nastupa, kad su zasvirali klasik Metal On Metal. Glavnina repertoara bila je posvećena aktualnom studijskom albumu benda “FukenEh!” (2011). Anvil su svoje odlično raspoloženje okrunili fenomenalnim nastupom u kojem se njihovih grimasastih štosova ne možeš zasititi ni nagledati. Iako bi si netko možda poželio da odsviraju još koju dodatnu skladbu umjesto da “zafrkavaju” ljude, sve skupa djeluje tako učinkovito da to bendu jednostavno ne možeš zamjeriti, jer bi time oduzeo dio njegove esencijalne komponente same scenske pojave.
Saxon su najavljivali čak dvosatni nastup. E, to se nije dogodilo, iako su na pozornici stajali točno u 22.00 sata 35 minuta. Mala dvorana se u tren oka zavila u gustu maglu, da si jedva razaznavao prst pred nosom. Čelični gospodari su na pozornici, dvorana eksplodira. Rockhouse je doista bio rasprodan i nabijen do posljednjeg kutka. Na mjestu događaja ključalo je. Poslovično suzdržana austrijska publika ovaj je put dala dušu i nosila bend izvrsnom suradnjom. Pogotovo se to odnosi na skupinicu vrućih mladih obožavatelja okupljenu s desne strane, ispred gitarista Paula Quinna, koji su znali sve refrene do u detalj i tako jeli Biffu Byfordu iz ruke kad god je legendarni pjevač to poželio. Biff je lisac i zna voditi publiku i žednu preko vode. Rado prodaje fige u džepu, i to čini tako uvjerljivo da mu lako nasjedneš. Radije vjerujte što kaže striček Biff, inače će šiba pjevati!
Koncert Saxona jedinstveno je doživljaj bez obzira gledaš li ih prvi, drugi ili treći put. Ovaj put treba priznati da je smetala činjenica krađe minuta. Prvo, kao prvo, Saxon nisu svirali dva sata, nego sat i 35 minuta. Unatoč tome što su u taj vremenski okvir nagurali čak 21 komad, što je za zavidjeti za bend s tako dugim stažom, počelo je smetati to da bend obavezno između skladbi Denim And Leather, Wings Of Steel, 747 (Stranger In The Night) i Strong Arm Of The Law krade publici vrijeme tjerajući je na jednolično ponavljanje refrenskih napjeva. Čovjek kaže “okej” ako bend to napravi na jednoj točki nastupa. Ali ako to ponavlja, nije teško doći do zaključka da štedi energiju,
Setlistu Saxon tijekom turneje stalno mijenjaju. Iz večeri u večer odsviraju četiri do pet drukčijih skladbi. Za razmaženog dugogodišnjeg fana benda koji je došao čuti kakav kultni klasik koji Saxon već godinama nisu svirali, ovaj put posjet salzburškom koncertu sigurno nije bio prava adresa. Upravo su na ovom koncertu Saxon na mjesta na kojima mijenjaju repertoar za svaku koncertnu večer ubacili više novih skladbi, osobito s albuma “Call To Arms”, s kojega su odsvirali čak pet skladbi. Dvojac Rock The Nation/Battle Cry, koji također izvode na ovoj turneji, tako je zamijenio klasik The Eagle Has Landed, nadalje je “slatkiš” Rock N’ Roll Gipsy žrtvovan za novu Surviving Aganist The Odds, u setlistu se vratila i novija Attila The Hun s albuma “The Inner Sanctum” (2007). Za mlađe fanove Saxona i one rijetke kojima je posve svejedno što Saxon sviraju na pozornici, definitivno nije bilo razloga za pritužbe. Srećom su dečki nakon nekoliko godina u setlistu vratili i klasik Power And The Glory.
Zvuk odličan. Pogotovo ako si stajao na sredini dvorane. Savršen. Biff, koji se nepokolebljivo mučio pod reflektorima tako da mu je znoj tekao u mlazovima, ponovno je suvereno otplovio kroz repertoar svojim moćnim glasnicama i pokazao da ga u prkosu ne može zaustaviti ništa. Saxon su odlični na pozornici. Ne griješe. Imaju toliko rutine i kilometraže da ih ništa ne može izbaciti iz tračnica. Uz Biffa, koji zahtijeva najviše scenskog prostora za svoj performans, opasnost od potencijalnog osjećaja statičnosti koncerta Saxona poništava i nabrijani basist Nibbs Carter, koji primjerice samo u skladbi Heavy Metal Thunder svoje linije odsvira tako da uz njih kroz cijelu skladbu trzavo vrti glavom i podivljalo mlati kosom, što priziva nekadašnje nastupe legendarnog bivšeg basista Metallice Jasona Newsteda.
Saxon su ponovno u potpunosti zadovoljili veliku većinu posjetitelja. To je bila i namjera benda, jer su koncerti njegov kruh koji mu omogućuje preživljavanje. Ipak bi, unatoč gustom broju točaka, više pristajao koji klasik više nego pretjerano razvlačenje nekih klasika željeznog repertoara koje napamet mogu otpjevati i vrapci na krovu.
Tako mogu zaključiti da su Anvil tihi moralni i posve neprimjetni pobjednici koncertne večeri, jer su u svega tričetvrt sata svirke u potpunosti uvjerili svojom neukrotivom kombinacijom iskričave scenske zabave i odlične kompaktne svirke kojom je bend iskreno i nelažno rušilački začarao puni Rockhouse. Nevjerojatno je što sve može sama kombinacija troje ljudi. Da je Lips samo malo ljepši dečko, Anvil bi Saxonima sigurno ukrali šou!
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
SAXON: 1. Hammer Of The Gods 2. Heavy Metal Thunder 3. Never Surrender 4. Chasing The Bullet 5. Motorcycle Man 6. Back In ’79 7. Atilla The Hun 8. Surviving Against The Odds 9. Dallas 1 P.M. 10. Call To Arms 11. Demon Sweeney Todd 12. The Eagle Has Landed 13. 747 (Strangers In The Night) 14. When Doomsday Comes (Hybrid Theory) 15. Denim And Leather 16. Wings Of Steel —bis I.— 17. Crusader 18. Guitar solo (Doug Scarratt) 19. Power And The Glory —bis II.— 20. Strong Arm Of The Law 21. Princess Of The Night ANVIL: 1. March Of The Crabs 2. 666 3. School Love 4. Juggernaut Of Justice 5. Winged Assassins 4. On Fire 5. This is Thirteen 6. Mothra 7. Thumb Hang 8. When Hell Breaks Loose 9. White Rhino 10. Fucken Eh! 11. Metal On Metal CRIMES OF PASSION: 1. Body And Soul 2. I Think I Can Save You 3. Love Is To Die For 4. Pretty In Blood 5. Hell and Back 6. Blackened Heart 7. Blown Away 8. Accidents Happen
Galerija fotografija
