Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Soto, Jeff Scott
Izdavač: Frontiers Records
Izlazak: 2012
Trajanje: 49:35
Ocjena: 4/5
Jeff Scott Soto vraća se sa svojim petim samostalnim studijskim izdanjem »Damage Control«, kojim dokumentira svoje daljnje umjetničko-izražajno sazrijevanje. Kod Jeffa Scotta Sota u 2012. ne treba očekivati art prijelomnice. Štoviše. Nisu ni poželjne. Njegov baršunasti vokalni raspon, idealan za žanr AOR-a, s cjelokupnom slikovitom šarolikošću, prati niz izdanih albuma raznih izvođača s kojima je Jeff surađivao. No najviše je Soto, naravno, poznat po suradnji na prva dva albuma Yngwiea J. Malmsteena, članstvu u švedskom melodičnom hard rock sastavu Talisman od 1990. do raspada grupe 2007., suradnji s njemačkim Blackmoreom Axlom Rudijem Pellom te po ponudi vokalnih usluga na koncertima grupe Journey između 2006. i 2007.! Kad sve to zbrojimo, sve je jasnije da je Sota kroz karijeru većinom vuklo na teritorij stare europske celine. Za novi album pridobio je, među ostalima, i dva imena koja se ističu na popisu suradnika iz Europe, i to Jamieja Borgera (Talisman) na bubnjevima te Nallea Paehlssona (Treat, Therion) na bas-gitari. Stari prijatelj i vrlo pouzdan drug,
I vokalist portorikanskih korijena ne da se! Na novom albumu vraća se počecima svoje samostalne studijske karijere. Njegov novi album, pažljivo prožet melodičnom kompaktnošću, ali s grubljom produkcijom kojom je Soto htio istaknuti atribut živog, izravnog učinka, po melosu i vibraciji gravitira djelima koja je Soto sustvarao sa sastavom Talisman. Da. Europski, recimo radije skandinavski zvučeći melodični rock album. Unatoč beskrajnom popisu suradnika na albumu, koji u čvrstom svežnju dolaze i iz SAD-a, s najzvučnijim imenima poput Davea Menikettija (Y&T) na gitari, Mikea Vanderhulea (Y&T) na bubnjevima, Caseyja Grilla (Kamelot) na bubnjevima te Joela Hoekstre (Night Ranger) na gitari, album zadržava europski – skandinavski prizvuk!
Naravno, sve je na »Damage Control« podređeno tome da se Sotov vokalni izričaj na albumu istakne u što blistavijem mogućem izdanju. Soto, svojevrsna topla, baršunasta verzija mlađeg Tobyja Hitchcocka (Pride Of Lions, solo), samo što Soto u krvi nosi i izniman osjećaj za improvizaciju unutar soul elemenata, na novom albumu ne gubi dah, ni zalet, a kamoli udarnu snagu. Vokalist ponovno nesputano razmeće svojim slikovitim arsenalom bogatih, u kolijevku položenih karakteristika jedinstvene vokalne interpretacije i njome kraljuje u baš svakoj točki vokalnog izražavanja. Soto ponovno uspješno uvjerava na albumu svojim karizmatičnim, prepoznatljivim, čarobno profinjenim osjećajem za gradirano stupnjevanje atmosfere, koja polagano raste od strofe prema refrenu, kad ti se naglo uvuče pod kožu u zarazno pjevnim refrenskim napjevima izrađene melodije. Pogotovo kad je vodeći vokal majstorski opremljen i izdašno poduprt pratnjom vibrantne palete vokalnih harmonija, koje produbljuju dinamične kontraste uhvaćenih raspoloženja albuma. Sve su te karakteristike albuma one koje za sebe zahtijeva svaki pravi obožavatelj stasa i glasa Jeffa Scotta Sota. A pjevač i ovaj put sve to dostavlja na široko otvorenom dlanu.
Album, koji je u studiju uhvatio grabežljiv osjećaj živosti ispunjene slike zvučnog spektra, u skladbama dakle ima više-manje jasno istaknut klasični melodični trag, približen europskom glazbenom poimanju vodeće melodije. Riffovski pristup je naravno naglašen, a album pršti od bogate gitarske igre. Solaže su postavljene tako da ne kidaju kompaktnu formu u kojoj se razvijaju velike melodije anthemskog učinka, nego su smještene na način da anthemski učinak (uz usputno instrumentalno »rajcanje«) u najgorem slučaju nagrađuju.
Uz svu preijeđenu kilometražu, iskustvo i naravno urođeni talent, Soto ima tek malo prostora da mu se nešto po zlu odvije dok kuje svoj samostalni studijski album. I ovaj put je tako. Iznenađenja nema, skretanja nema, novosti nema. Samo potvrda umjetničke zrelosti još jednim prekrasnim klasično oblikovanim melodičnim rock albumom, koji pršti od zarazne kombinacije melodične udarnosti, bez izražajnih šlamparija ili servisiranja napola gotovih skladbi koje bi slušatelju krale vrijeme (i novac uložen u album). A to je sfera u kojoj je Soto u vokalnom izražavanju ujedno i najjači. I to mu je dovoljno. Nadajmo se da će lik u svojoj izvanrednoj vokalnoj formi okupiti prateći sastav i što prije krenuti na novu europsku turneju!
Postava
Jeff Scott Soto – vokal
Gary Schutt – gitara
Jorge Salan – gitara
Diego Armelin – gitara
Rodrigo Armelin – gitara
Joel Hoekstra – gitara
Emo Markov – gitara
Dave Meniketti – gitara
Peter Pac Söderström – gitara
Alex Llorens – gitara
Roger Benet – gitara
Leo Mancini – gitara
Fernando Mainer – bas-gitara
Nalle Påhlsson – bas-gitara
Henrique Baboom – bas-gitara
Fabio Ribiero – klavijature
Ulf Wahlberg – klavijature
BJ (Luis Paulo Almeida Jr) – klavijature
Edu Cominato – bubnjevi
Carlos Exposito – bubnjevi
Casey Grillo – bubnjevi
Mike Vanderhule – bubnjevi
Jamie Borger – bubnjevi
Joey Soto – bubnjevi
Popis skladbi
1. Give A Little More
2. Damage Control
3. Look Inside Your Heart
4. Die A Little
5. If I Never Let Her Go
6. Tears That I Cry
7. BonaFide
8. Krazy World
9. How To Love Again
10. AfterWorld
11. NeverEnding War
