Datum izlaska: 01.02.1974
Izdavač: EMI Records
Produkcija: Tony Visconti
Trajanje: 46:17
Žanr: glam rock
Ocjena: 7/10
Godine 1974., kad je izašao deveti studijski album legendarne engleske grupe T. Rex, s neobičnim naslovom okićen »Zinc Alloy and the Hidden Riders of Tomorrow« (s podnaslovom »A Creamed Cage in August«), glamrock manija, koju su pokrenuli upravo Marc Bolan i družina, već je bila u priličnom zalasku. Isto je vrijedilo i za Bolanove T. Rex, koji su tada polako počeli gubiti popularnost i medijsku naklonost.
Za umjetnički i komercijalni pad koji se dogodio u razdoblju nastanka »Zinc Alloy and the Hidden Riders of Tomorrow« bio je barem djelomično odgovoran sam Bolan, koji se sve više počeo miješati u rad dugogodišnjeg producenta Tonyja Viscontija, kojemu je ovaj album bio posljednja suradnja s T. Rex. Od klasične T. Rex postave tu su i dalje bili udaraljkaš Mickey Finn, Steve Currie na basu i Bill Legend, a pridružili su im se Danny Thompson na kontrabasu i B. J. Cole na steel gitari. Znatno veću ulogu u T. Rex glazbi odsad su dobile prateće pjevačice, među kojima se isticala tamnoputa Gloria Jones, koja je ubrzo postala Bolanova žena.
Na »Zinc Alloy and the Hidden Riders of Tomorrow«, koji je bio još više okrenut soulu od svog prethodnika, Bolan je s tek polovičnim uspjehom pokušao nastaviti eklektičnu mješavinu glam rocka, soula i funka koja je obilježila izvrsnog prethodnika »Tanx« (1973), no kao cjelina album je na više mjesta zvučao prilično prazno, dok je većina radova na albumu bila ispod uobičajenih T. Rex standarda. Otvaralački soul zadirkivač »Venus Loon« doduše nije bio loš domet i davao je nadu da će album biti barem približno na sličnoj kvalitativnoj razini kao prethodnik, no već u nastavku postaje kristalno jasno da to neće biti tako.
»Sound Pit« se uglavnom oslanjao na snažne ženske prateće vokalne harmonije, dok se uz slušanje Bolanova pjevanja povremeno činilo da više nije srcem uz stvar. Potpuno promašene skladbe poput »Explosive Mouth« jedva su vrijedne spomena. Na »Galaxy« je Bolan ipak uspio stvoriti prilično posrećen križanac glama i soula, gdje ponovno najviše oduševljavaju eterična ženska višeglasja. Pomalo mračni i napola autobiografski »Change« dobro odražava Bolanovo tadašnje prilično mučno i ispražnjeno emocionalno stanje.
»Nameless Wilderness« je primjer skladbe s dobrim potencijalom, koja je ipak kao cjelina, ponajviše zbog previše usiljenih vokalnih harmonija, nažalost ispala pretjerano razuglašena. S bogatim simfonijskim aranžmanima okićenim te s ukusnim ženskim napjevima prožetim »Teenage Dream«, koji je bio jedan od ne baš čestih svijetlih trenutaka ovog albuma, Bolanu je uspjelo stvoriti jednu od rijetkih T. Rex klasika koje su nastale u njegovu kasnijem stvaralačkom razdoblju. Nešto tvrđe usmjeren »Liquid Gang«, gotovo savršeni soul izljev, sadržavao je prilično zanimljivo vokalno ‘prepucavanje’ između Bolana i pjevačica.
»Carsmile Smith & the Old Gang« uz uobičajene soul trikove predvođene predivnim ženskim višeglasjima i krasnim simfonijskim aranžmanima sadrži sjajnu gitarsku solažu i spada među bolje trenutke ovog albuma. Vijenac od dvaju međusobno povezanih dijelova, »You’ve Got to Jive to Stay Alive-Spanish Midnight«, izazvao je pomiješane osjećaje, dok je »Interstellar Soul« opet bio bliži onome što je Bolan stvarao u svojim najboljim danima.
I »Painless Persuasion V. The Meathawk Immaculate« bio je dokaz da je Bolan, koji je tu oduševio jednom od svojih boljih pjevačkih izvedbi i iskričavom gitarskom solažom, još uvijek imao na zalihi nekoliko dobrih ideja. Manje je posrećeno ispao pretjerano razuglašeni »The Avengers (Superbad)«, gdje su ženska višeglasja u cjelokupnom kontekstu ispala nametljivo. U »The Leopards Featuring Gardenia and the Mighty Slug« Bolan se uz eteričnu žensku vokalnu pratnju preko nadrealističnog teksta, u kojem se miješaju znanstvena fantastika i psihodelični snovi, vraća svojim poetskim počecima iz razdoblja Tyrannosaurus Rex, što je odražavao i izuzetno dugačak naslov ovog albuma.
Izlaskom »Zinc Alloy and the Hidden Riders of Tomorrow« postalo je jasno da je Bolana počela napuštati njegova ‘stvaralačka muza’ i da se T. Rex očekuju znatno teža vremena. Album doduše nije bio bez povremenih sjajnih trenutaka u kojima je ponovno zasjala nekadašnja magija, no u usporedbi s odličnim prethodnikom »Tanx« predstavljao je prilično razočaranje. Tada je Bolan zabrazdio u tešku stvaralačku krizu, a istodobno je počeo patiti od ‘Elvisova sindroma’. Različiti oblici ovisnosti i višak kilograma gomilali su se k’o ludi, a pravog stvaralačkog nadahnuća nije bilo ni od kuda. Nije ni čudo da se uz izlazak sljedećeg albuma, posve podprosječnog »Bolan’s Zip Gun« (1975), činilo da je T. Rex otkucao posljednji sat.
Autor recenzije: Peter Podbrežnik
1. Venus Loon
2. Sound Pit
3. Explosive Mouth
4. Galaxy
5. Change
6. Nameless Wildness
7. Teenage Dream
8. Liquid Gang
9. Carsmile Smith & the Old One
10. You’ve Got to Jive to Stay Alive – Spanish Midnight
11. Interstellar Soul
12. Painless Persuasion v. the Meathawk Immaculate
13. The Avengers (Superbad)
14. The Leopards Featuring Gardenia & the Mighty Slug
T. Rex:
Marc Bolan – vokal, gitara
Mickey Finn – udaraljke
Bill Legend – bubnjevi
Steve Currie – bas gitara
Gostujući glazbenici:
Danny Thompson – kontrabas
B.J. Cole – steel gitara
Jack Green – gitara
Lonnie Jordan – klavijature
The Cosmic Choir: Big Richard, Gloria Jones, Sister Pat Hall – prateći vokal
