Lokacija: Drežnica / Športno igrišče / Slovenija
Datum: ponedjeljak, 24.06.2019
Poletje v naročju Krna je festival koji se svake godine održava u idiličnom okruženju slovenskih alpskih visočja i prostranstava, točnije na idiličnoj zaravni gdje se vrijeme zaustavlja i gdje je razasuto slikovito selo Drežnica, udaljeno svega nekoliko kilometara od Kobarida, u, kako i sam naziv festivala kaže, samom krilu našeg stjenovitog praoca i div-silnika Krna.
Tog lipanjskog ponedjeljka, dan prije državnog praznika, pod šatorsko platno natkrivenog igrališta usred Drežnice stupio je poznati slovenski kantautorski as Adi Smolar. Adi je tijekom godina postao glas naroda, zapravo vrsta glazbenika koji je stvorio (i stvara, iako posljednjih godina u većim vremenskim razmacima) izuzetno snažnu poeziju. Ona je nevjerojatno uspjela slika svakodnevnih tegoba »srednje-malog čovječuljka«, odnosno »sjenovito« živućeg »mučenika« na sunčanoj strani Alpa. Uz pronicljive metaforičke figure, šaljive dosjetke, nevjerojatno vješte rime, u kojima ne manjka samoironije ni prodorne, idejno oštroumne duhovitosti, gorka je istina inače često zamotana u bistri špas teater neiscrpnog optimizma. Zato je Adi uvijek prava adresa za koncertni posjet. A jedan takav nije se mogao preskočiti, kad je dakle došao zabavljati narod Sjeverne Primorske, točnije kobaridskog zaleđa.
Na prizorištu je veselo žuborilo, radosti i vedrine te razigrane radoznalosti nije manjkalo. Okupile su se najmanje tri generacije slušatelja, a druženje s Adijem dobilo je pečat pravog narodnog praznika. Pred ulazom u šator nalazio se stolić s tri različita samostalna albuma Adija Smolara, posljednja dva »Se počasi daleč pride« (2011) i »Prav zdaj« (2018) te albumom za školarce »Jaz ne grem v šolo« (2000). Na takvom samoposlužnom stolu nije manjkalo kutije s natpisom »Prostovoljni prispevki«, koja se također marljivo punila.
Legendarni kantautor posve je sam samcat, opasan gitarom, započeo nastup nešto poslije osam navečer. Sam početak nisam uhvatio, ali vrlo brzo našla se na set listi Zgodba o rolici papirja, koja je kao uvodni katalizator brzo ispleta iskrene veze između glazbenika i publike. Veliki magnet Adijevih posjeta nije samo izvedba njegovih autorskih skladbi, već i njegov pripovjedački dar, kojim je začinio i ovaj nastup. Iskreno, otvoreno i iskričavo pripovijedanje zgoda, uz uvode u pojedine točke, zapravo je bitan sadržaj, ne samo Adijeva zaraznog scenskog šaljivdžijstva i špas teatra, već i čimbenik koji jača samu čvrstu kantautorsku pozu i stas ovog umjetnika. Tome nema premca i jedinstven je.
Nastup je bio podijeljen u dva dijela s poduljom stankom između. Uz spomenutu rolicu, u prvom su se dijelu zaredale još Ajajaj Slovenija, Ljudje pa pravijo, Glavno da je glava cela, 20 ljubic, Jaz sem nor, Jean Claude Van Damme, Gospa natakarca. U drugom dijelu Adi je zabavljao publiku sljedećim točkama: Žejni Franc, Daleč je za naju pomlad, Zgubu, zgubu, Radi se imejte, Je treba delat, Zlo počas, Nič nisi vreden, Bog ne daj, da bi crknil TV, Tagada, Če te ena noče, te pa druga hoče, Ko sem bil mlad, sem bi trapast i u obveznom bisu još Pasji dnevi. Kao i uvijek, Adi isporučuje bit. Dotakne se svakog posjetitelja. Jednostavno. Sa svojim zaraznim karizmom, urođenim darom kojim je tijekom godina razvio izniman instinkt za plazmu prodornog, ali istinoljubivog zabavljaštva te nadasve velikom sadržajnom vrijednošću svoje snažne, jedre i porukama bogate poezije, koncert Adija Smolara događaj je koji te prodrma i probudi. Izravno, jednostavno, iskreno i u svemu prirodno. Adi tako ostaje u bogatom i šarolikom društvu snažnih slovenskih kantautora, potpuni posebnjak, jedinstven briljant i izniman dušobrižnik te narodni buditelj!
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
