Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Asia
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: year
Trajanje: 64:48
Ocjena: 4.5/5
Britanski prvaci melodičnog prog rocka Asia su se pod vodstvom legendarnog klavijaturista Geoffa Downesa i karizmatičnog pjevača/basista Johna Paynea do sredine devedesetih nekako uspjeli otresti etikete velikog stadionskog benda, koji je početkom osamdesetih dominirao tadašnjom melodičnom rock scenom i nanizao niz nezaboravnih radijskih hitova. Od velikih imena progresivnog rocka, koja su u prošlosti igrala ključnu ulogu u kreativnom procesu, tada je ostao samo još Downes, koji je na učinkovit način preuzeo uzde ove legendarne grupe. Koncertne dvorane bile su sve manje, dok su velike, otvorene arene već bile stvar prošlosti, ali to dvojcu prekaljenih glazbenih mačaka nije oduzelo hrabrost da sljedeći album Asije ne nazovu pomalo nostalgično »Arena«.
Ovaj put se u kreativnom procesu nisu mogli osloniti na usluge metalske gitarističke senzacije Ala Pitrellija (ex-Alice Cooper, Savatage, Megadeth), ali su zato uspjeli privući čak tri sjajna gitarista: legendarnog Amerikanca Elliotta Randalla, britanskog Pakistanca Aziza Ibrahima te Japanca Hoteia Tomayasuja. Bubnjaru Mikeu Sturgisu se na udaraljkama pridružio Portugalac Luis Jardim, koji je na albumu odigrao jednu od ključnih uloga kad je riječ o važnom zvukovnom osvježenju kojim je obilježena »Arena«. Jardim je inače najpoznatiji po suradnji s legendarnim pjevačem i producentom Trevorom Hornom (ex-Buggles, Yes, Art of Noise). Zgodna družina glazbenika iz različitih krajeva svijeta odlično se uklopila u novu zvukovnu orijentaciju kojom su u mnogočemu prekinuli s nasljeđem albuma »Aqua« (1992) i »Aria« (1994), koji su još u mnogočemu bili mostovi iz osamdesetih u devedesete.
Stilsko osvježenje infuzijom elemenata world music glazbe, ponajprije na račun egzotičnih udaraljki u režiji Jardima, jasno se čuje već na uvodnom instrumentalu »Into The Arena«, gdje suzvučje akustične i električne gitare uz pratnju simfonijskih zavjesa skladno stvara prvorazrednu intimnu atmosferu. Prog rock sofisticiranost kraljuje i na naslovnoj skladbi, na kojoj dominiraju Payneov moćni vokal i Downesova suptilna sintetizatorska tehnika. Latinski melos na račun nježnih gitarskih pasaža okrunjen je klasičnim, melodičnim rock refrenom u dobroj staroj Asia tradiciji. Tekst se sretno uklapa u odličan omot iz ruke umjetnika Rodneya Matthewsa, koji je već oblikovao omot za album »Aqua« (1992), a proslavio se prije svega kao autor naslovnica za grupu Magnum. »Heaven« iz nepoznatih razloga u uvodnom dijelu ima takoreći prekopiran motiv iz Pink Floyd klasika »Run Like Hell«, što se ubrzo, kad upadnu dinamične gitarske linije i Payneovo odlično pjevanje, potpuno razbistri i skladba odjednom dobiva posve svojstvenu atmosferu.
Unatoč tome što na »Arena« ne manjka odličnih trenutaka, jer je cijeli album općenito kvalitetom vrlo dobro uravnotežen, nijedna kompozicija se ne može pohvaliti izrazitim hit potencijalom. Najbliže tome je izvrsni »Two Sides of the Moon«, u kojem se u tekstu poigravaju vječnim misterijem ‘tamne strane mjeseca’, što je još jedna aluzija na Pink Floyd. Riječ je o sjajnoj fuziji melodičnog rocka i proga koja preko sofisticiranih aranžmana i prepredene ritmičke dinamike dosiže vrhunac u hipnotički zarazom refrenu. Za uobičajene Asia prilike prilično kompleksan »The Day Before The War« ima posve kontrastnu, poprilično mračniju atmosferu, što se osjeti i u dramatičnim simfonijskim aranžmanima i u žestokim gitarskim pasažama u izvedbi Aziza Ibrahima. Prijelaz u akustičnu sekciju izveden je s iznimnom dozom sofisticiranosti, dok je instrumentalna sekcija prava poslastica za sve glazbene sladokusce. I ultramelodični »Never« sadrži retro prizvuk koji podsjeća na ‘stara dobra vremena’, ponajviše zahvaljujući budničkom refrenu, kakav i priliči svakoj poštenoj AOR himni. »Falling« je još jedna vrlo zanimljiva stvar jer sadrži brojne duhovito izvedene ambijentalne ukrase na sintetizatorima, dok je Payneovo pjevanje opet na vrhunskoj razini, što vrijedi i za prateće vokale. »Words« je ugodna power balada u kojoj kraljuju vrlo dobro integrirani umetci na akustičnoj gitari, koji se sjajno stapaju s osnovnom melodijom na klavijaturama i polako grade sve intenzivniju atmosferu.
»U Bring Med Down« je još jedno nešto kompleksnije postignuće koje na račun pentatonskih gitarskih ljestvica pruža uvjerljiv indijski melos, što znači da se članovi Asije opet učinkovito poigravaju elementima world music glazbe i začinjavaju ih uobičajenom melodičnom rock sofisticiranošću. »Tell Me Why« je power balada podržana grandioznim višeglasjima i višedijelnim gitarskim harmonijama, koja dokazuje da su Asia oduvijek bili majstori neutješne melankolije. »Turn It Around« ima opuštajuću atmosferu i budničku melodiju s mnogim sanjarskim sintetizatorskim teksturama u pozadini, što znači da će biti po guštu i svim dugogodišnjim sljedbenicima. Završni instrumental »Bella Nova« ima razigran ambijent, koji uspješno grade pomoću preserne melodije na račun raznovrsnih udaraljki i temperamentnih sintetizatorskih umetaka, čime se brinu za vrlo ukusan završetak ovog sjajnog albuma.
Remek-djelo »Arena«, inspirirano elementima world music glazbe, odraz je raznovrsnih ambijentalnih vrlina koje su resile Asiju u razdoblju kad je njome zapovijedao dinamični dvojac Downes-Payne. U tom ga pogledu nadilazi samo njegov nasljednik »Aura« (2001), što znači da je u svakom pogledu riječ o jednom od najboljih dosega u povijesti ove legendarne engleske grupe.
Postava
Geoff Downes – klavijature
John Payne – vokal, bas gitara, gitara
Aziz Ibrahim – gitara
Elliott Randall – gitara
Michael Sturgis – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Luis Jardim – udaraljke (skladbe 1, 2 & 4)
Hotei Tomayasu – gitara (skladba 1)
Produkcija
John Payne i Geoff Downes
Popis skladbi
1. Into The Arena (2:59)
2. Arena (5:16)
3. Heaven (5:17)
4. Two Sides Of The Moon (5:22)
5. The Day Before The War (9:08)
6. Never (5:32)
7. Falling (4:57)
8. Words (5:18)
9. U Bring Me Down (7:07)
10. Tell Me Why (5:14)
11. Turn it Around (4:28)
12. Bella Nova (3:10)
