Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Nove Jarše / Slovenija
Datum intervjua: 30.04.2012
Dandelion Children smatraju se najproduktivnijim slovenskim rock sastavom. Takva se produktivnost može mjeriti samo sa zlatnim dobom rocka, kad je rock ‘n’ roll bio mlad, vjera u njega besprijekorna, a korporacije još nisu profiterski svinjale po sceni. To je bilo ono doba ranih sedamdesetih, kad su sastavi snimali po dva albuma godišnje, a Frank Zappa i više od dva. I to takva dva koja su mogla, kao preteče, pisati povijest rocka i još danas krase vinilnu zbirku tvojih dušebrižnih mama i tata.
A Dandelion Children su upravo takvi. Pravi, stvari pristupaju srčano i s puno ljubavi, a ujedno borbeno, strastveno i bez trunke straha. Tek što krene priča o upravo izdanom albumu, oni su već mislima dva albuma naprijed. I istina je vrlo blizu. Uz to su oba već gotovo dovršena.
RockLine: Vrijeme je nemilosrdni krvnik. Prije dvije godine radili smo intervju, a sad jedva brojim vaše albume, ako se ne varam, ima ih pet, a na novom je promjena da materijal više ne producirate sami.
Jure: Zapravo nam je pomogao Damjan Lebeničnik.
Anže: Kod Damjana smo snimali bubnjeve kad još nije imao postavljen studio. Tad smo snimali za album »Stole My Bike« na posuđenim bubnjevima, a kasnije smo sve ostalo nas dvojica s Juretom naknadno napravili doma. Tada je i sam Damjan još učio tehnike snimanja. Zato ni zvuk još nije tako dotjeran. Za novi album smo prvi put radili u studiju pa je zato sve snimljeno kako treba. Album »Dandeloid« možeš smatrati albumom demo snimki, starih demo snimki, tako da je zapravo tek »Dandelion Chilren so pičke« (RockLine recenziju POGLEDAJ OVDJE, op.p.) za nas prvi album koji je u cijelosti snimljen u pravom studiju.
RockLine: Direktan, ne zalizan, ne izbrušen, pristan, masan garažni zvuk… Sve to i dalje ostaje vodilja Dandelion Children.
Jure: Pazi, vidjet ćeš kakav će biti novi album, koji snimamo kod Petra Dekleve. Tad ćeš moći prosuditi što nam trenutno paše, a što ne.
Anže: Da, obećava se potpuno luda nova priča za nas.
RockLine: Album »Dandelion Children so pičke« nudi uvid u grupu koja svira još bolje, djeluje još koherentnije, a ujedno se osjeti da ste više nego ikad prije pazili na aranžmane, domaće rečeno »na repove i glave skladbi«. Album je vrlo raznolik, pokazuje više lica iste priče, a isto tako zrelošću nadograđuje prethodne uratke.
Jure: Pa zapravo ja to ne osjećam tako. Materijal je star. Nastao je prije tri godine. Što se aranžiranja tiče, za nas to nije ništa novo, nikakva novost. Htjeli smo prenijeti element Dandelion Children koncerta u studio. Ali istina je da nam se kod snimanja ovog albuma prvi put nikamo nije žurilo. Ovaj put se za to prvi put ukazala prava prilika.
Anže: Da, upravo tako. Kad smo radili na albumu »Stole My Bike«, imali smo vrlo slabo računalo. Zato smo bubnjeve morali snimati »na gluho«. Svaku skladbu posebno.
Jure: Ah, tad između ostalog nismo znali ni to da je dobro ako dvaput snimiš istu gitaru i slično. Ovaj put smo imali vremena. Zato smo se mogli zafrkavati. U pozitivnom smislu. Isprobaš više ideja u istoj skladbi, više ritmova, više zaokreta vibracije.
RockLine: Dakle, želite reći da se Dandelion Children trenutno nalaze na točki prekretnice u viziji same glazbene i zvučne orijentacije?
Anže: Pa zapravo to stoji.
Jure: Prije dva tjedna otišao sam opet kod Damjana. Snimili smo još jedan album demo snimki. Preko tjedna smo snimili bubnjeve, idući tjedan su se već snimali basevi. Osnova je gola akustika, a onda gradimo na tome. Nova ploča bit će nova dimenzija za nas.
Anže: Da. Radi se o potpuno novom pristupu. Ja snimam gitare i basove, a da skladbe uopće ne poznajem. I materijal samo nastaje i nastaje. Mene je zapravo strah što će se dogoditi ako dođe do toga da ćemo morati izdati dva albuma odjednom. Kako ćemo se toga prihvatiti…
RockLine: To je stvar vaše unutarnje politike i samoorganizacije.
Anže: Pa ljudi te čudno gledaju kad izdaš album prije dva mjeseca, a onda tri mjeseca kasnije već govoriš o dva nova, no dobro… bit će što bude.
RockLine: Kako ste došli u kontakt s Petrom Deklevom? On je poseban glazbenik, mogu reći da je pravi »vanzemaljac« na sceni.
Anže: Zapravo smo se sreli na jednom od koncerata, svi smo već bili veselo alkoholizirani. Dobili smo novac od ŠOU Rocka za snimanje singla i videospota. Bili smo glasni i rekli: »Ne znamo što da radimo! Mi ne poznajemo nijedan »studijac«,…« Pa je odnekud pao prijedlog: »Dekleva ima neki studio. Zašto ne pitate njega?« Okej, tu ideju sam zadržao u glavi. Pa se nađemo s Damjanom na nekom koncertu na kojem su svirali Adam. Naravno, opet nije prošlo bez nekoliko vrčeva hmeljnog likera, pa sam pristupio Petru i bio je zainteresiran. Bili smo vrlo zadovoljni time kako je za nas snimio tu skladbu pa smo ga pitali bi li se angažirao i kao producent budućeg studijskog albuma. I Peter nije rekao »ne«, zato je sad ovaj album koji nastaje kod njega potpuno nova priča. Ima puno eksperimentiranja sa zvukom, detaljiranja… Mogu reći da je ludo. Tonu opreme nađeš u tom studiju…
Jure: Imam osjećaj da smo kod Dekleve obradili sve žanrove. Od Bee Gees do delta bluesa.
RockLine: Našli ste se i na Exit festivalu u Novom Sadu, što je izniman uspjeh.
Jure: Bilo je 200 prijavljenih grupa. I to ne neke »alter-drot« grupe podzemlja. Poznata imena. Došli smo u uži izbor od petnaest grupa.
Anže: A našem Petru (menadžer Peter Djokić, op.p) rekli smo da imamo dovoljno prijava na raznim natječajima, zapravo nismo ni znali kamo točno cilja tip, pa zato isprva cijelu stvar nismo ni shvatili ozbiljno.
Jure: Napokon nastup pred masom, napokon veliki špil!
Anže: Petra smo zadužili da svim ljudima koji su nas došli pratiti tijekom koncerta podijeli kutiju CD-ova. Eto, potvrđen nam je i nastup na Rock Otočcu. Napokon imamo posla preko ljeta.
RockLine: Puno radno vrijeme u pravi čas.
Jure: Prije nekoliko dana dobili smo novi videospot, koji će biti na novom albumu.
Anže Skladbu već neko vrijeme izvodimo uživo, ali još nije bila snimljena i nije još službeno izdana.
Jure: Prvo je bio Smitten – to je više pop komad, a sad imamo još i spot za skladbu Never Handled. A i ta će skladba biti na albumu koji snimamo s Petrom Deklevom.
RockLine: »Ne Maki ga«??? Nemojte reći da se ova skladba odnosi na Makija, bivšeg pjevača The Drinkers?
Jure: Odnosi se točno na njega. U njemu smo našli pravu inspiraciju.
Anže: Taj komad je tako fenomenalno glup, a on je naišao i ostavio dodatan dojam.
Jure: Taj komad je već na prethodnoj ploči i to u live verziji. »The Church theme«, bilo je od samog početka u planu, ali smo kasnije zaboravili na taj umetak. Već za live verziju to zborsko pjevanje, a sad nam se u studiju dogodilo slično. Vokale smo dodali u zadnji čas.
RockLine: Naravno, niste zaboravili na posebnu zahvalu Makiju, koju ste upisali u knjižicu albuma…
Anže: Pa i za naslov albuma i samu naslovnicu albuma također smo izrekli zahvalu.
RockLine: Pa obradimo još i tu temu. Iako je službeni PR već objavio pozadinu, ipak. Netko se jednog dana igrao po zidovima kluba Lokalpatriot u Novom mestu kemijskom olovkom…
Anže: To ti je ta mala Slovenija, gdje ti ne uspije u maloj »backstage« prostoriji bilo kojeg, makar i najmanjeg kluba, dovoljno sitno napisati nešto da se to onda ne bi saznalo u širokom radijusu okolice… Tu čarapu na zidu prvi je primijetio Peter Dekleva…
Jure: Predugo smo čekali jer se pojavio Mark…
Anže. Da. Pojavio se Mark, koji je prekrižio »so pičke« i dopisao »rules«, dakle ostalo je onda »Dandelion Children rules«, tako da nas je onda čekalo poprilično posla da smo tog Marka uklonili u foto šopu i dokopali se autentičnosti originala, koji je postao naslov našeg albuma. Da smo upotrijebili Markovu verziju, to sigurno više ne bi bio dobar naslov.
RockLine: Dobra provokacija, dobra reklama…
Anže: A znaš da se taj model koji je to napisao uopće još nije javio. Stvarno je smiješno da izbjegava honorar koji mu obećavamo za taj »cover art«.
RockLine: Pretpostavljam da Dandelion Children albume snimate sve iz prvog pokušaja.
Anže: Da. Dosad je u pravilu bilo tako.
Jure: I većina albuma »Dandelion Children so pičke«. I za ovaj album smo u pravilu zadržali sve bazične gitare, kasnije smo popravili tek poneki prijelazni dio skladbi.
Anže: Ostavili smo i kiksove u snimkama, ni sam ne znam zašto, vjerojatno zato da djelujemo što autentičnije.
RockLine: Sve to mora biti. To je elementarno. Sve više i više grupa spoznaje važnost takvog principa. I veće grupe se vraćaju osnovama tehnika snimanja u studiju.
Anže: Ali onda te nitko ne želi puštati na radiju, iako na Študentu imamo četvrti najpuštaniji album.
RockLine Na Študentu?
Jure: Da.
Anže: Eto, napokon smo i njima postali po volji.
RockLine: Navodno vas je zaprosio Dallas Records?
Anže: A mi smo odbili ponudu. Prvo je dobar osjećaj kad dobiješ poziv iz Dallasa. Onda ti pošalju ugovor, primiš ga u ruke, pažljivo pročitaš, to kod nas traje par dana ha, ha, ha,… o svemu se raspitaš i procijeniš. Procijeniš naime da ugovor za bend nije okej. Dakle, sve propadne. Ali je bio dobar osjećaj. Barem to. Osjećaj koji ti potvrđuje da si konačno nešto napravio.
RockLine: Budućnost je pač takva da će sve grupe postati svoje male firme, mala poduzeća. Za vas je utoliko važnije da imate sve niti u svojim rukama.
Anže: Mi imamo sreću da nas okružuje nekoliko stvarno dobrih prijatelja koji nam pomažu oko svega. Počevši od PR reklame, do fotografije, snimanja spotova, pa i snimanja u studiju. Mi smo jedna takva smjela ekipa, mogao bi reći sretna obitelj. A mi sve te prijatelje dobro iskorištavamo ha, ha, ha,…
RockLine: A sad kažete da već zaključujete drugi album, drugi nakon »Dandelion Children so pičke«,.. I dalje mi se čini da vas ne pratim najbolje….
Jure: Još dvije skladbe, pa Katja napravi bubnjeve i to je to. Album s Petrom Deklevom pak očekujemo zaista nestrpljivo. Zapravo jedva čekam vidjeti što je nastalo. Na taj naš uradak sam zaista ponosan. Jer je Peter Dekleva pristupio cijeloj stvari zaista s puno ljubavi. Pristupio je nama i našoj glazbi kao da je njegova. Osjetio je u nama umjetnike, umjetničke duše i otvorio nam vrata da se taj naš artizam ostvari.
RockLine: Službeno najavljujem i proglašavam da ste Dandelion Children najproduktivniji slovenski bend.
Anže: Najlakše je raditi u triju. Juretu se događa sto na sat, tu su stalno novi komadi, nove ideje…
Jure: Nas trojica se odmah svega dogovorimo. Kad će narod shvatiti da mi Dandelion Children pokušavamo sve? Na ovoj novoj ploči to će morati shvatiti kad je čuje.
RockLine: Koliko se Dekleva zapravo »igrao« naknadno s vašim materijalom?
Jure: Ja sam pripremio gole akustične okvire skladbi u akustici, onda smo čekali da Katja odsvira bubnjeve, slijedio je bas, pa gitara, gdje je Peter utjecao da promijenimo poneku sitnicu.
Anže: Što se tiče Petra, on je odsvirao nekoliko činela, pa otpjevao prateće vokale.
Jure: A bit će i nekoliko gostiju, recimo basist od Livije je na pedal steelima, vokale na jednoj skladbi otpjeva i Severa Gjurin, Zdava na tablama, Rajko Bajt doprinosi vokale u pozadini na jednoj od triju skladbi.
Galerija slika
