Kraj svijeta uvijek dođe nenajavljeno

0 8

Autor: Aleš Podbrežnik

Izvođač: Narat, Boštjan
Izdavač: Založba Pivec
Izdanje: 2012
Trajanje: 44:36
Ocjena: 4.5/5

Boštjan Narat zasigurno je posebnjak među umjetnicima slovenske kantautorske škole kod nas. Čovjek koji je nekoć svirao u grupi Sflitrom, više-manje iz zabave i eksperimenta neočekivano je suosnovao sastav Katalena, nakon što su uključeni shvatili da bi željeli ozbiljnije uživati u izazovu transformacije slovenske narodne glazbe u modernu art varijantu novih vremena.  Prije dvije godine izlazi samostalni studijski prvijenac »Strah je odveč« (RockLIne recenzija OVDJE).

»Strah je odveč« nosi snažan izražajni karakter, a Narat je njime postavio temeljni kamen koji mu u svojoj opipljivoj supstanci daje podosta polaznih točaka za nadogradnju u smislu umjetničkog sazrijevanja. Potez da na novom albumu »Konec sveta vedno pride nenapovedano« uključi gotovo cijelu pratnju glazbenika bio je nekako logičan. Ne posve očekivan čin, ali ipak vrlo poželjan.

»Konec sveta vedno pride nenapovedano« zadržava svu pronicljivost velikih izražajnih talenata osobne note (većinom osobne) Boštjana Narata, senzitivan osjećaj za oblikovanje izvrsne kombinacije pristupačne pjevnosti, koja ide ruku pod ruku s dušobrižničkom igrom riječi što istodobno potresa, a opet nasmijava, jer neprestano slijedi istinoljubivost. Narat je majstor podavanja poezije. Majstor njezine interpretacije. To je pokazao iskričavi karakter i intelekt prvijenca, a novi album tu spoznaju samo produbljuje i širi njegovu izražajnu snagu. Narat i dalje lukavo stupnjuje senzitivni karakter zadanih točaka poezije  i time gotovo suptilno savija samo raspoloženje unutar skladbi, koje tako vrlo uvjerljivo jašu na valovima do kulminacije i natrag u novi val. Primjerice »ritmično spotičuća« burleska u skladbi Dvajset let. Od prodornog izgovaranja stihova koje graniči s vikom do osjećajnog milovanja. Po uzoru na »hladno-toplo«.

Boštjan Narat nadograđuje taj  dašak propasti malog čovjeka gurnutog u nošnju križa nataknutog na vlastita leđa u vrijeme tlake koju zovemo život. Kao odraz nepoštenja društva prema poštenom. No to je odjeveno u neki svečani odsjaj suptilne prispodobe genijalnog karaktera, koji neprestano sprječava da bi izpovijed bila banalna, plitka i konzumentu trivijalno rješiva.

Daleko od toga da bi se išta do ove točke shvatilo negativno. Nikako. Samo posve realno. Prizemljeno. Upravo zato poezija ovog umjetnika tim više uvlači pod kožu u skladbi poput Režem ovinke. Skladba je prava atmosferična »srhljivka«, koja se temelji na čistom nizanju nagomilanih kolaža zvučnog krajolika. Posebno kada se nakon dramatičnog razvoja poetske izpovijedi skladba prelije u još intenzivniji izlazni »crescendo teater« prave male »srhljivke albuma«, koji u tom trenutku u raspoloženju drži melodija viole, zagrljena sporo valjajućim pokrivačem bubnjarskog udaranja, osobito šuma činela.

Mali čovjek je posebno na udaru kad shvati da pošteno može postati prava napast. To je skladba Egon.  Genijalna igra riječi, koja na iskričavo suptilnoj razini svakome otvara oči kako se danas živi u našem društvu. Kontrasti slijeda izgovaranja stihova su izvanredni. Primjerice »Steklena vrata, jeklenih obljub« – Narat zna da se milni mjehurići jednostavno ne mogu prodati »Pri enih so usta da lažejo, pri drugih so oči, da jočejo«  – nažalost prvih je uvijek odlučno manje, ali oni imaju »vago in meč«, drugi su pak ili isprana mozga, ili su spregledali, pa ih je odlučno premalo, ili su jednostavno posve otupjeli i samo još čekaju kraj ere čovječanstva, njegove bezgranične izopačenosti, koja nam je nametnuta.…. Egon je to nasankal, to je neosporno na albumu! Vjerojatno nije položio najbolju prasicu iz časopisa muških stranica i nije se vozio za volanom najžešćeg Ferrarijevog stroja neslućeno bestijalne agresije, ali je sačuvao svoju individuu. Što znači da je naposljetku pobijedio. A ostao je previđen. Majstorska izpovijed.  

Je li u »Tisti ki zna, in ona, ki ve« izpovijed ljubavnika iz ormara, dok oboje bacaju »kocke za njegovo srce«? Še jedna genijalna igra riječi. Da pronicljivosti u Naratovoj poeziji nema kraja, potvrđuje završna lukavica Romeo Julija, izdašno napunjena sarkazmom koji generira putenj višak testosterona u krvi ! Gorka melankolija preplavi album u skladbi Stari mož. Narat neprestano nosi taj obris blage melankolije, premda to nije najsretniji izraz koji bi korektno obuhvatio njegovu izpovijed. Recimo da zna biti osjećajno gorak, a ta gorčina povremeno potresno otežava narav njegove poezije, kao u skladbi Stari mož.

Ima trenutaka koji vam neće dati disati. Puna mjera sarkazma podana je u Če padeš po tleh. Zapravo je riječ o prekodiranom Egonu u novu poetsku izražajnu formu, iste bazične poruke. Jednostavno. Karikirano, u toj skladbi radi se o testu ustrajnosti pojedinca da podnese izopačenost karakternih osobina ljudi novog doba, unaprijed izgubljene bitke natjecanja s vremenom u korist zablude servirane kao »materijalni prosperitet«. Nemojte dakle pasti na tlo!  U toj skladbi pravu psihodeličnu kulisu gradi i električna gitara u pozadini, koja produbljuje sarkastični karakter skladbe.

»Zdi se« bi zbog prelijepih aranžmana za klavijature i violinu, koji zagrljuju milujući Naratov vokal, pripadala tipu šansone kojoj bi nedvojbeno rado prisluhnuo i sam presvijetli Frank Sinatra. Narat kaže da je skladbu napisao nakon što je neko vrijeme zalazio u lokal na kavicu i redovito se susretao s pogledom djevojke za drugim stolom, smještenim na suprotnom kraju lokala. U takvim situacijama muška mašta naravno radi punom parom. Nedvojbeno jedan od vrhunaca albuma. I nadam se da je cura na kraju zaista i došla na Naratov koncert.

Naslovna skladba vozi po kolosijecima otvaranja prvijenca, samo što ste odmah gurnuti u posve novo iskustvo. Narat je naoružan pratećom ekipom glazbenika. Moglo bi se reći, u dalekoj varijanti, da je naslovna skladba albuma novi Yet Another Tango, no takav sentiment nešto kasnije preuzima ljupka Jutra s latino karakterom u pratnji klavira i ritmovima. Tu se Naratu ponovno u duetu pridružuje milo šaptav i sažeto osjećajan vokal Mine Špiler (Melodrom, Laibach), koja opet ne griješi u svojoj izražajnoj volji i snazi.

Trenutak u kojem kontrast krhke suptilnosti posebno budi  u svojem čvrstom, realno prizemljenom dvonožnom stavu (koji moraš tek oljuštiti) nudi  skladba »Tistim ki ne vedo«. Stihovi otkrivaju dualnost mladog nedužnog bića, koje uči, i strah staroga, naučenoga. Kontrast između bezgrešnosti, djevičanstva, nelaganja s jedne strane i promatranja onih koji su već dresirani »da se boje svjetla«, a potiho žele učenje onih koji još mogu sanjati. Posebno godi u toj, jednoj od najboljih skladbi albuma (u poeziji i aranžmanima pratnje), izvanredan zagrljaj sintisajzera, koji ima obris starinskog melotrona i jednoglasni ukras koji bdije nad pozadinom ovako izgrađene pratnje. Hja, nema što, Nordove klavijature mogu činiti prava čuda.

Iza riječi Blaž se u slovenskom prostoru rado skriva bubnjarska funkcija. Ovaj put s Naratom nije ljubitelj eksperimenta i »gospodin svagdje« Blaž Grm, niti Blaž Soklič, ako se još netko sjeća slovenskih thrash metal veterana Game Over, koji su 2008. godine izdali jedan od najzanimljivijih eksperimentalno izazovnih albuma pod nazivom »Eclectric« (taj fascinantni instrumentalni uradak zadržao je tek nekoliko paralela s metalom – RockLine recenzija OVDJE).S Naratom je naime drugi Blaž. To je Blaž Celarec, jazzom izvježban glazbenik, i to ne skriva nijedan korak albuma »Konec sveta vedno pride nenapovedano« kad govorimo o  bubnjarskoj interpretaciji. Upravo njegov ritmički začin daje skladbama poseban karakter dinamike, zapravo »raspiruje« sam razvoj skladbi, razgibavanjem koje je plod Celarečeve istraživačke igre.  U zadanoj situaciji bubnjanje izaziva višu razinu decibela, što primjerice produbljuje srhljivi dramatični moment u teško valjajućim udarcima skladbe Režem ovinke. Jedan od takvih usmjerenih momenata albuma ocrtava  Celarečevo bubnjanje u kombinaciji s Naratovim muževnim nastupom u  Kako končati to pesem?, koju u gotovo vojničkom maršu drži koprena sigurne »propasti«. U Tistim ki ne vedo izdašno zaiskri jazzovska škola, jer Celarec nalazi ogromno prostora da se razmahne i ispuni figure u pozadini dinamično raznolikom ekspresijom, koja zasanjanom trenutku plošče, izvanrednoj suptilnoj izpovijedi te skladbe, udahnjuje poseban karakter. Ako ostanemo kod iste pjesme, ritam upotrijebljen u kitici skladbe »Tistim, ki ne vedo« imitira oglašavanje parne lokomotive,  u posve nenametljivoj suptilnoj maniri, koja crta paralele s ritmom famoznog hita Pat Metheny Group zvanog Last Train Home. Kombinacija s Celarecom pokazala se za ovaj album idealnim rješenjem.

To je to. Kad baciš jaja na pladanj. Drugačije ne ide nego da koračaš gol i bos kad se baviš kantautorstvom. Ne vrijedi baš nijedan, ma kako genijalno urezan aranžman pratnje, ako je izpovijed poezije plitka. Obrnuto funkcionira uvijek, ali ako stihovi nisu puni – opipljivi, a kamoli njihova interpretacija, ne pomaže nikakva šminka ma kako iskričave pratnje. Boštjan Narat tome majstorski prkosi. Štoviše. S »Konec sveta vedno pride nenapovedano« popeo se na još višu izražajnu razinu svoje osebujne propovijedi, čime učvršćuje svoj položaj jednog od najvidljivijih likova suvremene slovenske kantautorske scene.

Postava

Boštjan Narat – vokal, gitara

SURAĐUJUĆI GLAZBENICI:
Matevž Kolenc – aranžmani, električna gitara, bas gitara, zvončići
Polona Janežič – klavijature
Jelena Ždrale – viola, violina
Blaž Celarec – bubnjevi, udaraljke, klarinet

GOSTUJUĆA GLAZBENICA:
Mina Špiler – vokal (skladba br. 3)

Produkcija

Blaž Celarec & Matevž Kolenc

Popis skladbi

1. konec sveta vedno pride nenapovedano
2. Dvajset let
3. Jutra
4. Tistim, ki ne vedo
5. Režem ovinke
6. Egon
7. Tisti, ki zba, in ona, ki ve
8. Star mož
9. Če padeš po tleh
10. Zdi se
11. Kako končati to pesem?
12. Romeo Julija

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići