March Of Progress

0 11

Autor: Aleš Podbrežnik

Izvođač: Threshold
Izdavač: Nuclear Blast
Izdanje: 2012
Trajanje: 75:39
Ocjena: 5/5

Threshold, prvaci britanskog progresivnog metala, definitivno su posebnjaci na rock sceni. U sunčevom sustavu, u galaksiji. Svojim kultnim albumom »Wounded Land« iz 1993. godine široko su si utrli put u okruženju u kojem su definirali artističku i samoniklu posebnost glazbenog izraza. S svakim se albumom ta artistička i samosvojna izražajna strana samo produbljivala.

»March Of Progress« ukupno je deveti studijski album sastava Threshold. Čak im je pet godina trebalo da ga izbace iz sebe. Riječ je o prvom novom albumu benda nakon povratka originalnog pjevača Damiena Wilsona u sastav i prvom za novog gitarista Petea Mortena. No više nego ova zamjena u postavi, za bend je prijelomni trenutak ponajprije povratak Damiana Wilsona. Tip je naime u razdoblju službovanja u bendu, u vrijeme izlaska albuma »Wounded Land« i »Psychedelicatessen«  svojim posebnim vokalnim pristupom i posebnom bojom glasa važno suoblikovao izražajnu eklektičnost samog benda, a ljubitelji sastava sve do njegova povratka nisu posve preboljeli njegov odlazak.

Godine 2007., nakon izlaska albuma »Dead Reckoning«, bend je napustio vokalist Andrew »Mac« MacDermott. Tip je početkom prošlog kolovoza tragično preminuo zbog naglog zatajenja bubrega, koji su mu još naglije otkazali. Albumi s MacDermottom nose posebnu izražajnu težinu. S tim se pjevačem bend nije samo zadržao na sceni, nego se neprestano razvijao dalje. Nakon nešto manje uvjerljivog, ali još uvijek vrlo kvalitetnog »Subsurface« (2004.), album »Dead Reckoning« zasigurno je važio za najmračniji i najtvrđi album benda u karijeri, a MacDermott je još jednom više pokazao svojom sjajnošću i vokalnom posebnošću da je izgrađena figura i karizma sastava Threshold. Nakon tipove odluke da napusti bend, Thresholdu zapravo nije preostalo drugo rješenje nego da se za pomoć obrati Damianu Wilsonu. Oba pjevača, i MacDermott i Wilson, naime su apsolutni posebnjaci, a glazbeni duh sastava Threshold njihov je zajednički nazivnik i nikoga više među pjevačima, jer oboje imaju vrlo sličan stil, razlikuje ih samo boja glasa, budući da Wilson može dosegnuti još nešto više registre, ali nije sposoban za tako izražen razvoj agresije u srednjim registrima, što je bila posebnost MacDermotta. Oba bi se pjevača naime odlično snašla i u svakom klasično zamišljenom heavy metal ili power metal sastavu.

»March Of Progress« drukčiji je album. Drukčiji od svega snimljenog s MacDermottom, zapravo od svega što su Threshold uopće snimili do današnjeg dana. To je korak na novo polje, na novo polje novog glazbenog obzorja. Djeluje naime vrlo uravnoteženo, manje »nabijačko« od prethodnika. Threshold su i dalje zadržali svoje melankolično mračno lice, specifično lice brojnih bendova s Britanskog otočja. Nemojte me krivo shvatiti. »March Of Progress« je u svakom trenutku od glave do pete pravi Threshold album. Isto tako, u skladu s naslovom albuma, »March Of Progress« djeluje znatno »progresivnije« od prethodnika s MacDermottom na vokalu, zapravo si toliko eksperimenta Threshold u karijeri još nisu dopustili. Threshold su na »March Of Progress« uspjeli zadržati svu kompaktnost, ultramelodičnu pjevnost i izdašno su opet sve začinili elementom dramskog teatra i bombastike. Međutim, ovaj album sporije ulazi pod kožu nego što je inače obilježje prijašnjih Threshold albuma.

Raspoloženja su opet posve grabežljiva, djeluju stvarnije nego rijetko što, a svoje naravno pridonosi i izuzetno senzitivna uživljenost Wilsonove vokalne igre, koja je naprosto briljantna. Čovjek koji je u vrijeme odsutnosti iz Thresholda »službovao« u projektima Headspace, Ayreon i Star One, kroz godine je zadržao svu svoju izražajnu snagu, produbio ju zrelošću, a stihovima udahnuo hipnotičku dozu živosti i zarazne dopadljivosti.

Da je »March Of Progress« doista najprogresivniji album benda u karijeri, ne daje osjećaj pri samom otvaranju udarnom Ashes, unatoč srednjem instrumentalnom dijelu, gdje se prvi put iz korijena zabljesne uz progresivno lomljene ritmove i briljantno solistički dijalog gitare i klavijatura. Ona je izdana i kao predstavljački singl, a obilježavaju je trivijalne melodijske linije, naravno preodjevene u poznatu strukturu Threshold aranžiranja, što znači centralizirani vokal, autoritativan u melodijskom smislu, u potpuno iskorištenom registru, odjeven u masivni riffovski zid gitara, te u napjevima opremljen harmoniziranjem vokalnih linija, koje su poduprte i upotrebom vokodera. Dakle, zarazno otvaranje, što se moglo očekivati od pravovjernih »prog metalaca«. Napunjena Threshold dramatikom i traženom udarnošću, što izaziva žmarce uzduž kralježnice. U muzički ekspresivnom pogledu nastavak albuma postaje sve zanimljiviji, možemo čak upotrijebiti izraz uzbudljiv. To najavljuje znatno teatralnija Return Of The Thought Police, u kojoj prevladava tipični »thresholdovski« refrenski napjev, dok je Staring At The Sun iza nje prva prava progresivna ljepotica, koja prvi put ozbiljno upozorava da je »March Of Progress« odmak prema novoj glazbenoj dimenziji benda.

Skladbe su  od Staring At The Sun nadalje opterećene naglim motivskim preklopima, obratima tempa, a unatoč izdašnoj žetvi zavodljive melodičnosti i bombastike, više nego ikad je istaknut element nepredvidljivosti, čak do neke mjere spontanosti. Mirne dijelove, raspoloženjske dijelove, gdje do izražaja dolazi posebno Wilsonova delikatnost vokalne sofisticiranosti, nasljeđuju navale riffovske kanonade, koje posve nenametljivo i nadasve kompatibilno stvaraju nove zvučne krajolike i vode slušatelja prema novim raspoloženjima (primjerice skladba Coda). To je album koji otkrivaš dulje vrijeme. Polako odgrćeš koprene prepredenog i majstorskog stvaranja. Polako zadireš u bit. To je album koji sporije ulazi u uši, ali kad jednom »zgrabi«, zgrabi na puno. I neće htjeti van iz CD playera. To je činjenica. Ako ste barem mrvicu glazbeno shvatljivi i volite izazivati i sami sebe, vidjet ćete dokle možete doseći.

Aranžiranje i razvoj same skladbe Colophon prava je progresivna odiseja i jedna od najzanimljivijih točaka albuma »March Of Progress«, koja zbližava Threshold prvi put u karijeri čak i s prog rockerima Arena. Potonji djeluju od ploče do ploče tvrđe, novi Threshold album pak je mrvicu sofisticiraniji, uravnoteženiji, ali istodobno progresivnije začinjen.  Prvi se put u karijeri dakle nudi smislena paralela između Threshold i neo progresivaca Arena. Dakle dvaju otočkih bendova. Na račun veće razigranosti klavijaturskih aranžmana, koji draže progresivnu stranu, kao ni na jednom Threshold albumu do danas. The Hours rasterećuje težinu eksperimenta koju iza sebe ostavlja Colophon, preuzima pak izvrsna inkorporacija uzorkovanja programske petlje, koja jača bombastično raspoloženje skladbe. Riječ je o jednoj od najljepših himni albuma.

Album smiruje That’s Why We Came, gdje do punog izražaja opet dolazi Wilsonova punokrvno čulna vokalna ekspresija, koja u iztržku melodičnosti i bombastike transcendentalnog ugođaja zbog izuzetnog držanja klavijatura, koje supostoje fantastično u korelaciji s masivnim riffovskim zidom gitara, donosi na album jednu od najljepših i najsavršenijih kompozicija. Kompozicija u kojima se aspekti progresivnog i slušljivog savršeno sporazumijevaju. Završni dio albuma sa skladbama Don’t Look Down, Coda i općenito fantastičnom progresivnom epskom suitom Rubicon, dokaz je da su Threshold prešli u novu dimenziju stvaranja, jer ovdje album dodatno dobiva na eksperimentu kakvog si Threshold još nisu dopustili u karijeri. Ako je Don’t Look Down još trenutak »banalno« označen kao prog metalsko štivo, petominutni komad Coda iza njega nije samo jedan od najmračnijih trenutaka albuma, nego i skladba najnepredvidljivijeg razvoja događaja. Otvara je refren koji se prvi put ponovi tek nakon dvije minute intenzivnog prevrtanja motiva, a ti drže kompaktnost skladbe u svakoj točki.

Ako koja skladba pobjeđuje na albumu, to je Rubicon. To je doista izuzetno progresivno djelo. Simfonijski progresivna epska suita o kojoj sanja pravi prog metalski zaljubljenik. Udarna, u zvučnom spektru rasporeda samih gradivnih elemenata potpuno iskorištena, razdire je mnoštvo raspoloženja, obrata tempa, izuzetnih melodija, a ugođaj je nabijen melankolijom i mračnjaštvom! Threshold vam ovaj put neće dati disati ni časak! Preko deset minuta progresivnog raja do završetka ovog doista izuzetnog albuma.

Isplati se dokopati se količinski ograničenog izdanja, na kojem se nalazi izvrsna dodatna skladba Divinity, u kojoj bend ističe i izvrstan osjećaj za integraciju uzoraka petlji (uvod u kiticu, kitica). Melodično grabežljiv refrenski napjev izaziva čak i dvojbe o tome da bi ta skladba bila idealna za izdavanje u obliku singla. Dakle, bez obzira na krajnje teatralan završetak epom Rubicon, Divinity je nekako obvezni epilog slušanja albuma »March Of Progress«. Još jedna fantastika, dakle.

»March Of Progress« album je izveden bez greške. Savršeno. Pet godina stanke, pet godina gomilanja ideja, prozračivanje postave, povratak Damiana Wilsona u ekipu Threshold. Fantastičan novi album. Izazovan u svakom pogledu, najprogresivniji Threshold album do danas, najrazigraniji. Plejada briljantno slikovitog solističkog sviranja, naravno, u svemu suzdržana! Na svakom koraku albuma.

»March Of Progress« prekretnica je kojom se Threshold pomiču u novo razdoblje svoje stvaralačke epopeje. Pritom su zadržali sve svoje zaštitne znakove koji su ovaj bend oduvijek smještali na posebno mjesto rockerskog globusa. Zapravo je »March Of Progress« novi korak prema produbljivanju samonikle artističke posebnosti ovog izuzetnog benda s Britanskog otočja. Ni manje ni više. Toplo preporučujem ovaj album svima koji znate uživati u magiji glazbenog spajanja progresivne izazovnosti i himnično melodične izbrušenosti! Uresen izuzetnom produkcijom! »March Of Progress« jedan je od najljepših rockerskih albuma koji su izašli ove godine i u toj veličini ozbiljno izaziva i fantastični studijski derivat novih Rush.

Postava

Damian Wilson – vokal
Karl Groom – gitara
Pete Morten – gitara
Richard West – klavijature
Steve Anderson – bas-gitara
Johanne James – bubnjevi

Produkcija

Karl Groom & Threshold

Popis skladbi

01. Ashes
02. Return Of The Thought Police
03. Staring At The Sun
04. Liberty, Complacency, Dependency
05. Colophon
06. The Hours
07. That’s Why We Come
08. Don’t Look Down
09. Coda
10. The Rubicon
11. Divinity (bonus skladba)

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići