Autor: Rok Klemše
Izvođač: Testament
Izdavač: Nuclear Blast
Izlazak: year_month
Trajanje: 51:08
Ocjena: 4.5/5
Ako se ikad dogodila veća glazbena nepravda, onda je to ta da su Testament uvijek ostajali u sjeni Velike četvorke thrasha. I to unatoč tome što su svoje prve snimke (doduše još kao Legacy) objavili već 1985. i time zaplovili visoko na prvom valu thrash metala. Da su kasnijim albumima The Legacy, The New Order i Practice What You Preach stvorili najveće klasike thrash metala jasno je čak i gluhima, a još veća činjenica koja govori u prilog tome da su Testament jednostavno kraljevi thrasha jest ta da s djelovanjem nisu nikad prestali ni u turbulentnim devedesetima (s aktivnostima su na neko vrijeme stali samo kad je Chuck Billy obolio od raka). Štoviše, dok su najveća četvorka gubila na oštrini, Testament su svoj zvuk još ubrzali, brutalizirali i dodali mu čak i elemente death metala te izdali novu trojku razornih albuma – Low, Demonic i The Gathering – koji su u općoj učmalosti thrash metala ostali nepravedno previđeni.
Pisala se 2006./2007., thrash je doživljavao svoj preporod, vratile su se praktički sve postave koje su se raspale krajem osamdesetih/početkom devedesetih (Forbidden, Laaz Rockit, Sacred Reich i mnogi drugi, a na thrash vagon je naravno skočila i Metallica), a moćan studijski »come-back« Testament su najavili izvrsnim The Formation of Damnation, na koji se trebalo čekati debelih devet godina. Njegovog nasljednika srećom smo dočekali nakon samo četiri godine i pred nama je thrash ploča godine, Dark Roots of Earth!
Na njoj Testament spajaju samo najbolje, na njoj su se sudarila dva svijeta i stvorila novi, još bolji svijet. Tako savršeno Testament staroškolski thrash i agresivan, gotovo death metalski zvuk albuma iz devedesetih nikad prije nisu spojili. Dokaz je već uvodna bomba Rise Up kojom nas na krilima klasičnog The New Order feelinga provodi riff mašina Eric Peterson, koji nakon gotovo trideset godina ne pokazuje nikakvo jenjavanje ideja, a njegove gitarske linije i dalje zvuče svježe, udarno i raznoliko. Priličan dio zasluge za to nosi i produkcija Andyja Sneapa, koja udara svim silama, a neobuzdana energija podivljalog bika s albuma šprica na svakom koraku. Sneap je opet pobrinuo za fantastičan zvuk, koji je kristalno čist, gitare jasne, razgovijetne i rezuće, bubnjevi dinamični i taman dovoljno razorni, a Billyjev vokal je u prvom planu, kako i priliči poglavici plemena. Nažalost, Andy je i ovaj put zadržao svoju jedinu slabost, basovske linije Grega Christiana naime su pokopane pod moćnim zvukom gitara, što je velika šteta jer je zvuk njegova basa oduvijek (uz Petersonove riffove i Skolnickove solaže naravno) bio jasan zaštitni znak Testament. Ovaj put na površinu su nažalost isplivali samo zveket u Rise Up, kratak solistički izlet u A Day in the Death te izraženiji bas zvuk u Last Stand For Independence. To je ujedno i jedina slabost albuma Dark Roots of the Earth, jer u svim ostalim pogledima o njemu možemo govoriti samo u superlativima. Solaže Alexa Skolnicka opet su tečne, tehnički superiorne, epski duge i majstorski odsvirane, a da o melodijama i harmonijama od kojih ti se naježi koža niti ne počinjem. Skolnick dokazuje da nije bilo kakav gitarist pred čijim imenom i veća gitarska imena u stilu Waynea padaju na koljena. Jedan od ljepših primjeraka je upravo singl s ploče, Billyjev buntovnički krik Native Blood (ponovno posveta njegovim indijanskim korijenima), epska agresivna himna otpora koju potpuno ukrade fenomenalna Chuckova vokalna izvedba (no, uz nju još i Hoglanovo blast-beatanje tijekom refrena, koje na prvu možda zvuči pomalo nespretno, ali se sa svakim novim slušanjem savršeno stopi s komadom). Ljudi, Chuck Billy je prije nepunih deset godina preboljeo rak, a zvuči kao rikajući stroj koji ne ostavlja dojam da iza sebe ima već gotovo trideset godina thrasherskog vrištanja! Ovaj put vokal je doista raznolik i dinamičan, a Billy pokazuje baš sve svoje zapanjujuće sposobnosti – od thrash vokala u stilu The Legacy i Practice What You Preach, preko brutalnog growla (koji šutne u dupe tričetvrt cookie monster vokalista!) kakvog smo navikli s Demonic, pa sve do jezivo čiste i nježne izvedbe balade Cold Embrace. Da, Testament se nakon 1994. (Trail of Tears s albuma Low) opet okušavaju u baladi, o vampirskoj ljubavi, koju je Chuck Billy opisao kao nešto što bi spadalo u trilogiju Twilight. No, Chuck je s ovim potpuno promašio, uz tragično jezivu baladu, s rastućom atmosferom i genijalno mračnom slikom, vampirčići iz te blesave tinejdžerske trilogije ne bi se sjajili na suncu, nego bi na njemu izgorjeli u velikom plamenu. Gotovo osam minuta duga polubalada jedno je od boljih djela na ploči, a odlikuje je fantastično preplitanje gitarskih linija Skolnicka i Petersona, potonji hvata akustičnu gitaru, a Skolnick jezivim harmonijama iznimno vjerno opisuje neutaživu želju mlade vampirke za suncem. Koja naravno odjekne u prazno, što se ne može reći za eksplozivni Billyjev vokal, koji vrhunac doseže u izvanrednom refrenu. Ali Testament na ovom mjestu još ne završavaju s iznenađenjima, jer dvije od boljih skladbi albuma ostavljaju sasvim za kraj – sedmominutni ep Throne of Thorns, skladateljski vrhunac albuma, pun žongliranja riffovima koji oduzimaju dah između Alexa i Erica, a oni su teški i moćni poput kretanja gusjenica buldožera. Atomska urica Gene Hoglan briljantnom bubnjarskom izvedbom opet dokazuje da je jednostavno jedan od najvećih, s Testament se stopio još bolje nego na Demonic i iako je većinu materijala odbubnjao prema Ericovim uputama (otuda i blast beati u Native Blood i True American Hate, utjecaj koji je Peterson bez sumnje prenio iz svog black metal projekta Dragonlord), Hoglanov rad vrijedan je samo najveće pohvale.
Na dodatnom disku, koji je dostupan u deluxe izdanju, Testament u svoju miješalicu bacaju tri obrade kojima daju snažan Testament duh i vlastiti pečat. Odlično se snalaze naročito pothrashirani Dragon Attack (Queen) te Iron Maiden klasik Powerslave, kojem Skolnick časno dodaje nekoliko svojih zahvata. Nešto nespretnije ispada Scorpions hit Animal Magnetism, ali nas dečki posjedaju još i na prijestolje od trnja i iz rupa puštaju bijesne pse koji nas izgrizu, kao što nas izgrizu riffovi proširene verzije Throne of Thorns.
Testament je s Dark Roots of Earth uspio nevjerojatno – nadmašili su prethodnika The Formation of Damnation. Legendarni Amerikanci na novoj ploči nude samo najbolje, gitarskim majstorijama jednog od najboljih gitarskih dvojaca Skolnick/Peterson nema kraja, Chuck Billy zvuči bolje nego ikad prije, a cjelinu fenomenalno zaključuje bombastičan dvojac Hoglan-Christian. Dark Roots of Earth je ono što je promašilo praktički sve thrash bendove, a to je očuvati duh stare škole, ostati vjeran svojim (tamnim) korijenima, a istodobno zvučati svježe, uvjerljivo i moćno. Dark Roots of the Earth je bez sumnje jedan od najjačih kandidata za album godine, a bez sumnje se ove godine od thrasha ne može očekivati ništa što bi nadmašilo ovu zvijer. Kakva god veća četvorka (Dave Mustaine pak neka plače Larsu Ulrichu u naručju), pravi kraljevi thrash metala jesu i ostaju Testament!
Postava
Chuck Billy – vokal
Alex Skolnick – gitara
Eric Peterson – gitara
Greg Christian – bas
Gene Hoglan – bubnjevi
GOSTI:
Chris Adler – bubnjevi
Produkcija
Andy Sneap
Popis skladbi
1. Rise Up
2. Native Blood
3. Dark Roots of Earth
4. True American Hate
5. A Day in the Death
6. Cold Embrace
7. Man Kills Mankind
8. Throne of Thorns
9. Last Stand For Independence
10. Dragon Attack (Queen) *
11. Animal Magnetism (Scorpions) *
12. Powerslave (Iron Maiden) *
13. Throne of Thorns (proširena verzija) *
* samo CD/DVD deluxe izdanje
