Izdavač: Nuclear Blast Records
Datum izlaska: 27. 7. 2012.
Producent: Andy Sneap
Trajanje albuma: 50.48 min
Žanr: Thrash Metal
Ocjena: 9.0/10
Ako se ikad dogodila veća glazbena nepravda, onda je to ta da su Testament oduvijek ostajali u sjeni velike četvorke thrasha. I to unatoč tome što su svoje prve snimke (doduše još kao Legacy) izdali već 1985. i time zajahali visoko na prvom valu thrash metala. Da su kasnijim albumima The Legacy, The New Order i Practice What You Preach stvorili najveće klasike thrash metala jasno je i gluhima, a još veća činjenica koja govori u prilog tome da su Testament jednostavno kraljevi thrasha jest to da nikad nisu prestali djelovati ni u turbulentnim devedesetima (s aktivnostima su na neko vrijeme stali samo kad je Chuck Billy oboljeo od raka). Štoviše, kad su najveći četvorac gubili na oštrini, Testament su svoj zvuk još ubrzali, brutalizirali i dodali mu čak i elemente death metala, a izdali su i novu trojku razornih albuma – Low, Demonic i The Gathering – koji su u općoj učmalosti thrash metala ostali nepravedno previđeni.
Pisala se 2006./2007., thrash je doživljavao svoj preporod, vratile su se praktički sve postave koje su se raspale krajem osamdesetih/početkom devedesetih (Forbidden, Laaz Rockit, Sacred Reich i mnoge druge, a na thrash vagon je naravno skočila i Metallica), a moćan studijski »comeback« Testament su najavili odličnim The Formation of Damnation, na koji se moralo čekati debelih devet godina. Njegovog nasljednika srećom smo dočekali nakon samo četiri godine, a pred nama je thrash ploča godine, Dark Roots of Earth!
Na njoj Testament spajaju samo najbolje, na njoj su se sudarila dva svijeta i stvorila novi, još bolji svijet. Tako savršeno Testament staroškolski thrash i agresivan, gotovo death metalski zvuk albuma iz devedesetih nisu spojili još nikad prije. Dokaz je već uvodna bomba Rise Up, kojom nas na krilima klasičnog The New Order osjećaja povede riff mašina Eric Peterson, koji nakon skoro trideset godina ne pokazuje nikakvo jenjavanje ideja, a njegove gitarske linije i dalje zvuče svježe, udarno i raznoliko. Dosta zasluga za to nosi i produkcija Andyja Sneapa, koja udara iz sve snage, a neukroćena energija podivljalog bika šiklja s albuma na svakom koraku. Sneap je opet pobrinuo za fantastičan zvuk, koji je kristalno čist, gitare jasne, razgovijetne i rezuće, bubnjevi dinamični i taman dovoljno razorni, a Billyjev vokal je u prvom planu, kako i dolikuje poglavici plemena. Nažalost, Andy je i ovaj put zadržao svoju jedinu slabost, basovske linije Grega Christiana naime su pokopane pod moćnim zvukom gitara, što je velika šteta jer je zvuk njegova basa oduvijek (uz Petersonove rifove i Skolnickove solaže naravno) bio jasan zaštitni znak Testamenta. Ovaj put su na površinu nažalost isplivali samo štropot u Rise Up, kratak solistički izlet u A Day in the Death te izraženiji bas zvuk u Last Stand For Independence. To je ujedno i jedina slabost Dark Roots of the Earth, jer u svim ostalim pogledima o njoj možemo govoriti samo u superlativima. Solaže Alexa Skolnicka opet su tečne, tehnički superiorne, epski duge i majstorski izvedene, a o melodijama i harmonijama od kojih ti idu žmarci niti ne počinjem. Skolnick dokazuje da nije tek tako gitarist pred kojim se na spomen njegova imena i veća gitarska imena u stilu Waynea bacaju na koljena. Jedan od ljepših primjeraka je i singl ploče, Billyjev buntovnički krik Native Blood (ponovno posveta njegovim indijanskim korijenima), epska agresivna himna otpora koju potpuno ukrade fenomenalan Chuckov vokalni nastup (no, uz njega i Hoglanovo blast-beatanje tijekom refrena, koje na prvu možda zvuči pomalo nespretno, ali se sa svakim novim slušanjem savršeno stopi sa skladbom). Ljudi, Chuck Billy je prije dobrih deset godina preboljeo rak, a zvuči kao urlajući stroj koji ne ostavlja dojam da iza sebe ima već skoro trideset godina thrasherskog vrištanja! Ovaj put je vokal doista raznolik i dinamičan, a Billy pokazuje baš sve svoje zapanjujuće sposobnosti – od thrash vokala u stilu The Legacy i Practice What You Preach, preko brutalnog growla (koji šamara tričetvrt cookie monster vokalista!) kakav smo navikli s Demonic, pa sve do jezivo čiste i nježne izvedbe balade Cold Embrace. Da, Testament se nakon 1994. (Trail of Tears s albuma Low) opet okušavaju u baladi, o vampirskoj ljubavi koju je Chuck Billy opisao kao nešto što bi pripadalo u trilogiju Twilight. No, Chuck je ovim potpuno promašio, uz tragično jezivu baladu, s rastućom atmosferom i genijalno mračnom slikom, vampirčići iz te blesave tinejdžerske trilogije ne bi se blistali na suncu, nego na njemu izgorjeli u velikom plamenu. Skoro osam minuta duga polubalada jedan je od boljih dijelova ploče, a odlikuje je fantastično prepletanje gitarskih linija Skolnicka i Petersona, potonji prihvaća akustičnu gitaru, a Skolnick jezivim harmonijama izuzetno vjerno opisuje neutaživu želju mlade vampirice za suncem. Koja naravno odzvanja u prazno, što se ne može reći za eksplozivni Billyjev vokal, koji vrhunac doseže u izvanrednom refrenu. No Testament ni tu ne završavaju s iznenađenjima, jer dvije od boljih skladbi albuma ostavljaju sasvim za kraj – sedmominutni ep Throne of Thorns, skladateljski vrhunac albuma, koji je pun žongliranja dah oduzimajućim rifovima između Alexa i Erica, a oni su teški i moćni poput kretanja guseničara buldožera. Atomski urar Gene Hoglan briljantnim bubnjarskim nastupom opet dokazuje da je jednostavno jedan od najvećih, s Testament se stopio još bolje nego na Demonic, a iako je većinu materijala odbubnjao po Ericovim uputama (otud i blast beatovi u Native Blood i True American Hate, utjecaj koji je Peterson bez sumnje prenio iz svog black metal projekta Dragonlord), Hoglanov rad zaslužuje samo najveće pohvale.
Na dodatnom disku, koji je dostupan u deluxe izdanju, Testament u svoj miješalicu bacaju tri obrade kojima daju snažan Testament duh i vlastiti pečat. Odlično se snalaze prije svega pothrashirani Dragon Attack (Queen) te Iron Maiden klasik Powerslave, kojem Skolnick časno dodaje nekoliko svojih zahvata. Nešto nespretnije ispada Scorpions hit Animal Magnetism, ali nas dečki posjedaju još i na prijestolje od trnja i iz rupa puste pobješnjele pse koji nas obgrizu, kao što obgrizu rifovi proširene verzije Throne of Thorns.
Testamentima je s Dark Roots of Earth uspjelo nevjerojatno – nadmašili su prethodnika The Formation of Damnation. Legendarni Amerikanci na novoj ploči nude samo najbolje, gitarskim vragolijama jednog od najboljih gitarskih dvojaca Skolnick/Peterson nema kraja, Chuck Billy zvuči bolje nego ikad prije, a cjelinu fenomenalno zaokružuje bombastičan spoj Hoglan-Christian. Dark Roots of Earth je ono što nije uspjelo praktički nijednom thrash bendu, a to je očuvati duh stare škole, ostati vjeran svojim (tamnim) korijenima, a istodobno zvučati svježe, uvjerljivo i moćno. Dark Roots of the Earth je bez sumnje jedan od najjačih kandidata za album godine, a bez sumnje se ove godine od thrasha ne može očekivati ništa što će nadmašiti ovu zvijer. Neka su veliki četvorac (Dave Mustaine pak neka se isplače Larsu Ulrichu u naručje), pravi kraljevi thrash metala jesu i ostaju Testament!
Autor: Rok Klemše
Popis skladbi:
1. Rise Up
2. Native Blood
3. Dark Roots of Earth
4. True American Hate
5. A Day in the Death
6. Cold Embrace
7. Man Kills Mankind
8. Throne of Thorns
9. Last Stand For Independence
10. Dragon Attack (Queen) *
11. Animal Magnetism (Scorpions) *
12. Powerslave (Iron Maiden) *
13. Throne of Thorns (proširena verzija) *
* samo CD/DVD deluxe izdanje
Postava:
Chuck Billy – vokal
Alex Skolnick – gitara
Eric Peterson – gitara
Greg Christian – bas
Gene Hoglan – bubnjevi
GOSTI:
Chris Adler – bubnjevi
