Izvođač: Canyon Observer, The
Izdavač: Kapa Records
Izdanje: 2012
Trajanje: 29:06
Ocjena: 4/5
Može li uopće itko osporiti činjenicu (da, činjenicu) da su The Canyon Observer vjerojatno jedna od najboljih stvari koje su se u posljednjih par godina dogodile slovenskoj underground sceni? Vjerojatno ne. Ili ih jednostavno a) još nije poslušao ili b) je samo još jedan od onih ogorčenih sveznalica koji zapravo nema pojma i ne želi imati pojma o slovenskoj glazbenoj sceni, a za dobru glazbu gleda isključivo prema inozemstvu.
Kad je u listopadu još prilično nepoznati bend izdao svoj prvi EP, on je, pogotovo za slovenske prilike, brzo osvojio »Metelkova« scenu, a istovremeno je dobio dosta lijepih riječi i iz inozemstva (Rockline recenziju EP debija možete inače pročitati OVDJE). Prvo poglavlje biblije The Canyon Observer tako je publiku ostavilo preplašenu i mokru. Ionako ćete uskoro shvatiti da je ovo bend velikih kontradikcija, koje su to samo u svojoj tipičnoj slici – slovenskim post-metalcima naime uspijeva spojiti nespojive tematske i zvučne elemente. Ovaj put, s Chapter II: These Binds Will Set You Free, još više nego prije.
Naslovi su ponovno značajni. A možda i nisu toliko značajni koliko jednostavno (prilično) izravni. Neprestana potraga za požudom i prepuštanje boli može biti vrlo uživateljski. Mračno distorzirano ozračje zna biti toliko lijepo da zaboli. Mol je novi dur; mol donosi radost. I taj mol je neprestano prisutan – u ovoj emotivnoj glazbi, punoj ludih prepleta bijesnih sludge rifova i ambijentalnih odjeka koji podsjećaju na majstore miješanja ambijentalne glazbe s tvrdim metalom Negura Bunget, nema mjesta za sretne završetke. I s tim nema apsolutno ništa loše. Štoviše – The Canyon Observer su u tome pronašli svoj bit.
Gdje su onda one prije spomenute kontradikcije, toliko iznakažene da su izgubile ‘kontra-‘ i postale samo još stvar lijepe, prirodne, organske fuzije koja funkcionira na svim razinama? Užitak – bol, teška, zamazana distorzija – lagana, delayima prožeta ambijenta (što dočarava puno veći utjecaj post-rock elemenata nego na prvom EP-ju benda), grub vokal – erotski tekstovi (pretpostavljam, jer većinu ne razumijem)… u svakom i najmanjem preplitanju može se vidjeti uspješno spajanje naizgled, a možda i prije, nespojivih tvari, koje tako dobivaju novu, privlačniju formu. Kad kraj svijeta dočekujemo raširenih ruku.
Strogo glazbeno gledano The Canyon Observer ne nadilaze onaj (kvalitetniji) tipični post-metal zvuk: čak su i elementi sludgea i stonera vrlo uobičajeni unutar žanrovskih granica. Naravno, riječ je o vrlo ukusnom miješanju distorziranih rifova i onih efektima prožetih cleanova kojih je, po mojim mjerilima, premalo. Tu leži onaj bendov forté – u onoj drugoj gitari koja se krije u sjeni glasnijeg rifa, u onoj crvenoj niti koju ponekad počne plesti i koja se s vremenom, ako joj bend ostavi dovoljno prostora i vremena, proširi preko cijele skladbe, proguta je i stvori osjećaj višeg eksperimentiranja s nespojivim zvukovima, osjećaj da gura žanrovske granice prema redefiniranju, da prisili slušatelja na oštriji sluh; iskreno, ponavljajuće sludge rifove lako možemo pomaknuti u zvučnu pozadinu, jer su prikladniji za kulisu onomu što su The Canyon Observer ovim EP-jem počeli tako lijepo iskorištavati. Naravno da mi je posve jasno da se stoner i slična glazba temelji na takvim repetitivnim stvarima, no već su minimalni dodaci ambijentalne druge gitare nevjerojatno učinkoviti kroz aranžerske sposobnosti benda – to naravno nije nešto što bi mogao postići svatko.
Ponekad bih poželio da zaista razumijem vokal, a s druge strane stvar posve funkcionira, slušatelj je, kao kod poezije, prepušten vlastitoj interpretaciji iz naslova i glazbe, a oboje je dovoljno slikovito. Možda se upravo zato svatko lakše može poistovjetiti s glazbom – svatko si apstraktni sadržaj malo prilagodi, prilagodi onomu što mu je u danom trenutku potrebno. Upravo zato je sam uradak još veći i još bolji u očima pojedinca, u očima subjektivnog faktora svakog individuuma. Takav oblik nečistog vokala djeluje i na drugoj razini – mnogi će se sadržaju puno više posvetiti jer će htjeti odgonetnuti što Matic Babič pjeva.
Chapter II: These Binds Will Set You Free nastavlja priču koju je bend započeo debijem, a istovremeno nastavlja i sam razvoj benda. Srž bendova smisla ostaje ista, ali postoji bezbroj nijansi koje su se tijekom ove godine uvukle u njihov izražajni proces, koje su bez sumnje začinile samu glazbu, a istovremeno je učinile unikatnijom, eksperimentalnijom i – boljom.
Postava
Gašper Letonja – gitara
Matic Babič – vokal
Sašo Paljk – bubnjevi
Miloš Milošević – gitara
Nik Franko – bas gitara
Produkcija
Plueg
Popis skladbi
1. Part I: As We Surrender To Lust
2. Part II: And The Pleasure Of Pain
3. Part III: We Can Descend Into The Unknown
4. Part IV: And Drift Away
