Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Inspector Cluzo, The
Izdavač: Fuckthebassplayer Records
Izlazak: 2011
Trajanje: 33:43
Ocjena: 4.5/5
Revolucija u glazbi oduvijek je bila stvar gledišta i interpretacije, a kod gaskonjskog dvojca The inspector Cluzo nekakvu političku notu – barem u prvom redu – nije moguće odmah isticati, jer je njihov petogodišnji staž predstavljao prije svega sljedeće: eksplicitno vulgarnu prljavštinu krasnog rock’n’rolla, funkoidnu razigranost i plesnu nestašnost te koncertnu udarnost bez prave usporedbe. Manje poznata, ali ne i nevažna činjenica jest da se uporni dvojac ovdje u maniri tvrdoglavih mušketira iz zemlje Dumasova D’Artagnana dosljedno drži motoa: »Fuck the bass player!«. Nakon više od 500 koncerata diljem svijeta, više od 50 tisuća prodanih albuma i dviju zapaženih DIY ploča došlo je vrijeme za treći atipičan nastavak, koji je izvan svih usporedbi po jačini. Razlog za ovu poprilično drsku tvrdnju je jednostavan – ploča je zapakirana u izuzetno lijep stripovski paket, u kojem uz izvrsni dizajn, oštru produkciju i izravnu igru sveprisutnosti u uši bode prije svega natprosječna glazbena pismenost i ponuda krasnih slatkih dobrota.
U zavjetrini svoje studijske intime u gradiću Mont de Marsan »krivci« za instant čaroliju – debeljuškasti, ali energični gitarist i vokalist Laurent Lacrouts te mršavi bubnjarski virtuoz Methieu Jourdain privukli su na suradnju bogat izbor lokalnih funkerskih glazbenih asova, a rezultat rada je ploča The 2 Mousquetaires, koja je, zamotana u dizajnersku poslasticu tajvanskog stripovskog suzaverenika Chrisa Chaosa, proizvod s viškom vrijednosti. Gaskonjski dvojac bez dlake na jeziku progovara o gaskonjskim vrijednostima, a hiperenergičnim projektilom funka i rock’n’rolla staje u obranu tradicionalnih vrijednosti iskrenog glazbenog stvaralaštva – naravno, onog koje ima kralježnicu. A glazba je onakva kakva mora biti: prljava, razigrana i namijenjena slušanju na sav glas! Već uvodni projektil strasti na prvu loptu, skladba The 2 Mousquetaires Of Gasconha, empirijska je potvrda natprosječnosti, jer se uz masni zvuk prljavog Gibsona SG, koji ovaj put zvuči sočno funkerski, u cjelinu upliće izvanredna ritmika, udarnost, a sjajna puhačka sekcija samo je točka na i, dok prateći zborčić u prvi dio unosi besprijekoran dašak Jamesa Browna i crnačke elite glazbenika s dušom i jajima! Sami za sebe kažu da je istina najbliža usporedbi savršenog spoja Melvinsa koji su do kraja i do posljednjeg daha pokokali Marvina Gayea, no usprkos klišejiziranoj formi cjelina je kompaktna i izuzetno slušljiva! Bas-gitara čovjeku ne nedostaje, a nastavak sa skladbom Wild And Free nakon uvoda koji bi čovjek pripisao Daveu Grohlu odmah je skrojen na zlokobniji Audioslave ili R.A.T.M. način – naravno, s komercijalnijim, prljavijim, funk zahvatima! Malcom i Phil su pokretački rotor, s 17-godišnjim pedigreom muziciranja i kaljenja po raznim sastavima razvili su sebi svojstven stil, koji je oštar, profinjen, iskričav i namijenjen zabavi. Glazba ima jaja i trese temelje klasičnih koncepata, a umjesto osakaćenosti White Stripesa ovaj put vas očarava punoća kojoj ne možete zamjeriti baš ništa. Malcom se uz izvrsno gitarsko muziciranje ponosi i izvrsnim parom glasnica, jer u spektar muževnih vokala ušverca Jamiroquai suptilnost i visokofrekventne krikove koji nimalo ne sliče pjevu kastrata! Move On Up je dokaz da nešto viši vokalni registar usprkos svemu može biti muževan i testosteronski obojen. Izvrsna puhačka sekcija ne pretjeruje s uključcima, a dinamika ploče cijelo je vrijeme nalik glatkoj vožnji autocestom užitka, dok je glazba namijenjena ljubljenju, zaljubljivanju i strasti!
Suspenz postupnog ulaska instrumenata u skladbi Telefoot podsjeća na funkoidno poigravanje plesnim standardima preminulog kralja popa Michaela Jacksona, u koje su Gaskonjca udahnuli toliko funkerske duše da su gibanje, ljuljanje bokovima i trešnja iskonskih pokreta kao na tekućoj vrpci iz vaših rukava posve prirodno djelo. Granica između funka, bluesa, rocka i popa toliko je puta prijeđena da se konglomerat stapanja razvija u posve samostalnu žanrovsku igru osjetila, a generični elementi ne izazivaju alergiju i averziju na previsoke razine šećera! Why A Vulgar French Band Cannot Play Shitty English Pop Music daje retoričkom pitanju jasan, glasan i otvoren odgovor. Svim licemjernim stričevima i tetama koji glazbi zamjeraju demonsku zavodljivost, vulgarnost i opscenost dvojac upućuje samo dvije riječi: »Fuck You!«, a s podignutim srednjacima doplesali smo do polovice ploče, a da se nismo prejeli krasnih jela s jelovnika gaskonjskih neukrotivaca!
I Want To Mmm The Wife Of French President krasno je posvećenje Sarkozyjevoj supruzi Carli Bruni, koja je uz čari i debilnog muža dobila iskrenu pozornost zabavljačkog dvojca. Obojica bi je samo, mmm, obradila, po pravoj muškoj ljubavi vratila osmijeh zadovoljene žene na usne ljepotice, a slatkasti romantični petting osjetila uz slatke klavijature, koje se poigravaju standardom skladbe Whiter Shade Of Pale, koju su začarali Procol Harum, u optimističnijoj je atmosferi namijenjen udarnijem nastavku. Fuck The Bobos posvećen je svim glupavim kretenima, korporativnim marionetama, mastermindovima potrošačkog silovanja, svim panamerikanskim osvajačima vaših novčanika, a Gaskonjca još jednom ponavljaju pjevni refren: »Fuck The Bobos!«. Krasno! Nakon toga je revolucionarni revolt skladbe Power To The People utoliko razumljiviji, a probuđeni revolucionarni duh krasno se pretapa u funk’n’rollerski udarac, namijenjen aplaudiranju na sveprisutnom, već slušanom, ali nikako dosadnom kompletu rifova, kojim je nakon hvalospjeva besmrtnom inspektoru iz Pink Pantherja okrunjen funkoidnim pozivom na ustanak u crnjim nijansama. Podignutim šakama pozdrava Crnih pantera slijedi obračun s hipijima. U vremenima kad ništa nije badava, servilno nuđenje besplatnih zagrljaja je sumnjivo, kažu dečki s francuskog ruba. Kapitalističko vučenje na lažljivost starih vrijednosti zaslužuje ponovno grleno: »Fuck you«, a The Inspector Cluzo udara po notama na način kojim ste se možda zarazili kod The Living Colour, a mekšani ljubavnici kod Jamiroquaija. Sve dobro, korektno i prokleto sveprisutno tu se još ne završava! Adishatz se s revolucionarnim flautama i pozivom na očuvanje tradicionalnih vrijednosti tvrdoglavosti na gaskonjskom ulijeva u vaše srce i uši kao taman prava stanka, predah, da bi završnim činom, skladbom Que Som Cabelhs, zaključio pjevom koji čuva ponos samoniklosti. Tradicija gaskonjske upornosti i ponosa zarazno se prenosi i u uši slovenskih trubadura i trubadurki, a time je inicijacija u plemićki red satelitskih veleposlanika Gaskonje dovršena kako i dolikuje!
https://www.youtube.com/watch?v=Evr3KP7wrvg
Sve ostalo je nevažno i suvišno, dragi moji, a ako ne vjerujete, barem se malo prepustite igri mašte kojom će vas Phil i Malcom nedvojbeno zaraziti, a po imperativu glavnog gesla i sami ćete pristati uz činjenicu da gravitacija basa nije nužno ovisna samo o četiri ili pet žica dodatnih članova. The 2 Mousquetaires je ploča koja će vas odmah osvojiti i ukrasti lavovski dio vašeg srca, a time je dio čarolije ipak propušten. The Inspector Cluzo je naime sastav koji svu svoju udarnost i znanje pokazuje na koncertima, a i nakon okrnjene verzije uroka uspjeh je i treći put posve postignut. Nema sladunjavosti ni suvišnog! Nema glumljenja orgazama! Nema lažljivog revolucionarnog pretvaranja koje bi slijedilo neku tržišnu logiku i servilne vrijednosti! Dvojac sa srčanim kormilom slijedi samo svoje unutarnje impulse životnog ritma, a srčani ritam uravnotežuje, prožima i pokreće tako krasan tok misli, glazbene sočnosti, putenosti i onoga bez čega svako slušanje može biti prokleto naporno – zabave. I time dio duše usprkos godinama ostaje ukorijenjen u dječjem oduševljenju, mladenačkoj buntovnosti i idealizmu, a reumatizam gorkih srednjih godina povija se pred pozivom na ples, nakon kojeg je i sivilo ovog svijeta nešto podnošljivije.
Postava
Laurent ‘Malcom’ Lacrouts – električna i akustična gitara, vokal, klavijature
Mathieu ‘Phil’ Jourdain – bubnjevi, udaraljke, prateći vokali, klavijature
Gostujući glazbenici:
Phil ‘Feal’ le Rouzic – tenor sax
Benoit ‘Mols’ Molina – truba
Stephan Kraemer – klavijature
Jean Luc ‘Allez le Stade Montois’ Laboudigue – flauta, tamburin
Claude Laspes – gaskonjski govor
Gaston Lagrange – gaskonjski govor i šale
Produkcija
The Inspector Cluzo
Popis skladbi
- The 2 Mousquetaires Of Gasconha
- Wild And Free: The »Indignés« Song
- Move On Up
- Téléfoot
- Why Vulgar French Band Cannot Play Shitty English Pop Music?
- I Want to Mmm The Wife Of The French President
- Fuck The Bobos
- Put Your Hands Up
- Power To The People
- Fuck Free Hugs
- Adishatz
- Que Som Cabelhs
