Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Riverside
Izdavač: Inside Out Records
Izlazak: 21.01.2013
Trajanje: 50:59
Ocjena: 5/5
Riverside su jedni od rijetkih zastavonoša suvremenog progresivnog rocka i progresivnog metala koji se artistički neprestano dižu, rastu, zriju, razvijaju. Iz ploče u ploču provokativno izazivaju sami sebe i evolucijski otkrivaju sve nove i nove glazbene dimenzije, koje učinkovito uključuju u svoj samonikli progresivni artizam, da ovaj ni načas ne bi mogao podleći plitkosti trenda. Rijetke su skupine koje danas održavaju tako strogo definiranu gestu artističkog unikata jedinstvene i strogo prepoznatljive glazbene supstance kao upravo Poljaci Riverside. Poljska je oduvijek važila za područje koje je u povijesti rocka dalo nekoliko iznimnih glazbenih »čudaka«, od Czeslawa Niemena do supergrupe SBB, nadalje tu su još Collage i/ili Abraxas, ako se ograničimo samo na »progresivce«. Tu zasigurno spadaju i Riverside.
»Shrine Of New Generation Slaves« – zanimljivo je da inicijali naslova albuma tvore riječ S.O.N.G.S. – novi je mračan, adventivan album koji produbljuje i širi novu zvučno-produkcijsku podlogu skupine, koja se s albumom »Anno Domini High Definition« u tom pogledu snažno udaljila od prva tri studijska albuma i dosegnula višu razinu kvalitete. Može se reći da su Riverside, uz Stevena Wilsona (s Porcupine Tree, projektima i samostalnim albumima), te Opeth glavni ambasadori novog vala skupina koje postavljaju osnovna pravila igre razvoja progresivnog rocka u novom tisućljeću. Svojim djelima neprestano dokazuju iznimnost višeslojno gipkog pogleda kad rasprava zađe na primanje i prenošenje proizvoljne informacije beskonačnosti glazbenog univerzuma. Pojednostavljeno, to znači da Riverside svojim stvaralačkim kontinuumom u svakom trenutku dokazuju kako je moguće s lakoćom prevladati patetiku spoznaje da je u rock glazbi sve već davno rečeno.
Za razliku od »Anno Domini High Definition« novi se album intenzivnije koketira s retro progrock porivima sedamdesetih. U eksperimentalnom zvučnom pogledu nije toliko izazovan kao prethodnik, no ipak je opet toliko drukčiji da sam po sebi donosi novu zaokruženu glazbenu cjelinu u liku Riverside. Kao što je rečeno, dečki su na njemu gotovo u potpunosti odustali od eksperimentiranja sa zvučnim uzorcima i programskim petljama koje silno pristaju fantastičnom prethodniku »Anno Domini High Definition«. Novi album naime u mnogim sekcijama ovog nadasve zahtjevnog i kompleksnog izdanja otkriva snagu sudbonosne kemijske veze klasičnog dijaloga stvaranja zvučnog masiva na relaciji gitarski riff-klavijature! To je retro zvuk rock kulture sedamdesetih, koji će biti blizak i poznavateljima Uriah Heep i Deep Purple (srednji instrumentalni umetak skladbe »Escalator Shrine«, gdje ne izostaje ni divlje sviranje na moogu). Klavijature naime u aranžmanskim rješenjima često biraju klasičan zvuk hammond orgulja. To daje albumu čvrst, tvrdo zvučeći stisak, na što upozorava već uvodna »New Generation Slave«, kao i kompaktnije zvučeći, obilno zametaliziranih dijelovi albuma (skladba »Celebrity Touch«).
Ono što priču o Riverside čini tako posebnom, uz iznimnu instrumentalnu tovarišiju, vokal je Mariusza Dude. On u sebi neprestano nosi snažnu notu melankolije, potkrijepljenu osjećajem razbijene iluzije, koja uzrokuje neskriveno buntovničko potiskivanje bijesa, što generira reakcije odricanja i odbijanja. Dakle, samoizolacija pojedinca. Mariuszev vokal je čist, krhak, iznimno osjećajan, ujedno i strastven kad to od njega zahtijevaju glazbena forma i poezija, a mjestimice hladan i kao takav posljedično otuđen. Upravo ono što treba album odabranog naslova. Odlično bi pristajao u glazbeno okruženje sastava tipa (novih) Opeth ili Porcupine Tree, odabranih britanskih neoprogresivnih skupina ili grunge sastava »izštekane« inačice. Nakon što smo to primijetili, i opća je atmosfera novog Riverside albuma bliska mrачnjački atmosferičnom iztržku albuma sastava neoprogresivnog rock kova, kao što su Porcupine Tree te novijih Opeth. Ne možemo zaobići iznimnu osjećajnost i senzitivnost u iskazu Mariuszeve poezije. To je glavna i osnovna privlačnost novog Riverside albuma, koji polako raste do srca. Ta silno proživljena vokalna interpretacija stihova bit će sa svakom ponovnom rotacijom albuma u CD-playeru u vama evocirala drukčije emotivne draži i drukčiji odziv (nova i nova mentalna stanja). To će u vama burkati maštu, širiti um, postavljat ćete si mnoga pitanja, a ujedno je sva ta informacija albuma sa svojom istinoljubivošću kroz prizmu vokalne interpretacije poslužena tako profinjeno da će vas začas posrkati u svoj jedinstveni glazbeni svijet. Začas ćete se integrirati u njega.
Dozi psihodelične note ni ovaj put nema bijega. Tu su sekvence koje u većoj ili manjoj dozi generiraju transcendentalno-cerebralnu kulturu razvoja atmosfere glazbe izvođača kao što su Porcupine Tree (»The Depth Of Self-Delusion«), osobito gitarske linije komprimiranog zvuka, približene zvuku gitarskog sviranja Porcupine Tree albuma »Deadwing« iz 2005.), nadalje Pink Floyd (»Celebrity Touch«, završni dijelovi skladbe »Escalator Shrine«) ili čak Marillion (većina organskog krajolika pratnje glazbene pozadine na koju se oslanja vokalna interpretacija u jedinstvenoj skladbi »Deprived (Irretrievably Lost Imagination)«). Kao što je spomenuto, uz senzibilne vokalne linije važan generator tih domišljatosti je Piotr Grudziński sa svojim gitarskim zvukom, koji profinjeno puni raspoloživi prostor instrumentalnih sekvenci gitarskim linijama. One nose iznimnu melodijsku iztržinu, koja se temelji na uporabi tek nekoliko tonova, poduprtih izvanrednim »sustain« efektom, koji je sugenerator snažnog cerebralno psihodeličnog trenutka albuma. To je naslijeđeno načelo rješenja gitarskog sviranja, poznato iz ruku čudotvoraca Stevea Hacketta, Andrewa Latimera, Davida Gilmoura, Stevea Rotheryja i naravno već spomenutog Stevena Wilsona. Svi su oni Britanci.
To je album koji će vas oduševljavati sa svakim krugom slušanja, jer će vam sa svakim ponavljanjem dodatno ući pod kožu. Pravi je progresivni album. U uho ulazi polako. Nosi iznimnu mješavinu među gradivnim elementima zvučne slike, punokrvnu ravnotežu između melodijske zaraznosti (nju morate usvojiti i razmrsiti sami; riječ je naime o zahtjevnom albumu koji nije za svakoga) i artističke ekspozicije slijeda kompleksnog nizanja figura, koje ipak ni načas ne podliježe »fragmentaciji« razvoja događaja. Održava crvenu nit. To je album koji će vas puniti energijom i kasnije, kad ga nakon više godina uzmete s police svoje zbirke CD-ova i ponovno umetnete u CD-player, jer je već na početku jasno da će izdržati test vremena i upisati se među najvidljivija dostignuća glazbene umjetnosti svih vremena. Takvih je albuma danas malo, a lako ih je previdjeti u svoj toj agresivno poslužen gomili glazbenog balasta. Ovim su albumom Riverside još jednom nadmašili prethodnika, dosegnuli novu točku svog artističkog razvoja, majstorski prevladali izazov nove artističke kušnje i izišli iz priče kao umjetnici koji zajedno s šačicom ostalih adventivnih izvođača progresivnog svijeta diktiraju “idejno težište” progresivne rock kulture u novim vremenima i pokreću njezin razvoj. Autentičnije i prirodnije od toga naime ne ide. To je album koji će vas u besprijekorno izvornom podavanju glazbene poruke naprosto osupnuti.
Postava
Mariusz Duda – vokal, bas gitara
Piotr Grudziński – gitara
Michal Łapaj – klavijature
Piotr Kozieradzki – bubnjevi
Produkcija
Riverside
Popis skladbi
1. New Generation Slave (4:17)
2. The Depth Of Self – Delusion (7:39)
3. Celebrity Touch (6:48)
4. We Got Used To Us (4:12)
5. Feel Like Falling (5:19)
6. Deprived (Irretrievably Lost Imagination) (8:26)
7. Escalator Shrine (12:41)
8. Coda (1:39)
