Mjesto: Katedrala / Kino Šiška / Ljubljana
Datum koncerta: 14.02.2013.
Broj posjetitelja: 550
Cijena ulaznice: 18 EUR u pretprodaji, (d-š-u) 14,40 EUR, 23 EUR na dan događaja
Prije koncerta grupe The Raveonettes treba dvaput razmisliti hoćeš li doći s boljom polovicom ili bez nje. Pogotovo na Valentinovo. Da, ovogodišnji blagdan zaljubljenih (i (sve više) trgovaca, khm) ljubljanski Kino Šiška obilježio je koncertom danskog dua, poznatog po melankoličnim melodijama, rezignaciji i opisivanju mračne strane ljubavi. Spomenute oznake postaju razumljivije kad saznamo da tekstopisac, gitarist i vokalist Sune Rose Wagner boluje od kliničke depresije. Drugi dio dvojca je Sharin Foo, ljepotica tajanstvenog karaktera, tople pojave i krhkog anđeoskog glasa.
Iako ih razni glazbeni mediji često proglašavaju Bonnie i Clydeom indie rocka, onim zloglasnim razornim gangsterskim parom iz tridesetih godina prošlog stoljeća, pojmu ”destrukcije” kod The Raveonettes trebalo bi prije svega dodati prefiks ”samo-”. Samodestruktivnost se očituje u ponavljajućoj mantri opisivanja tragičnih, gorkih i nesretnih osjećaja, trenutaka i priča. Njihove skladbe pune su boli, razočaranja, suicidalnih sklonosti, ”slatko-kisele” nostalgije, gubljenja u sivilu dana i vlastitog lica / izraza. Pjesme koje pristaju tihom kišnom danu. Ti su osjećaji još izraženiji na posljednjim albumima, pa tako i na Observatoru, koji predstavljaju na turneji. Utjecaji na to posljednje stvaralačko razdoblje poznati su: Velvet Underground, Sonic Youth, The Smiths…ili drugačije: melodični riffovi, gitarski fuzz, distorzije, mračniji shoegaze, a i dalje ostaju pri 3-minutnim skladbicama. To se nije promijenilo još od razdoblja formiranja sastava. Taj su format ionako dosta oblikovali glazbenici iz pedesetih i šezdesetih, npr. Buddy Holly (ime dua preuzeto je iz jedne od njegovih skladbi), tzv. surf rock, pioniri garažnog rocka i noise rockeri à la Jesus and The Mary Chain.
I upravo se zadnjom kreativnom fazom koncert u lijepo napunjenoj Katedrali i započeo. Do atmosferične jangle ”Observations”, koja je došla na red kao deveta, odvrtjele su se četiri skladbe s novog albuma i još pet malo starijih, koje su se predivno uklopile u taj monolitni (mnogi bi rekli (trenutačno) monotoni) ”zamorni” uvodni blok. Koncert je počeo točno u najavljeno vrijeme (22:15 – završio u 23.30) soničnom ”Hallucinations”. Tu svemirsku zvučnu masu odnosno uštimavanje kao treća je nastavila skladba ”Blush”, koju bismo mogli opisati i kao varijaciju uvodnog štikla. Između se ubacio i hit s posljednjeg albuma, smithsovski obojena ”She Owns The Street”, koja je prvi put te večeri probudila publiku i izmamila malo življi i glasniji feedback. On je isprva bio doista poprilično mlak, no ni na pozornici glazbenici (duu se pridružio i bubnjar) nisu briljirali komunikacijom. Ali to nismo ni očekivali. To je jednostavno dio e(ste)tike sastava The Raveonettes. Do odlične ”The Enemy” (nostalgičan prizivanje izgubljene ljubavi) odvrtjele su se morbidna uspavanka ”Dead Sound” i opuštajuća baladica ”Lust” (neka vas sve naizgled proturječne oznake ne zavedu – ambivalentnost je sastavni dio nekih depresivnih poremećaja).
Drugu polovicu koncerta otvorio je i obilježio njihov najpoznatiji hit ”Love In A Trashcan”. Prljavi distorzirani riff podigao je okupljene u Katedrali i nagovijestio u kojem će se smjeru koncert razvijati. Dinamika, žar, razigranost. Nakon 60s fuzije garaže, surfa i ”moda” u skladbi ”That Great Love Of Sound” na red je došao akustični dio koncerta (dvije skladbe), a bubnjar se na nekoliko minuta oprostio s pozornice. Ostali su samo protagonisti večeri, na desnoj strani pozornice u sebe zatopljeni Wagner, na lijevoj šarmantna, ali sramežljiva Foo. Prvo su izveli uspješnicu s posljednjeg albuma, velvet-undergroundovsku ”Young and Cold”, a kao drugu suicidalnu ”Love Can Destroy Everything” (Wagner je prije njezina izvođenja izrekao sljedeće značajne riječi, koje su osobito snažno odjeknule na taj simboličan dan: ”…here is a lot of suicide lovers”). Jah, jah, samo možemo potvrditi njegove misli o razornoj snazi ljubavi. Nakon završenog akustičnog prizora skladbama ”Attack Of The Ghost Riders” i ”My Tornado” redovni su dio zaključili na visokim dinamičnim obrtajima i tako se vratili raspoloženju koje je obilježilo početak druge polovice koncerta. U bisu su nam poslužili još staru ”Bowels Of The Beast” i najstariju ”Aly, Walk With Me”, koja je bila prva skladba večeri (i zadnja) koja me doista otpuhala s ucementirane pozicije i svojim bombastičnim gitarskim fuzzom zavrtjela nevjerojatan sonični udar. Katarza na eks. Skladba vrijedna završetka! Kako su skromno došuljali na pozornicu, tako su se i oprostili s nje. Skromno, uglađeno i suzdržano. No očito zadovoljni raspletom. Osmijeh se pojavio i na licu mrzovoljnog Wagnera. Hvala The Raveonettes, i dođite opet.
Kao predgrupa publiku je zagrijavala zagrebačka kantautorica Nina Romić, koju je ovaj put pojačala i peteročlana pratnja izvrsnih glazbenika. Romićku resi zanimljivo spajanje folka, rocka i hrvatske etno tradicije, što se osobito pokazalo u njezinoj najpoznatijoj pjesmi Neoni, koja je prekrasno začinjena sofisticiranim zvukom harmonike. Njezin krasan, osjećajan autorski vokal posebno je došao do izražaja u posljednjoj skladbi nastupa (kad je na pozornici bila posve sama, gola i ranjiva), koju je posvetila svim okupljenim slavljenicima Valentinova. Nastup kakav treba, budućnost je svijetla.
Isprva priličito suzdržan koncert, koji se na kraju pokazao pravom mini eksplozijom duha i uma. Sveprisutna slika melankolije zapadnog svijeta danas se može vrlo zanimljivo transformirati u glazbeni oblik. To većinom svojih radova dokazuje duo The Raveonettes. Iako su nakon uspješnog prvog EP-a ”Whip It On” i ploče ”Chain Gang of Love” na par godina skrenuli s glazbene ljestvice kvalitete i uzbudljivosti, posljednjim su radom dokazali da je ponekad potrebno pričekati poprilično vremena odnosno do kraja da bi se vidjela zaokružena cjelina, rezultat kao cjelina. To se pokazalo i na ljubljanskom koncertu. Početni zgusnuti hipnotično-melankolični dio publiku je zanio i rastopio u sanjarenju, a završni ju je probudio, oslobodio i, ako je ikako moguće, konkretno pročistio. Čak i tako monolitni bendovi sposobni su dočarati dugu nijansi i eksploziju u srcu. Kako kažu: glazba čini čuda?! Radost, radost, radost! Clyde, a tebi sretno!
Setlista
THE RAVEONETTES:
1.) Hallucinations
2.) She Owns The Street
3.) Blush
4.) Dead Sound
5.) Lust
6.) Curse The Night
7.) Gone Forever
8.) The Enemy
9.) Observations
10.) Love in a Trashcan
11.) That Great Love Sound
12.) Young and Cold
13.) Love Can Destroy Everything
14.) Attack Of The Ghost Riders
15.) My Tornado
bis:
16.) Bowels Of The Beast
17.) Aly, Walk With Me
Galerija slika
