Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Helloween
Izdavač: Noise Records
Izlazak: 01.09.1988
Trajanje: 54:33
Ocjena: 5/5
»Keeper Of The Seven Keys – Part II« bio je treći studijski album njemačkih power metal heroja Helloween i logičan nastavak konceptualnog remek-djela »Keeper Of The Seven Keys – Part I« iz 1987. godine. »Keeper« koncept trebao je izvorno izaći u obliku ambicioznog dvostrukog albuma, no tadašnja Helloween izdavačka kuća Noise imala je drukčije planove jer se nadala da će ti hamburški šaljivdžije postati komercijalno najuspješniji njemački metal bend svih vremena. Najuspješniji su s drugim dijelom »Keeper« koncepta, koji je u mnogočemu i do danas njihov najbolji album uopće, doista i postali, ali samo nakratko, do kraja osamdesetih. Doista je nevjerojatno kako su članovi Helloweena u prilično kratkom vremenu prošli preobrazbu iz opskurne speed metal postave s anarhističkim tekstovima u visokoleteće power metal veseljake s tekstovima o Frankensteinu, mističnim ključevima i demonima.
Mnogi danas power metalu, dakle žanru kojem su na oba »Keepera« temelje udarili upravo Helloween, zamjeraju jeftinoću, pretencioznost i gotovo dječju naivnost, no treba spomenuti da hamburški kvintet sebe nikad nije shvaćao posebno ozbiljno, što dokazuju brojni (samo)ironični i društveno satirični tekstovi na skladbama poput »Rise And Fall« te upotreba komičnih bundeva s ljudskim karakteristikama. Koncept o Čuvaru sedam ključeva uspješno zaokružuje završno epsko remek-djelo, koje je ujedno i glavni razlog zašto je ovaj album najcjenjeniji Helloween album uopće, iako su sve skladbe na njemu prava poslastica za uši.
Karizmatični pjevač Michael Kiske se na »Part II« još više iskazao svojim izvanrednim vokalnim talentom i postao dostojan dio trojnog skladateljskog saveza, uz oba originalna člana i gitarista, Kaija Hansena i Michaela Weikatha. Hansen, tvorac svih najboljih kompozicija na »Part II« osim naslovnog remek-djela, koje je napisao Weikath, dobrovoljno se odrekao uloge glavnog pjevača i idejnog tvorca kako bi mladi Kiske uspješno poveo bend na nove power metal staze i posljedično im otvorio vrata šire svjetske prepoznatljivosti. Vjerojatno tada još nije slutio da će mu »Part II« biti posljednji studijski album u ulozi člana Helloweena i time posljednji studijski čin te inkarnacije skupine. Na »Part II«, koji je ponovno odlično producirao Tommy Hansen, Helloween su skupa okupili još bolje skladateljske ideje u usporedbi s »Part I«, pa ne čudi da se na njemu nalazi najviše dugogodišnjih klasika (»Eagle Fly Free«, »Rise And Fall«, »Dr. Stein«, »March Of Time«, »I Want Out« i naslovna skladba) u njihovoj cjelokupnoj diskografiji.
U ovoj fazi karijere Helloween su već postali pravi majstori stvaranja epskih i melodičnih aranžmana s brojnim kompleksnim gitarskim harmonijama, kojima su uz asistenciju producenta Tommyja Hansena dodali i više orkestralnih elemenata, dok je ritam linija, koju su činili basist Markus Grosskopf i bubnjar Ingo Schwichtenberg, zadržala brojne izvorne speed metal elemente te ih nadogradila još većom kompleksnošću i većim brojem vremenskih prijelaza. »Part II« je tako ispao kao iznimno zabavan vrtuljak raznovrsnosti, što uspješno najavljuje već pompozni orkestralni uvod »Invitation«, koji služi kao intro u energetski katalizator i omiljenu klasiku »Eagle Fly Free«. Jedna od najomiljenijih tvorevina u njihovoj povijesti ponosi se iznimno učinkovitom mješavinom udarnosti, brzine, melodičnosti i epike s vrhuncem u pobjedonosnom refrenu, koji je jedan od najsvečanijih trenutaka na cijelom albumu. Žestoko udaranje dvostruke bas pedale iznimno učinkovito podupire melodične gitarske pasaže i pompozne simfonijske aranžmane preko kojih je razvučeno Kiskeovo moćno i ‘visokoleteće’ pjevanje. Krajnji rezultat je power metal himna epskih razmjera, koja i danas ne smije izostati ni na jednom Helloween koncertu.
»You Always Walk Alone«, koji je nastao pod Kiskeovom skladateljskom palicom, pomalo je nekonvencionalan eksperiment u usporedbi s većinom ostalih radova na albumu, jer mračni, središnji gitarski riff te tutnjave ritmičke nijanse više podsjećaju na neka djela njihovih teutonskih ‘bratića’ tipa Grave Digger, Running Wild ili Rage nego na uobičajeni power metal Helloween stil, no to se brzo promijeni kad se među ‘supersoničnim’ gitarskim varijacijama uključi Kiskeov karakteristični vokal, koji se pobrine za melodični preokret u pozitivniju atmosferu. Od svih članova Helloweena Weikath je oduvijek imao najveći smisao za zajedljiv humor, pa ne čudi da je autor najsatiričnijih radova na albumu, među koje spada burleskni »Rise And Fall«, koji na crnohumoran način pripovijeda o prebrzoj prolaznosti stvari i događaja u ljudskom životu. Kiskeov pjevački stil ovaj je put prilagođen obješenjačkom tekstu u kojem ne manjka ni brojnih šaljivih zvučnih efekata, koji uspješno pridonose ‘happy Helloween’ cirkusu.
I »Dr. Stein«, koji je izašao i kao singl te ubrzo postao jedna od najomiljenijih Helloween klasika, nastao je na Weikathovu satiričnom zelenilu. Kao što kaže već i sam naslov, »Dr. Stein« nadahnut je Frankensteinovom pričom, no istodobno je i otrovna društvena kritika, pa je ludi znanstvenik u tekstu ovaj put upotrijebljen kao satirična metafora suvremenog društva, koje u laboratorijima stvara instant proizvode za brzu uporabu (među njima, pomalo samoironično, i odlične rock glazbenike). I ovdje ne manjka komični intro s rikom Frankensteinova čudovišta, nakon čega upada duhovita gitarska fraza koja postavlja temeljni kamen za zabavnu melodiju, koju podupiru inteligentne ritmičke nijanse. Kiske se ponovno izvrsno iskazuje svojim vokalnim akrobacijama i ovaj put se pobrine za nezaboravno kazalište, koje je u izvrsnom suzvučju sa zabavnom i veseljačkom atmosferom. U srednjem dijelu iznenade i slikovitim baroknim aranžmanom na sintesajzerskom emulatoru, koji zvuči kao da je upravo posuđen iz neke crno-bijele horor produkcije. »We Got The Right« je još jedno vrlo dobro Kiskeovo dostignuće, koje se otvara kao power balada, no brzo se pretvori u pompoznu, društveno angažiranu himnu s brojnim svečanim gitarskim harmonijama, kakvih karizmatični pjevač, koji je i ovdje na vrhuncu svoje vokalne forme, nije stvorio previše u svojoj Helloween karijeri.
Tvorac većine najboljih tvorevina na »Part II« ipak je Hansen i s fenomenalnim »March Of Time«, možda čak i najprevidenijom Helloween klasikom uopće, stvorio je zasigurno jedan od vrhunaca svoje duge i bogate karijere. Ovo melodramatično remek-djelo sadrži moćan simfonijski aranžman i epski preplet gitarskih harmonija, dok udarnost osiguravaju tutnjave bubnjarske stampede i Kiskeov naglašeno energičan vokalni doprinos. Vrhunac skladbe ipak predstavlja epski refren, u kojem se njihovi najbolji zvučni elementi spajaju u savršenstvo. Melodičnost, epika i udarnost rijetko se kad tako dobro nadopunjuju kao na ovom briljantnom power metal manifestu.
S time najbolje skladbe na »Part II« tek dolaze, jer je Hansen s vječnozelenom metal himnom »I Want Out«, koja je izašla kao drugi singl s albuma, vjerojatno stvorio najprepoznatljiviji i najomiljeniji rad cijele svoje karijere, ali i najobrađeniju i najviše izvođenu power metal klasiku uopće. Kai je oduvijek bio majstor duhovitih i inovativnih gitarskih fraza i tako je i ovaj put, jer se pobrinuo za jedan od najprepoznatljivijih motiva u cijeloj Helloween povijesti. Ova moćna, društvenokritična himna doduše nosi nešto srodnosti s »Future World«, još jednom iznimno omiljenom klasikom, osobito što se tiče same atmosfere i srodnih ritmičkih nijansi, no ipak je riječ o još energičnijem dostignuću u kojem se razgovjetno osjeti tipični Hansenov bijes, pa je u kasnijim verzijama uvjerljivo ispao i s njegovim vokalom.
Ipak je veliki ljubitelj fantastične proze Weikath bio taj koji je pridonio naslovni magnum opus, dakle »Keeper Of The Seve Keys«, više od 13-minutno epsko remek-djelo, koje je za mnoge čak i najbolje dostignuće u povijesti skupine. Ta kompleksna i pompozna fuzija progresivnog i power metala slušatelja vodi na magični ep o tajanstvenom Čuvaru sedam ključeva, koji kreće na putovanje sa zadaćom da baci čudesne ključeve u sedam mora zla i tako zauvijek uništi đavla. Prekrasni akustični uvod uspješno gradi mističnu atmosferu, nakon čega slijedi prvi prijelaz u energičnu sekciju, gdje Kiske sprema slušatelja za epsku bitku između dobra i zla.
Melodični aranžmani predvođeni moćnim gitarskim varijacijama izmjenjuju se munjevitom brzinom s vrhuncem u svečanom refrenu, u kojem je prisutna i simulirana orkestracija. Kompleksni bubnjarski prijelazi i melodične bas linije lijepo povezuju epsku strukturu pojedinih aranžmana, dok je Kiske ponovno nezaustavljiv u ulozi pripovjedača epskih priča. Brojni melodramatični vremenski preokreti i akustični interludiji lijepo održavaju dramatičnu narav ovog epskog putovanja kroz sedam mora ljudskih grijeha, što posebno vrijedi za završni obračun između Čuvara i đavla. Za kraj se ponovno ponavlja mistični akustični motiv, koji iznimno uspješno zaključuje »Keeper« sagu. Weikath je pri pisanju »Keeper« teksta veliku inspiraciju našao u kršćanskoj mitologiji i pomalo u Tolkienovim djelima te time postavio standarde tipičnim power metal tekstovima.
Time je kraj regularnog dijela »Part II«. CD verzija albuma naime završava ne baš sretno solidnim »Save Us«, koji se nije nalazio na originalnom LP-u i ovdje je uključen kao bonus skladba. Kiske tu uz dobru pratnju ponovno pjeva kao ‘supersonični avion’, dok brutalne ritmičke nijanse uspješno održavaju duhovite gitarske pasaže. I ovdje ne manjka klasični, naglašeno epski power metal refren, koji je u uspješnom suzvučju sa satiričnim tekstom.
»Keeper Of The Seven Keys – Part II« ultimativni je power metal album i jedno od najutjecajnijih dostignuća u povijesti teutonskog metala, koje i danas nadahnjuje legije više ili manje uspješnih glazbenih zanesenjaka. Helloween su s njim stvorili remek-djelo, svoj krunski dragulj, koji je iznimno uspješno preživio test vremena i lansirao ih u stratosferu metal elite. Ubrzo su privukli pozornost menadžmenta Iron Maiden na čelu s Rodom Smallwoodom te su, nakon nastupa na prestižnom engleskom festivalu Monsters Of Rock u Donningtonu 1988. godine, dobili ponudu za potpisivanje ugovora s izdavačkim gigantom EMI. To su rado učinili i obećavala im se doista svijetla budućnost, koja se izjalovila u trenutku kad ih je 1989. zbog slabog zdravlja, neslaganja oko daljnjeg smjera i spora s novom izdavačkom kućom napustio Hansen, kako bi kasnije osnovao vlastiti bend Gamma Ray, koji je u mnogočemu bio stilski i konceptualni produžetak Helloween naslijeđa iz osamdesetih. Taj neočekivani odlazak bio je prvi u nizu udaraca koji su ih uz brojne pogrešne poteze počeli pratiti sve do sredine devedesetih, kad su se ponovno podigli na staze stare slave i vratili očekivanoj i od sljedbenika zahtijevanoj zvukovnoj formi/normi.
Postava
Michael Kiske – vokal
Kai Hansen – gitara
Michael Weikath – gitara
Markus Grosskopf – bas gitara
Ingo Schwichtenberg – bubnjevi
Produkcija
Tommy Hansen
Popis skladbi
1. Invitation
2. Eagle Fly Free
3. You Always Walk Alone
4. Rise And Fall
5. Dr. Stein
6. We Got the Right
7. March of Time
8. I Want Out
9. Keeper of the Seven Keys
10. Save Us
