Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Harem Scarem
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2013
Trajanje: 59:25
Ocjena: 4.5/5
Kanađani Harem Scarem svoje su vrhunce doživljavali u prvoj polovici devedesetih. Kratko su vrijeme bili na vrhu, i to ne baš dugo. U karijeri su na razne načine pokušavali prodrijeti još više u komercijalnom smislu popularnosti, no kad je melodičnom rocku i AOR-u odzvonilo, nikako se nisu uspjeli oporaviti. Zaplovili su gotovo u grunge, ali to jednostavno više nisu bili Harem Scarem. Dva albuma čak su objavili pod imenom Rubber. Dakle, probali su i iskušali sve moguće. Pojavili su se pri zalasku potražnje za melodičnim rockom, a onda počeli prilagođavati stil kako bi ostali vječno u trendu, no nažalost bezuspješno. Inače odlični glazbenici, a Harem Scarem se danas rado sjećamo prije svega po prva dva albuma, i to istoimenom prvijencu iz 1991. te njegovu nasljedniku »Mood Swings« (1993).
»Mood Swings« je album koji je Harem Scarem odveo i na tržište Japana i omogućio da sastav na japanskom tržištu objavi i svoj studijski prvijenac »Harem Scarem«. Album je dao samo jedan hit (Jelaousy), koji se uspio probiti na domaće kanadske ljestvice. Više Harem Scarem nije uspjelo doći, iako su se kasnije na sve načine trudili. Kao što rekosmo. Privremeno su čak promijenili ime i potpuno promijenili stil.
Stil koji su njegovali na albumu »Mood Swings« zapravo je njihov izvorni stil. Iza tog stila Harem Scarem trebali su uvijek stajati. Njemu su se vratili u novom tisućljeću, no onda su 2008., nakon objave inače odličnog albuma »Hope«, službeno najavili trajno umirovljenje i ugasili svoje djelovanje. Ali sve to samo na pet godina. Ove su se godine ponovno rodili, potvrđeni su kao glavni headlineri ovogodišnjeg festivala Firefest u Velikoj Britaniji. Za svoj povratak izabrali su dakle prilično logičan potez. Ponovno su snimili svoj klasični studijski album »Mood Swings« u cijelosti i naslovu dodali še »nastavak« »II«. Ako i s novim autorskim radovima ostanu pri melodičnom hard rocku, onda je to lijep start u novo razdoblje djelovanja grupe. Ima i još nešto. Reizdanjem novo snimljenog albuma grupa slavi 20. obljetnicu njegova prvog izlaska.
Ponovno snimiti album koji je već u samoj osnovi tako dobro napravljen može biti dvosjekli mač. Možeš ga posve uništiti i nehotice posljedično poljuljati vlastiti kredibilitet. Ali ne u ovom slučaju. Harem Scarem previše su iskusni glazbenici i preveliki profesionalci da bi učinili takvu glupost. Barem Pete Lesperance i Harry Hess ne, kad već govorimo o onome što je danas ostalo čvrsto opipljivo od klasične postave Harem Scarem koja je snimila izvornik albuma »Mood Swings«. Darren Smith doduše sudjeluje na albumu, ali samo kao glavni vokal na skladbi Sentimental Blvd, kako to nalaže njezin izvornik, a doprinio je i prateće vokale za album. No nije preuzeo bubnjeve, što bi trebala biti njegova funkcija. Pete Lesperance preuzeo je i sviranje basa za ovaj album, a grupa je u redove integrirala novog bubnjara Craightona Doanea. Zanimljivo je da nije naveden klavijaturist za preradbu albuma. Hammond orgulje gotovo su identične izvorniku, pa se postavlja pitanje nisu li Harem Scarem iskoristili kar matricu izvornika i umiješali je u zvuk nove verzije albuma.
Zvuk je svakako osuvremenjen. Puno topliji, ako ne i za kapljicu sirovij i još golij, iako je već izvorna verzija albuma »Mood Swings« za ono vrijeme imala prilično uglađenu produkciju s gotovo nimalo odvajanja. Zanimljivo je kako su Harem Scarem zadržali zapravo identične vokalne harmonije koje preuzimaju u bombastično zavedenim refrenskim napjevima (If There Was A Time). Harry Hess pjeva kao avion. Nije izgubio ni mrvicu vokalnih karakteristika izvanredne reputacije koja ga stavlja među najbolje u njegovu poslu. Štoviše. U prenošenju osjećaja djeluje još zrelije, još zanosnije i s uživljenošću u tren zavodljivo. To vrijedi i za solaže Petea Lesperancea, koji je godinama guljenja gitare postao pravi studijski guru šesterožičane teorije. Razvoj u gurue dokazuje osobito kokentna funky i organski utemeljena Jealousy, gdje je profinjenost slijeđenja osjetila još važnija. Nevjerojatno je kako ta skladba, ili No Justice ili Empty Promises, savršeno pale i nakon 20 godina otkako su nastale. »Mood Swings« vrlo je snažan album i sve su skladbe vrhunski definirane u smislu optimalnog komponiranja. Nova verzija to održava i mjestimice čak obogaćuje. To znači da su Harem Scarem uspjeli postići svoj cilj.
Što više slušaš novu verziju, sve je jasnije da je ona samo dobila na kvaliteti i da opravdano stoji uz ime »Mood Swings II«. Izvornik dakle nije ništa izgubio, žrtvovan nije bio ni djelić njegove izvrsnosti. Dodane tri pjesme pri kraju prava su poslastica. Djeluju prilično dramatičnije i čak mračno, no zadržavaju melodičnu zaraznost i grabežljivu bombastičnost. To je najava da će sljedeći studijski album grupe, na kojem se mora u cijelosti nalaziti posve novo nastali studijski materijal, biti nova hard rock umjetnina na kojoj će Harem Scarem slijediti dosege svog stvaranja s prva dva albuma. Reaktivacija s povratkom korijenima stvaranja dakle je za Harem Scarem uspjela u potpunosti!
Postava
Harry Hess – vokal
Pete Lesperance – gitara, bas gitara
Creighton Doane – bubnjevi
Darren Smith – vokal na skladbi br. 6, prateći vokal
Produkcija
Pete Lesperance & Harry Hess
Popis skladbi
1. Saviors Never Cry
2. No Justice
3. Stranger Than Love
4. Change Comes Around
5. Jealousy
6. Sentimental Blvd.
7. Mandy
8. Empty Promises
9. If There Was A Time
10. Just Like I Planned
11. Had Enough
12. World Gone To Pieces*
13. Anarchy*
14. Brighter Day*
*… nove skladbe
