Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Elefante, John
Izdavač: Kingheir Music
Izlazak: 2013
Trajanje: 56:14
Ocjena: 4.5/5
John Elefante je američki multiinstrumentalist, skladatelj i producent, najpoznatiji po tome što je od 1981. do 1984. preuzeo vokalne dužnosti u američkom progrock sastavu Kansas. Dobiti posao u Kansasu nije mala stvar. Tamo primaju samo najbolje. Elefante se tijekom karijere afirmirao i kao samostalni glazbenik, s bratom Dinom pokrenuo je odličan projekt Mastedon, koji je do danas objavio tri albuma, a osim toga su oživjeli i studio Sound Kitchen, u kojem su snimali, među ostalima, takvi velikani kao Bruce Springsteen, Buddy Guy, Faith Hill i Tim McGraw, nadalje je producirao brojne albume raznih izvođača, pri čemu je zabilježio i zavidne uspjehe u suradnji s kršćanskim rockerima Petra.
John Elefante je dakle tip koji posjeduje par najbudnijih ušiju u galaksiji. Njegov iskonski osjećaj za melodijsku korektnost naime je izniman. Kompozicija koju postavi pali od prve i kao da se prelijeva od karakterne opipljivosti.
Ovaj put John Elefante odlučio je svoje posljednje djelo objaviti među samostalnim studijskim izdanjima. Dakle pod imenom John Elefante. Iako se tiho očekivao novi Mastedon album, pogotovo zbog izvrsnosti izdanja naslovljenog »3.«, koje je izašlo 2009. za Frontiers Records, čovjek je procijenio da njegova propovijed ovaj put daje apsolutnu prednost intimnim vrijednostima glazbenikova osobnog iskaza.
Elefante je donekle sličan »luđaku« kao njegov zemljak Neal Morse. Obojica rado propovijedaju o lijepom, »bijelom svijetu«, u kojem vladaju mudrosti i zakonitosti Biblije. Unatoč toj »mani«, ipak su izvanredni skladatelji, vokalni interpreti i zvučni majstori. Njihovo je nadahnuće izvedeno iz ostavštine The Beatles, a tome dodaju vlastiti karakter. To im i izražajno udaljava izdanja. Tako Neal Morse vuče na stare Spock’s Beard, a John Elefante na Kansas iz osamdesetih. I »On My Way To The Sun« ne skriva Elefanteovu »aferu« iz osamdesetih s Kansasom. Što nije ništa novo. Odande je Elefante crpio za Mastedon albume. Tako je »On My Way To The Sun« lako mogao izaći pod etiketom Mastedon. A ipak je u odlukama prevagnula umjetnikova završna ocjena da je novi album prvenstveno osobni, ispovjedni album.
Ono što ovom izdanju daje izniman snagu očekivano su vokal Johna Elefantea i vokalni zborski napjevi, koji svojom pozicijom u refrenima unose raspoloženjsku kulminaciju u skladbu. A to nije jedna skladba, nego ih je na ovom albumu cijeli tuce. Uvodna This Is How The Story Goes nosi karakterne paralele s progresivnim rockom sedamdesetih. A to su naravno smislene usporedbe s Kansasom. Na toj skladbi sudjeluju i članovi Kansasa, gitarist Rich Williams i violinist David Ragsdale, pa je pošteno da se veteranima rocka dopusti neka malo razmrdaju prste! Skladba je vrhunski 11-minutni mini ep, satkan od više vodećih motiva, a jezgru razvoja događaja, usprkos motivskoj slojevitosti, već u uvodnoj skladbi diktiraju vodeći melodijski napjevi zborski harmoniziranih vokala.
Organski zvuk albuma je izniman, produkcija je topla, djelovanje njezinih sastavnica živahno pulsira, kontrasti su naglašeno šareni. »On My Way To the Sun« djelomično je obilježen i elementima pop glazbe, što je za očekivati s obzirom na sam opus Johna Elefantea, izvorne karakteristike njegova velikog glazbenog talenta, iskustva i multifacetni pogled koji utjelovljuje doktrina njegove glazbene škole. »On My Way To The Sun« je naime odlična glazbena mješavina od Kansasa, preko Mastedona do tri samostalna studijska albuma. Asocijacije na Kansas i Mastedon rađaju se neprestano tijekom slušanja albuma.
Album je odlično opterećen i akustikom. Jedan od predivnih trenutaka albuma je skladba We All Fall Short, u kojoj gola udaraljka diktira cijeli ritam akustične skladbe. Skladba donosi još jedan izuzetno snažan trenutak albuma. Elefante komponira obično po principu strofa, pred-refren, refren. I upravo ta skladba ističe se optimalnim iskorištavanjem tog kalupa! Kontrasti među skladbama su izniman. I idejni i aranžerski. Na albumu ne izostaju ni točke u kojima se ubacuju elementi bluesa (Where Have the Old Times Gone). Jasno je da je na ovakvim albumima kandidata koji su radijskim frekvencijama prijateljski nastrojeni cijeli tuce. Skladba koju bih osobno odmah poslao urednicima radijskih valova je All I Have To Do, izniman spoj klizanja po »beatlesizmima«, sofisticiranog dodavanja art rock zahvata, kakve su od Elefantea oduvijek iskorištavali Kansas. The Awakening ide još dalje! Refren ima već pravi AOR karakter! Album preko minutaže nosi jasnu konturu pompe (bombastike)!
»On My Way To The Sun« je album izvanredne skladateljske perfekcije. Svaka skladba je zaokružen entitet s istaknutim motivima koji se odlično vežu jedan na drugi. Zato je svaka skladba mini vrhunac albuma. “On My Way To the Sun” može biti lako osvojiv album, a istodobno je na njemu jasno naglašena žarišna točka artizma, koja otkriva profinjenost spajanja aranžerskih figura. Prvenstveno je art rock album, što znači da ga prati jedinstvena i unikatna kvaliteta! Zapravo pravi pravcati John Elefante album, kakav nećeš naći nigdje drugdje. A što je najvažnije. Album je naprosto odličan.
Postava
John Elefante – vokal, gitara, udaraljke, klavijature, prateći vokal
Dave Cleveland – gitara
Matthew Pearson – bas gitara
Dan Needham – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Rich Williams – gitara (skladba br. 1)
David Ragsdale – violina (skladba br. 1)
Produkcija
John Elefante
Popis skladbi
1. This Is How The Story Goes (11:06)
2. Where Have The Olds Days Gone (5:18)
3. On My Way To The Sun (5:09)
4. All I Have To Do (5:25)
5. The Awakening (5:11)
6. Half The Way Home (5:10)
7. We All Fall Short (4:14)
8. Don’t Hide Away (5:16)
9. This Time (5:07)
10. Confess (4:25)
