Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Moveknowledgement
Izdavačka kuća: Kapa Records
Izdanje: 2005
Trajanje: 49:47
Ocjena: 3.8/5
Uspjeh je uvijek na strani hrabrih i drskih, a ako su na palubi avanturističkih glazbenih krstarica još i promišljeni, potkovani glazbenici sa smislom za estetiku i sam sadržaj, rezultat može biti samo čisti užitak. Dokaz za to je i album koji danas namjeravam s zaprašene police predstaviti manje upućenim i brzo zaboravljivim čitateljima – ploča Ant People izdana 2005., kojom je multižanrovski konglomerat imenom Moveknowledgement srušio sve predodžbe koje ste si nakon albuma Sun Sun, njihova vrlo zaraznog prvijenca, mogli stvoriti svi vi skloni zaključivanju na prvu loptu. Moveknowledgement su lukavi i svježinom protkani glazbeni mačori, što danas već znamo, a nakon djelomičnog restrukturiranja prvotne postave i pridruživanja dvojice izvrsnih instrumentalista s osjećajem za staru jazz funk svirku (naravno, mislim na talentiranog basista Dejana Slaka a.k.a. Sleyka i izvrsnog klavijaturista Mihu Šajinu a.k.a. Shekuzu), pravi se let u stratosferu tek počeo. Dečki i cura ovaj su put isprobali posve drugačiji recept, a gravitaciji predvidljivog izvukli su se pomoću hibrida futuriziranog rustikalnog – jazzy funka, koji pritišće iz svake pore ovog doista urbano zasićenog briljanta.
U 2005. svijet je pucao od intenzivno debilizirajućeg hip hopa s blink-blink besmislicama bezličnog r’n’b-ja, MTV-jevim sifilitičnim izopačenim komercijalizmom i jednoličnim ništavilom, a u taj svemir izgubljenih vrijednosti iz dolenjske prijestolnice doletio je konkretan uradak koji se usuđuje posegnuti za naslijeđem Johna Coltranea, slobodnom metrikom fuzijskih imena poput Billyja Cobhama, pa nekim lakoćom prožetim Weather Reportom s dodatkom oštrine i pikantnosti Lala Schifrina, a kroz inteligentnu igru basa, bubnjeva i gitare ukrštaju se vokalni dijalozi oštrojezičnog slobodnog N’Tokova repanja i sanjivih Sandrinih vokala. Ne smijem zaboraviti ni one slatke zvukove sintetiziranih klavijatura, bliže punoći zvuka ranih sedamdesetih nego milenijskom vakuumu preobilnog lupanja u prazno, a uz nekoliko grama taman dovoljno zaslađenih nagovještaja puhačke sekcije dobivate prvi dojam doista iznimnog albuma, koji me potrese i nijansama iznenadi i nakon dugih godina repetitivnog udubljivanja u bit. Moveknowledgement su oduvijek bili jednom nogom usidreni u zlatnom dobu dobre glazbe, u prošlosti, a drugom nogom u raskoraku usmjereni prema futurističkom svijetu snova i budućnosti, što ih je uvijek vodilo daleko od mlakih tokova klišejski skrojene bezveznosti i larpurlatizma, trendizma i komercijalnog rasprodavanja duše i tijela u ime one minute-dvije na valovima komercijalnih radijskih postaja. Muveki su oduvijek bili izvanserijski, a dio tog mozaika je i ploča Ant People, na kojoj se skupina predstavlja jedanaestoricom krasnih skladbi.
https://www.youtube.com/watch?v=H9y6Pp_LDBI
Priča počinje svemirskim piskanjem klavijatura te jazzy igrom basa i bubnjeva u skladbi Vancouver Airport. R2D2 zvukovi, pa mekana igra ukusnog smooth jazza, zatim se kanaliziraju u ubrzaniji funky rap udvostručenog N’Tokova vokala, koji je od ploče Sun Sun dobio malo više oštrine i jasnoće, a bend je u ove tri godine kvalitativno još više sazrio i oslobodio se okova predvidljivosti. Shekuza zvučnoj slici svojim klavijaturama dodaje ono nešto što je na Sun Sun kronično nedostajalo. Vjerojatno je riječ o onom mekanom dodiru rustikalnosti i točki na i, zbog koje su određene frekvencijske rupe u prošlosti ostajale nepopunjene. Safe & Sound se s više soul funk ugođaja približava slikama prvijenca, ali je onih lako zapamtljivih uporišnih točaka manje nego prije nekoliko godina, što slobodni tok asocijativno razgranatih svemirskih misli, koje se usuđuju letjeti još malo dalje od svoda našeg malog svijeta, nikako ne ubija niti ograničava. Sandra se ovdje lijepo uklapa u cjelinu, a N’Toko u igri riječima ovaj put bitno više dominira. Skladba Soundclash iznenađujuće se vraća u vrijeme reggae jazz funkiranja, a pred očima mi se nakon otvaranja svih registara s distorziranom Weinovom gitarom sasvim konkretno ukazuju i French Funk Fundation (FFF), no ne mogu se otresti zadimljenog priokusa jazz beznice iz tridesetih, samo što na pozornici umjesto zasanjanih crnih virtuoza blistaju blijedolici putnici kroz vrijeme, koji su si vremenskim strojem probili put u prošlost kako bi ispričali svoju visokooktansku razjarenu priču o svijetu i promašenim normama. Ant People je progresivna nadopuna upravo naše zarobljenosti u vlaku navika, dobrovoljnog, volonterskog porobljavanja, a gradovi poput mravinjaka čuvaju milijune mrava, dobro programiranih ljudi, koji furaju svoj lajf u maniri dobrih, marljivih, nekonfliktnih karika cjeline.
Moveknowledgement su oratori koji ovaj put jazz kistom slikaju sliku svijeta koji osjećaju i koji kroz njih ovaj put na avangardniji jazz način rezonira sa starinskim zvukovima. Skladba Second Chance u tom je kolažu više bljesak prošlosti koju bend sve više snima, unatoč tome što je prisutnost nježnog ženskog dodira dala skupini više mogućnosti da se prikrade i na valove postaja, gdje iza miksete stoje ljudi s mrvicom ukusa za dobru glazbu. Žarište, idejni fokus novomeškog kolektiva, nalazi se drugdje. Očito u iskušavanju vlastitih granica mogućnosti i hrabrosti, što dobro predstavlja futuristički sanjivi hipnoticizam skladbe Olympics, koja medeno uklizava u središte s grešno dobrom brass asocijacijom na Otpisane (sjećate li se još izvanredne glazbene podloge te serije iz našeg djetinjstva?) i još poneki kvalitetni dragulj prošlosti. Korijeni, pa i glazbeni, vrlo su važni za uspravno držanje, a Roots Of Baobab, baš poput madagaskarskih prirodnih monolita, golemih stabala, sve stavlja na jazzy razigranost, u kojoj se Wein lijepo može nositi sa senzualnošću Primoža Grašiča, ako smijem biti malo provokativan, a nakon krasnog instrumentalnog međuigre pozitivizma i lakoće razigranosti u urbani jazz fuzijski svemir ulijeva se malo više pikantnosti. Mission To Bombay s osebujnom vokalizacijom oštrog N’Toka uravnotežuje cjelinu okusa između slatke varke Pata Methenyja i feminine senzualnosti s udarnijom notom beskompromisnosti, svježine i brzojezične akrobatike. Senzualniji podtonovi skladbe Lonelyness nakon doista nokturnovski krasnog odjeka skladbe Night Life mekano se zaključuju posljednjim dahom skladbe Secret, koja je puna osjećaja, mekoće, nježnosti i slatko-gorkog oproštaja.
Ant People možda doista nije ploča koja bi poslužila skladbom koju ćete mrmljati cijeli tjedan, ali je po kvalitativnoj razini uradak koji je empirijski pokazao sav umjetnički domet i dobru potkovanost svih članova kolektiva. Tko se usudi poigravati jazzom, mora imati barem toliko hrabrosti i znanja da taj test preživi, a ako potom slijede i pljesak i pohvale, utoliko bolje. Moveknowledgement su dokazali da imaju moć i da takvo testiranje dokazuje samo to da predvidljivost i klišeje ne možete i nećete izjednačavati s njihovim imenom i albumima. Dokaz za to tek je slijedio s Nebukadnezarjem, što 2005. još nismo znali, ali nešto se konkretno pomaknulo u tektonici slovenskog glazbenog stvaralaštva. Na scenu su stupili igrači koji su odlučili napisati posve nova pravila igre i buntovnički izboriti svoje mjesto u očima publike, kritičara, ljudi s ukusom za glazbu, a pritom sačuvati vlastitu okosnicu i identitet. Potonje kod Muveka nije na prodaju, jer nisu poput gumenih medvjedića, kao neki njihovi kolege iz branše. Upravo je tu bit iz koje svi možemo nešto naučiti, a bend je drugim pokušajem stekao ugled u očima još poneke osobe više od samo domaće skučene mladeži. Ant People bila je tek druga lekcija, školovanje i klesanje profinjenijeg glazbenog izraza tek je slijedilo, a ja uz ovaj krasni progresivni jazz uradak prošlosti mogu samo potvrditi dolenjsku izreku: »Kar je dobru, nej slabu!«.
Postava
Sandra Tomović – vokal
Miha Blažič – N’Toko – vokal
Uroš Weinberger – gitara
David Cvelbar – bubnjevi
Dejan Slak – Sleyk – bas
Miha Šajina – klavijature
Gregor Turk – Gec – truba
Mitja Turk – Micc – alt i sopran saksofon
Glazbeni gosti:
Jelena Ždrale – violina
Igor Matkovič – truba
Produkcija
Jani Mujić
Popis skladbi
1. Vancouver airport
2. Safe & Sound
3. Soundclash
4. Ant People
5. Second chance
6. Olympics
7. Roots of the baobab
8. Mission to Bombay
9. Lonelyness
10. Nightlife
11. Secret
