Autor: Sebastijan Videc
Izvođač: Children of Bodom
Izdavač: Nuclear Blast
Izlazak: 2013
Trajanje: 41:40
Ocjena: 4/5
Alexi »Wildchild« Laiho i njegova djeca s jezera Bodom već više od petnaest godina manje-više uspješno stvaraju na melodic death metal sceni. Nakon odličnog prijema prvijenca Something Wild, koji je tada snažnim klavijaturskim melodijama i solažama temeljito prodrmao i osvježio ovaj žanr, kojim su do tada vladale uglavnom skupine iz susjedne Švedske. Slijedila su dva jednako izvrsna albuma, Hatebreeder i Follow The Reaper, a onda je kvaliteta polako počela padati i nakon četvrtog albuma skupina je postajala samo još blijeda sjena same sebe. Uzroke tome je teško, a i uzaludno tražiti, ali sigurno je jedan od krivaca i alkohol – tek da se sjetimo rekordne količine pića koju su prije nekoliko godina Finci doslovno proždrli na tolminskom Metalcampu. Dakle, je li nakon kompilacije obrada i nekoliko podprosječnih albuma došlo vrijeme za povratak otpisanih?
Odgovor je da. Halo of Blood iznenađujuće je dobra ploča. Nikako najbolja, ali svakako najbolje što su dečki snimili u zadnjih deset godina. Album resi atmosferičnost koju već neko vrijeme nedostaje i koje, iskreno rečeno, u ovolikoj mjeri uopće još nismo imali. Vjerojatno je zvuku doprinijela i činjenica da su za snimanje albuma odabrali Tägtgrenov The Abyss studio, koji je bio zadužen i za produkciju izdanja, kojem kvaliteta nije mogla izostati. Općenito cijeli album daje osjećaj kao da su dečki odrasli i prešli na novu, višu razinu s koje će, nadam se, opet dominirati u budućnosti. Tekstovi više nisu puko ‘tough guy’ naklapanje, Alexijeve gitarske linije više nisu samo copy-paste prijašnjih izdanja, a Janne se vratio i oduševljava na klavijaturama kao što nas je oduševljavao na prvim pločama.
Album počinje s ‘Waste of Skin’, klasičnom bodomovskom skladbom, ritmom srednjeg tempa s izvrsnom melodičnom gitarom i atmosferskim klavijaturama. Već naslovna pjesma koja slijedi pravo je slatko iznenađenje, jer crpi inspiraciju iz black metala tipa Emperor, Alexi pak spretno blackmetalski podiže glas i tek solo dio pobrine se da nema sumnje da slušamo Children of Bodom. Ako je ikonični prvi album Something Wild skrbio za spretno miješanje melodic death metala s black primjesama, ova ih pjesma diže na još višu razinu, a naslovna skladba potvrđuje još jedan adut ovog albuma – već spomenutu atmosferu. ‘Scream For Silence’ resi izvanredna melodika koja unatoč sporom tempu lijepo sjeda u uho i s filmskim odlomcima prelazi u ‘Transference’, koja svojim mračnim melodijama slušatelja priprema na suočavanje s Reaperom, dugo nedostajuće Janneove klavijaturske solaže lako parira Alexijevom nategnutom žicama, a sve zajedno daje osjećaj albuma Follow The Reaper. Childreni pak ne bi bili Childreni da se nisu vratili i »domaćem« jezeru Bodom, ovaj put uz arpeggie potpomognute Bodom Blue Moon (Second Coming).
‘Your Days Are Numbered’ divlja kroz teške rifove i možda čak malo podsjeća na Hatebreeder, sve dok melodična gitara ne podigne tempo i ublaži teške masne rifove te ih zatim spretno smjenjuje. Slijedi vrhunac albuma, ‘Dead Man’s Hand On You’, koja u mirnom početku, potpomognutom klavirom i nedistordiranim gitarama, posluži čistim Alexijevim vokalima koji jako podsjećaju na Fridenove u The Attic s posljednjeg albuma In Flames. Kao i kod ‘Halo of Blood’, i ovdje je vrlo prisutan black metal element, a mračno ozračje uz spor tempo i opet potpomognuto klavijaturama jednostavno je fenomenalno srhotno. Uvodni rif u ‘Damaged Beyond Repair’ čak podsjeća na Panterin Psycho Holiday, a nastavlja se u groovy ritmu i manje je melodičan od ostatka albuma. Unatoč dobroj kompoziciji, kod ‘All Twisted’ ne čini se da se skupina usudila išta više i ostaje još jedno od generičnih CoB djela. Album se u redovnom dijelu završava s ‘One Bottle Knee Deep’, gdje ritam čak lagano podsjeća na pirate Alestorm, ali naravno u tipičnom finskom aranžmanu sa super melodičnim gitarskim i klavijaturskim linijama. Kao što je običaj, Children of Bodom odlučili su kao bonus dodati poneku od njima toliko omiljenih obrada – tako na CD-ovima možete naći obradu skupine Loudness, ‘Crazy Nights’, ili pak megauspješnicu Roxette ‘Sleeping In My Car’.
Ako povučemo crtu, Halo of Blood vrlo je solidno izdanje koje dokazuje da su CoB još uvijek sposobni stvarati dobru glazbu, a možemo samo nadati se da će u tom trendu i nastaviti.
https://www.youtube.com/watch?v=GCztVAF_f0k
Postava
Alexi Laiho – vokal, solo gitara
Roope Latvala – ritam gitara, prateći vokal
Jaska Raatikainen – bubnjevi, prateći vokal
Henkka Seppälä – bas gitara, prateći vokal
Janne Wirman – klavijature
Produkcija
Peter Tägtgren
Popis skladbi
Waste of Skin
Halo of Blood
Scream for Silence
Transference
Bodom Blue Moon (Second Coming)
The Days Are Numbered
Dead Man’s Hand On You
Damaged Beyond Repair
All Twisted
One Bottle And a Knee Deep
