Autor: Primož Novak
Izvođač: Korn
Izdavač: Universal Music Group
Izlazak: year_month
Trajanje: 42:54
Ocjena: 3/5
Korn je jedan od onih sastava koji još od samonaslovljenog prvijenca (1994.) dižu prašinu na komercijalnoj sceni. To su dokazali ponajprije svojim glazbenim stilom koji je odstupio od metala, spotovima i eksperimentalnim albumima. Ovo posljednje najbolje se moglo čuti na zadnjem albumu The Path of Totality, kojim su uveli vrline dubstepa uz brojne priznate dubstep izvođače, kao što su Skrillex, Noisia i dr. Zbog toga su ih još više zamrzili, a s druge strane dobili su poprilično novih sljedbenika.
U posljednjoj godini u taboru Korn dosta se toga promijenilo. Nakon 2005. vratio se gitarist Brian »Head« Welch, koji je napustio sastav zbog droga i obraćenja na vjeru. U vrijeme dok je Welch veličao Isusa, Korn su se dosta promijenili. Na albumu See You On The Other Side to se još nije moglo osjetiti, no s albumom Untitled sastav je upao u eksperimentiranje (na tom albumu više nije bio prisutan ni originalni bubnjar David Silveria). Sam Untitled zvučao je atmosferično, a na trenutke i psihodelično. No nakon toga sastav se odlučio za povratak korijenima albumom Korn III: Remember Who You Are. Za bubnjeve je sjeo talentirani Ray Luzier, a sastav je tim albumom želio nastaviti priču prvih dvaju albuma, Korn i Life is Peachy. Unatoč tome, odjek nije bio dobar. Zašto je to važno? Povratkom Welcha Korn se nisu vratili korijenima, nego su htjeli oživjeti zlatna vremena kad su odjekivali albumi Follow the Leader, Issues i Untouchables.
2011. izašao je na svoj način poprilično provokativan album The Path of Totality, koji su, među ostalim, promovirali i na Metalcampu 2012., što je izazvalo dosta polemika među samim posjetiteljima. Pa ipak, ovdje treba istaknuti da su Korn ostavili neki trag. Na kraju krajeva, moderni industrial sastavi rado se povezuju s raznim elektroničkim podžanrovima, a Korn su se pak povezali s dubstepom.
Na The Paradigm Shift sastav je obećao da će smanjiti dubstep elemente i uzeti za uzor albume iz svog zlatnog doba. Kad su Korn objavili prvi singl Never Never, uglavnom su se redala samo negativna mišljenja. Naime, skladba je bila dosadna, pa čak i za Korn previše komercijalna. No Never Never na sreću nije odraz cijelog izdanja. S uvodnom skladbom Prey For Me Korn se svakako iskupljuju. Skladba ima tipične udarne gitare, snažnu ritam sekciju i jedinstven vokal Jonathana Davisa. Slično zvuči skladba Love & Meth, koja se ističe zaraznim refrenom. Kroz album se pojavi nekoliko udarnih skladbi, kao što su What We Do, Mass Hysteria, Paranoid & Aroused i Victimized. Kod skladbi What We Do i Spike In My Veins nekako se pokaže kamo pas taco moli. Korn su ponovno uveli elektroniku, ali s njom ne pretjeruju kao na prethodniku. Naravno, to je i posljedica suradnje s producentom po imenu Nightwatch, koji je inače poznat kao dubstep izvođač Noisia. Tu se pokaže prava slika albuma, kad sastav želi slušateljima ponuditi kombinaciju udarnosti i elektronike. Ukratko, moderni Korn.
Do skladbe Never Never album je podnošljiv, a s Never Never, koja je već previše komercijalno usmjerena, album gubi crvenu nit. S vremenom se pokušavaju nekim udarnijim komadom vratiti na pravi put, ali prilično neuspješno. Pojavljuju se skladbe koje nisu dovoljno izražajne. Tu bi se zapravo moglo govoriti o »fillerima«, osobito kad dođe skladba Lullaby for Sadist, koja je doduše mračna i emocionalna, ali poprilično dosadna. Album se inače završava još prilično obećavajuće skladbom It’s All Wrong, koja dobro kombinira udarnost i elektroniku, ali ni to cjelini ne daje najbolji dojam.
Korn treba priznati da ostaju dobro producirani sastav unatoč nekim manjkavostima. Na samu zvučnu sliku nema se što požaliti. Svaki instrument dolazi do izražaja, iako je Fieldyjeva bas-gitara ovaj put malo gurnuta u pozadinu, pa njegov trademark zvuk ne ističe kako bi mogao. Svakako treba pohvaliti bubnjanje Raya Luziera, kod kojeg se još uvijek čini da mu ostali članovi ne daju pokazati sve što može. Luzier bi svojim znanjem mogao Korn učiniti ritmički zahtjevnijima, no to bi bilo problematično za ostale članove. Definitivno pak Luzier ima nevjerojatan smisao za groove, dok ostali članovi pretjerano ne ističu. Iskreno, gitaristi Head i Munky nikad nisu pokazali ništa pretjerano zahtjevno. Ali sa svim efektima, samplovima i drugim vragolijama gitare mogu zvučati još kako zanimljivo. A to je kod Korn oduvijek bio čar. I pjevač Jonathan Davis se višekratno dokazuje svojom jedinstvenom bojom i određenim linijama.
S The Paradigm Shift Korn se nisu vratili na stara staza. U biti im to nije ni trebalo, jer na popularnosti nisu puno izgubili. Unatoč Headovu povratku Korn nisu uspjeli napraviti album koji bi se mogao nositi s prvih pet izdanja, nego je tek približan. Možda je krajnje vrijeme da si sastav uzme više vremena, jer jednostavno prebrzo radi albume, pa su posljedično to samo prosječni albumi, tek sjena dobrih starih Korn.
Postava
Jonathan Davis – vokal, klavijature, samplovi
Brian “Head” Welch – gitare
James “Munky” Shaffer – gitare
Reginald “Fieldy” Arvizu – bas
Ray Luzier – bubnjevi
Produkcija
Don Gilmore
Popis skladbi
1. ‘Prey for Me’
2. ‘Love & Meth’
3. ‘What We Do’
4. ‘Spike in My Veins’
5. ‘Mass Hysteria’
6. ‘Paranoid and Aroused’
7. ‘Never Never’
8. ‘Punishment Time’
9. ‘Lullaby for a Sadist’
10. ‘Victimized’
11. ‘It’s All Wrong’
12. ‘Wish I Wasn’t Born Today’ (bonus na posebnom izdanju)
13. ‘Tell Me What You Want’ (bonus na posebnom izdanju)
