Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Adam Skorupa i Krzyzstof Wierzynkiewicz
Izdavač: Namco Bandai Games
Izdanje: 2012
Trajanje: 73:01
Ocjena: 4.5/5
Fantasy seriju ‘The Witcher’ (ili kod nas ‘Čarobnjak’) nije potrebno posebno predstavljati svim ljubiteljima onih videoigara koje spadaju u žanr akcijskih igara igranja uloga, već najmanje dva desetljeća iznimno popularan, obično smješten u izmišljeni svijet. Obje dosad izdane igre iz istoimene sage, to jest »The Witcher« (2007) i »The Witcher 2: Assassins of Kings« (2011), dok je za 2014. najavljen već treći, navodno posljednji dio aktualne trilogije naslovljen »Wild Hunt«, koji će izaći i za PC i za obje konzole ‘četvrte generacije’, nastale su prema noveli Andrzeja Sapkowskog, poljskog pisca fantasy literature, koji je stvorio potpuno nov i iznenađujuće izvoran fantasy svijet koji crpi ponajprije iz slavenske, a povremeno i iz germanske i keltske mitologije.
Upravo su likovi i imena iz slavenskog svijeta jedna od glavnih posebnosti Sapkowskog fantasy svijeta, pa ne čudi da već igrajući prvu igru iz sage, to jest »The Witcher«, otkrijete grad imena Maribor ili točionicu imena Vesna. Literarne i računalne pustolovine bjelokosog mutantskog plaćenika Geralta iz Rivije, jednog od posljednjih preživjelih ‘čarobnjaka’ (witchera), koje su razni viteško-crkveni redovi u desetljećima progona gotovo posve istrijebili, lovca odnosno plaćenika na razne vrste čudovišta iz ‘bestijarija’, oduševile su ponajprije svojom zamagljenom moralnom slikom i ‘sivim’ likovima, gdje postoji vrlo krhka linija između dobra i zla i gdje svaka odluka može kobno utjecati na razvoj daljnjih događaja i drukčiji kraj priče/igre.
Iako su Geraltove priče smještene u potpuno izmišljen svijet, u njemu vladaju brojne političke intrige među vladarima pojedinih kraljevstava, razne frakcije, spletke, prijevare i okrutna ubojstva u borbi za prijestolje, usred kojih se nehotice zatekne spomenuti protagonist, relikt jednog izlazećeg doba, koji se cijelo vrijeme, ako je ikako moguće, izbjegava opredijeliti za pojedinu stranu u pojedinom sukobu, čime Sapkowski stilom pisanja dosta podsjeća na kultnog američkog pisca Georgea R. Martina i njegovu poznatu seriju romana (kasnije i serije) ‘Igra prijestolja’.
Druga igra iz serije ‘The Witcher’, koja je izašla 2011. te ju je, nakon što je štafetu preuzela od kanadskog izdavača BioWare, preuzeo japanski izdavač Namco Bandai (razvijači su ponovno bili Poljaci pod imenom CD Projekt Red), nakon izlaska postala je još uspješnija od prvog dijela te je uz poboljšanu grafiku, igrivost, dijaloge, složeniju priču i golem svijet ponudila i neke od najeksplicitnijih prizora u povijesti videoigara, što je, naravno, samo povećalo njezin glas i prodajni uspjeh. Godine 2012. izašla je i proširena i poboljšana verzija s podnaslovom ‘Enhanced Edition’.
Ova posebna verzija ‘The Witcher 2: Assasins of Kings’, namijenjena ponajprije najvatrenijim ljubiteljima serije, izašla je s dodanim audio CD-om koji sadrži glazbu iz igre, a napisali su je priznati poljski skladatelji Adam Skorupa i Krzyzstof Wierzynkiewicz. Gitarske dionice odsvirao je Aleksander Grochocki, dok je Iwona Malczewska pridonijela svojim operetnim vokalom. Kao što se i pristoji za epsko-fantasy svijet u kojem vladaju sivi i često mračni tonovi moralne dvojnosti, bez crno-bijele podjele na dobro i zlo, njihova je glazba puna raskošnih, često pompoznih i melankoličnih simfonijskih aranžmana, a između njih se često nađe i mjesta za pastoralno obojene akustične aranžmane s elementima folklorne glazbe. Moglo bi se reći da je riječ o dugoj, međusobno razdijeljenoj suiti pretežno simfonijske glazbe, izvrsno prilagođenoj pojedinim poglavljima koja čine komadiće priče iz igre.
Već pompozni orkestralni uvod, »Introduction«, u kojem među mračnim gudačkim aranžmanima vladaju operetne ženske vokalne linije, stvara ratobornu atmosferu, a nakratko se mogu čuti i žestoke metalske gitarske fraze. Njih se u manjoj količini može čuti na pojedinim kompozicijama, što će album učiniti zanimljivim za slušanje i metalcima s nešto ‘širim glazbenim obzorjem’, dok su gotički začinjene operetne ženske vokalne harmonije koje vladaju skladbom »Assassins of Kings« već pomalo očekivane, pogotovo kad je riječ o djelu nadahnutom mračnom fantasy literaturom.
»A Nearly Peaceful Place« s pastoralno obojenim sviralama među pojedine simfonijske aranžmane u orkestralno ‘zbivanje’ unosi poprilično keltskog ugođaja, dok pjevačičin glas dosta podsjeća na neku Enyu, što znači da će ta podloga za posebno izdanje igre »The Witcher 2« sigurno biti zanimljiva i svim ljubiteljima filmske glazbe za spektakle u stilu trilogije Gospodar prstenova i trilogije Hobit, gdje je glavninu glazbe napisao poznati kanadski skladatelj filmske glazbe Howard Shore. Ultra-dramatični »Easier Said Than Killed«, u kojem zavlada agresivniji ugođaj, jasno poručuje da je riječ o akcijskom dijelu poglavlja odnosno priče o ‘ubojicama kraljeva’, dok »Dwarven Stone Upon Dwarven Stone« svojim eteričnim sintetizatorskim valovanjima i galantnim akordima akustične gitare uspješno dočarava ozračje nekog tajanstvenog, davno zaboravljenog i danas tek imaginarnog svijeta.
Album je cijelo vrijeme ugođajno iznimno raznolik i vrlo dobro hvata pojedine važne događaje iz igre, što će, naravno, prvi uočiti svi oni koji su već igrali proširenu verziju »The Witcher 2«. Tako će se mnogi slušajući izrazito mračan i akustično obojen »Through The Underworld« sjetiti kako su se s Geraltom probijali kroz podzemne dvorane patuljačkih rudnika, gdje su ih u tami sa svih strana vrebala groteskna stvorenja koja su nakon smrti bila ekonomski vrlo korisna, bilo za dobivanje novih napitaka iz njihovih enzima ili za prodaju pojedinih bioloških dijelova okolnim trgovcima. Na »A Coastal Cavern« ženske zborske vokalizacije u svezi s moćnim orkestralnim aranžmanima stvaraju iznimnu dramu, dok je epski »Into The Fields« sa stalnim izmjenjivanjem ratobornih orkestralnih sekcija i suptilnih akustičnih trenutaka slika i prilika veličanstvenosti, što vrijedi i za mistični i pomalo tajanstveni »An Army Lying in Wait«, gdje usputne zborske vokalizacije još pojačavaju iščekivanje velike bitke.
»A Watering Hole in The Harbor« predstavlja poprilično radikalan slogovni preskok u folklornu glazbu sa sviralama i akustičnom gitarom, čime se oblikuje iznimno opuštajući ugođaj, dok potpuno drukčije aranžiran motiv »Through The Underworld« dosta podsjeća na glazbu kakvu za hollywoodsku produkciju stvara prije spomenuti Howard Shore. Nekako je očekivano da »The Path Of a Kingslayer«, koji glazbom opisuje tajanstvenog ubojicu iz reda witchera, zvuči što ratoborničkije i dramatičnije, dok »Within The Mist« s krhkim aranžmanima na klaviru s lakoćom dočarava mističnu eteričnost koju cijelo vrijeme presijecaju borbene zborske vokalizacije.
Većina atmosfere na »Witcher 2: Assassins of Kings (Enhanced Edition)« izrazito je melankolična, nekako u skladu sa stanjem tipične slavenske duše, što je posebno vidljivo u ugođaju na »Regicide« i osobito progmetalskom »The Wild Hunt«, gdje Grochocki brutalnim električno-gitarskim pasažama nakratko dobro ‘štruca’ u stilu nekog metalskog gitarskog solista. Legenda o divljem lovu igra vrlo važnu ulogu u Geraltovoj sagi jer je zbog tih zračnih fantoma davno preminule antičke vojske izgubio svoju prvu veliku ljubav i doživio dugotrajnu amneziju. »A Coastal City« sa složenim ugođajnim valovanjima obilježen je znatno spokojnijim ozračjem koje najavljuje Geraltov dolazak u tajanstveni grad na rijeci.
»Souls In Ruin« sadrži izrazito mračne zborske vokalizacije, dok »A Quiet Corner« zvuči poput potresne tužaljke, što se dobro poklapa s određenim događajima u priči/igri, gdje je raznih tragičnih trenutaka zaista napretek. »The Assassin Looms« opet je nešto ratobornije raspoloženo djelo s elementima etna, gdje akustična gitara uz oglašavanje sviralā sadrži čak jedva primjetan dašak flamenka. »Dreary Stronghold« svojom je maestralnom, pompoznom naravi, u kojoj se ističu raskošni orkestralni aranžmani zahvaljujući kojima se širi melankolično i tajanstveno ozračje, na razini nekih od najboljih motiva iz filmskih spektakala.
»Howl Of The White Wolf« s vatrenom mješavinom simfonike i folka opet predstavlja naglašeno dramatičan trenutak priče, koji dobro oslikava Geraltovu borbu s nekkerima, grotesknim čudovištima koja nalikuju nekakvim divovskim kukcima. »Sorceress«, u kojem se očekivano opet javlja dramatični ženski operetni vokal, može se odnositi na više čarobnica iz Geraltova svijeta, no u životu ‘bijelog vuka’ glavne su uloge igrale dvije čarobnice: njegova velika, izgubljena ljubav iz literarnog svijeta, crnokosa Yennefer, te kasnije crvenokosa Triss Merigold, koja igra važnu ulogu ponajprije u igrama. Nekako je i red da se sve skupa zaključi što pompoznije, pa nije čudno što »The End Is Never The Same« doseže moćan vrhunac cijelog snimka, što se tiče miješanja pompoznih orkestralnih aranžmana sa suptilnim akustično-gitarskim akordima u epsku minijaturu. »Assassins Of Kings Theme« upravo je ono što mu naslov kaže; sadrži temeljito prearanžiran motiv iz druge skladbe po redu na albumu.
Treba spomenuti da je glazbena podloga za »The Withcer 2: Assassins of Kings« izašla u više različitih, posebnih i proširenih izdanja. Posebna verzija koja se mogla dobiti uz prednarudžbu igre sadržavala je čak 23 dodatne skladbe, dok je verzija ‘Enhanced Edition’ sadržavala promijenjen redoslijed. Kasnije su sljedbenici izdali i ultimativnu proširenu verziju sa čak 134 skladbe i dodatnim temama koje su pridonijeli Marcin Pryzyblowicz i Michal Cielecki. To je izdanje, naravno, namijenjeno najvećim fanaticima koji dišu i žive za Sapkowskijev svijet o Geraltu iz Rivije.
Službena glazbena podloga za »The Witcher 2: Assassins of Kings (Enhanced Edition)« slušatelja bez problema odvodi u višeslojni i tajanstveni svijet koji je upoznao igrajući istoimenu videoigru, a po kvaliteti glazbenih zapisa bez sumnje stoji uz bok onima za najpoznatije epske filmske spektakle. Čak i netko tko igru nikad nije igrao ili je tek namjerava igrati, a inače voli suvremenu klasičnu glazbu s akustičnim, pastoralnim i operetnim elementima, tijekom slušanja ovog glazbenog zapisa nedvojbeno će uživati, iako je sve skupa, barem na emocionalnoj razini, puno lakše doživeti nekome tko je već završio Geraltovu borbu u drugom dijelu ove izvrsne epske fantasy sage.
Postava
Adam Skorupa i Krzysztof Wierzynkiewicz – skladatelji, orkestralni aranžmani
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Aleksander Grochocki – gitara (skladbe 03, 04, 13, 15, 17, 23)
Iwona Malczewska – vokal (skladbe 01, 02, 04, 08, 19, 22)
Marcin Pryzyblowicz i Michal Cielecki – dodatni skladatelji, dodatni orkestralni aranžmani na proširenoj verziji glazbene podloge
Produkcija
Adam Skorupa i Krzyzstof Wierzynkiewicz
Popis skladbi
1. Introduction
2. Assassins Of Kings
3. A Nearly Peaceful Place
4. Easier Said Than Killed
5. Dwaren Stone Upon Dwarven Stone
6. Through The Underworld
7. A Coastal Cavern
8. Into The Fields
9. An Army Lying In Wait
10. A Watering Hole In The Harbor
11. Through The Underworld
12. The Path Of a Kingslayer
13. Within The Mist
14. Regicide
15. The Wild Hunt
16. A Costal City
17. Souls In Ruin
18. A Quiet Corner
19. The Assassin Looms
20. Dreary Stronghold
21. Howl Of The White Wolf
22. Sorceress
23. The End Is Never The Same
24. Assassins Of Kings Theme
Galerija slika
